Stjepan Groš: Što će biti s financiranjem istraživanja i razvoja kada završe IRI natječaji?

Mi smo, kao država i kao društvo, u prilično ranim stadijima korištenja istraživanja i razvoja dok razvijene države imaju i više od trideset godina iskustva u korištenju i provođenju istraživanja i razvoja. To je izazov za državu, ali i za pojedine tvrtke i istraživačke institucije. Prema tome, bit će zanimljivo vidjeti hoćemo li dosegnuti zacrtana ulaganja u istraživanje i razvoj od 2,5 posto BDP-a do 2025. godine, kaže Stjepan Groš, profesor FER-a i glavni organizator konferencije o istraživanju i razvoju u hrvatskoj IKT industriji.

- Na političkoj razini, sustav istraživanja i razvoja neće nastati preko noći nekakvim dekretom ili željom, treba ga izgrađivati. Strategija pametne specijalizacije se pokazala kao pun pogodak i pokrenula je stvari, ali pouke i pogreške dosad provedenih procesa se ne ubacuju nazad u sustav kako bi se on učinio boljim – sustav je na neki način prepušten sam sebi - smatra Groš.

Profesor FER-a dotiče se i budućnosti na koju valja misliti već sada.

- Zabrinjava me što će biti kada završe IRI natječaji. Na razini Hrvatske nema sličnih izvora financiranja i ako tvrtke žele sufinanciranje kako bi mogle i dalje provoditi istraživanje i razvoj, jedina mogućnost su EU natječaji. Za naše tvrtke, to je dvostruki izazov. Prvo, ti natječaji obično zahtijevaju partnere iz barem tri države. Drugo, značajan dio naših tvrtki nije dorastao konkurenciji na EU nivou zbog čega velik dio njih ne bi uspio proći na natječajima - ističe predsjednik Programskog odbora Stručne konferencije o istraživanju i razvoju u hrvatskoj IKT industriji.

Izazovi s kojima se susreću tvrtke i istraživačke institucije su također značajni, a nedostaje i interesa za ulaganja u istraživačko-razvojne aktivnosti, pogotovo u IKT industriji.

- Prvi problem je da je dosta tvrtki orijentirano na pružanje usluga na hrvatskom tržištu. U takvoj situaciji, istraživanje i razvoj nisu interesantni. Čak i one kojima je tržište izvan Hrvatske, obično rade kao podugovaratelji zbog čega im istraživanje i razvoj opet nisu interesantni. Sve to dosta sužava broj tvrtki koje trebaju istraživanje i razvoj. Nadalje, dosta tvrtki nije dobro upoznato s istraživanjem i razvojem i nije rijetka situacija u kojoj smatraju da je istraživanje i razvoj surfanje po internetu u potrazi za idejama za proizvode - navodi Groš te dodaje da su R&D projekti drugačiji od razvojnih projekata s kojima tvrtke imaju iskustva budući da se planiraju, provode pa i prijavljuju na nešto drugačiji način.

Istraživačke institucije, s druge strane, imaju iskustva s istraživačkim projektima, ali i to je drugačije od istraživačko-razvojnih projekata pa i oni imaju problema s istraživanjem i razvojem.

- Rekao bih čak i da istraživačke institucije imaju problema sa shvaćanjem svrhe istraživanja i razvoja. Konačno, svi imamo problem slabe povezanosti istraživačkih institucija i tvrtki te međusobnog razumijevanja i povjerenja - zaključuje Groš uz napomenu kako smo tek u začecima te da smo već sada u posljednjih pet godina koliko se može reći da se projekti istraživanja i razvoja ozbiljnije provode u Hrvatskoj stekli jako vrijedna iskustva koja će nam dobro doći u budućnosti.