Priču o pretankom sloju poduzetnika koji se uopće upuštaju u izvoz testirali smo u sklopu istraživanja o sto najvećih hrvatskih neto izvoznika. Kako svi članovi tog kluba spadaju među 1000 najvećih kompanija (prema ukupnom prihodu), to je relevantan uzorak za analizu.
Među 1000 najvećih na osnovi prošlogodišnjih rezultata ušlo je 126 novih tvrtki umjesto isto toliko onih koje su u prvoj godini pandemije ispale s rang-liste. Kakva je među njima razlika ako se gledaju izvozni rezultati?
Starosjedioci, njih 874, u izvozu ostvaruju samo 20 posto prihoda, što je neznatno više od 19 posto izvoznog udjela u prihodima, koliko ostvaruje prosječna tvrtka u realnom sektoru. Za razliku od njih debitanti u top-tisuću znatno manje ovise o domaćem tržištu jer u izvozu zarade 28,6 posto svojih prihoda!
To znači da se izvoz ipak isplati. Više i brže rastu tvrtke koje su orijentirane na globalno tržište. Kad bi 'ostatak' gospodarstva uhvatio izvozni zamah tih 126 velikih tvrtki, to bi podignulo izvoz sa 140 milijardi kuna na 213 milijardi, odnosno za više od 50 posto! Tako bi se lanjski vanjskotrgovinski poduzetnički suficit s 14,6 milijardi kuna podignuo na 71,7 milijardu!
Nažalost, ova (pre)optimistična matematika još se godinama neće ostvariti.