Rokovi u raznim postupcima počinju teći od dostave pismena, bilo da je riječ o danima, tjednima, mjesecima ili godinama. Nije lako biti precizan u izračunu roka, a još je teže riješiti problem površne dostave. Dobronamjerni jedva čekaju dan kad će elektronička dostava biti obvezna za sve, ali vjerojatno će se načekati
Ne raspolažu svi ljudi, pa ni sve pravne osobe, pravnim znanjem koje bi ih zaštitilo od posljedica propuštanja rokova unutar kojih mogu ostvariti ili bar pokušati ostvariti svoja prava, zaštititi svoje interese. S rokovima je najuže povezan problem dostave zato što mnogi rokovi počinju upravo od dostave pismena. Idealna je dostava elektronička. Dosta smo se pomaknuli od davnih vremena, posebno zahvaljujući sustavu e-Građani, ali i to je još veoma daleko od onoga čemu se nadamo.
Stvarnost dostave jest dostava uz pomoć dostavljača, koji u pravilu niti raspolažu potrebnim pravnim znanjem niti su posebno motivirani da pismena dostave lege artis, dakle prema pravilima struke. To je lako konstatirati i još lakše u konkretnim postupcima dokazati, ali taj problem nije lako riješiti.
Na korak do kriminala
U praksi poštari često pri dostavi velikog broja npr. brzojava čestitki sve ostave u poštanskom sandučiću. No dostavljač se možda mora popeti na neki kat, mora (ako nitko ne otvara) pokucati susjedu te, ako ni tu ne uspije, potražiti predstavnika suvlasnika, odnosno učiniti sve da bi uspješno dostavio pismeno. Naravno, problem je u tome što poslodavac dostavljača ne računa na tu vrstu dostave pa, jednostavno, dostavljač koji svoj posao obavlja temeljito i profesionalno nikad neće uspjeti ispuniti normu.
Za to je kriv i zakonodavac koji, birajući između dodatne sporosti u raznim postupcima i površne dostave, u pravilu bira ovo drugo. Pravi primjer lošega zakonskog rješenja jest Zakon o zemljišnim knjigama. Prvi je problem taj što se rješenje u zemljišnoknjižnom postupku osobama dostavlja na adresu koju je predlagač naveo u prijedlogu. U praksi ima više od jednog primjera da je predlagač upisao i druge osobe na svojoj adresi, na kojoj nikada nisu živjele – i već smo u zloporabi, na korak do pravoga kriminala, a sve zbog sitnice koja se zove dostava. Kad se osoba ne zatekne na adresi iz prijedloga, dostavljač će ostaviti pismeno punoljetnoj osobi zatečenoj na adresi ili ga ubaciti u poštanski sandučić ili pretinac, a u tom se slučaju na dostavnici naznačuje dan i način dostave. Smatra se da je dostava obavljena istekom roka od trideset dana od dana dostave pismena na opisani način.
Sve bi bilo lakše da je dostavljač obvezan prikladno dostaviti pismeno, posebno provjerom kod susjeda i predstavnika suvlasnika gdje je osoba kojoj ga treba uručiti. Kad bi on pri pokušaju dostave doznao da postoje razlozi zbog kojih se pismeno ne može uručiti naslovljenoj osobi, vratit će ga sudu uz naznaku razloga zbog kojih to nije moguće izvesti. Problem je što uopće nema obvezu bilo što pokušati.
Malo je bolje s dostavom pravnim osobama. Pravnoj osobi upisanoj u sudski ili drugi upisnik pismeno se dostavlja na adresu navedenu u prijedlogu. Ako takva dostava ne uspije, dostavit će se na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisnik. Ne uspije li dostava ni na toj adresi, obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Nakon što se ispune tehnički uvjeti, dostava pravnim osobama obavlja se isključivo elektronički.
Još je čudnije rješenje iz Zakona o gradnji. Logično je da svi susjedi imaju interes pratiti što se događa, posebno u slučaju planirane gradnje. Zakonodavac je odlučio upravo suprotno: kad ih je više od deset, ne pozivaju se klasično, nego objavom na oglasnoj ploči – dakle nikad. Drugo je nagradno pitanje je li čest slučaj s više od deset susjednih parcela. Naravno da nije, jer jedna od glavnih problema u praksi općenito usitnjenost je parcela.
Izračun rokova
Ako posebnim propisom nije određeno drukčije, rokovi se računaju prema pravilima iz čl. 300 Zakona o obveznim odnosima. Dijele se na dvije skupine: u prvoj su oni određeni u danima, a u drugoj oni određeni u tjednima, mjesecima ili godinama. Rok određen u danima počinje teći prvoga dana poslije događaja od kojega se rok računa i završava istekom posljednjega dana roka. Rok određen u tjednima, mjesecima ili godinama završava onoga dana koji se prema imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći; ako pak takva dana nema u posljednjemu mjesecu, kraj roka pada na posljednji dan toga mjeseca. Ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Početak mjeseca označava prvi dan u mjesecu, sredina petnaesti, a kraj posljednji dan u mjesecu, ako što drugo ne proizlazi iz namjere strana ili iz naravi ugovornog odnosa.
Sve se čini jasnim, ali ipak nije. Da nije lako biti precizan u izračunu, najbolje svjedoče studenti, kojima je jedno od najtežih pitanja snalaženje u kalendaru. Miješaju se neradni dani na početku i sredini roka s krajem roka gdje je to razlog za produljenje. Sigurni smo da svi dobronamjerni jedva čekaju dan kad će elektronička dostava biti obvezna za sve, ali do toga ćemo se, vjerojatno, još čekati. Dotad bi bilo bolje više pozornosti posvetiti dostavi tako da ona doista bude dostava, a ne šetnja dostavljača bez ikakvih obveza i ni uz kakvu osjetljivost sustava na lako moguće očite zloporabe. U jednom je slučaju odvjetnik za više stranaca koji su bili protustranke prijavio svoju adresu. Što reći o tome?