Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer
Institut zastare mnoge su jedinice lokalne samouprave vješto iskoristile da ne moraju dati odštetu vlasnicima zemljišta kojima prolazi nerazvrstana cesta iako se njome služe mnogi prolaznici i vozila. Ako se ipak zaprijeti tužbom za odštetu, jednostavno cestu razvrstaju – proglase je gradskom, općinskom, lokalnom…
U posljednje vrijeme, vjerojatno i u svezi s trendom apartmanizacije hrvatske obale (ali i unutrašnjosti) i potrebom da svaka građevinska parcela ima prilaz, postala je vrlo česta pojava da neka cesta ili 'cesta' (navodnici nisu slučajni, katkad je to doista cesta kao put kojim prolazi mnogo osoba i vozila, ali katkad je to nešto što ni uz najbolju volju nije moguće nazvati cestom) postane predmet interesa jedinica lokalne samouprave.
Pri tome se (uknjiženi) vlasnici katkad bune, katkad ne, ali u pravilu zahtijevaju isplatu naknade za oduzeto vlasništvo. Taj zahtjev jedinice lokalne samouprave odbiju tvrdeći da Zakonom o cestama naknada uopće nije predviđena, a i da je predviđena, tražbina je u međuvremenu, 2016., zastarjela primjenom općega zastarnog roka do pet godina. Evo o čemu je zaista riječ.
Tko je 'nerazvrstan'
U Ustavu jasno i nedvosmisleno piše da se nekomu smije oduzeti vlasništvo samo iznimno, ali i tada samo uz naknadu tržišne vrijednosti. Praksa je, nažalost, ipak nešto drugo. Naime, razmjerno je jednostavno izigrati tu odredbu, samo ako se to želi i pri tome raspolaže moći koju ima vlast. To se pokazalo više puta, vjerujemo, i na primjeru Zakona o cestama.
Davne 1991. na snazi je bio Zakon o cestama prema kojemu je cesta bila svaka javna cesta i nerazvrstana cesta na kojoj se obavlja promet. Javna cesta svaka je razvrstana cesta, a ovisno o njezinu društvenom i gospodarskom značenju razvrstava se u magistralnu, regionalnu ili lokalnu. Prema tom zakonu, nerazvrstana je cesta površina koja se upotrebljava za promet prema bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju raznih korisnika. Upotreba, održavanje, zaštita, rekonstrukcija i gradnja nerazvrstanih cesta, kao i poslovi nadzora na njima, uređuju se odlukom skupština općine odnosno Skupštine Grada Zagreba u skladu sa zakonom.
Pravo na naknadu
Ceste koje prema nomenklaturi Zakona o cestama iz 2011. ulaze (odnosno mogu ući) u kategoriju tzv. nerazvrstanih cesta zapravo su dio ukupnosti javnih cesta koje su postojale na području Hrvatske u trenutku stupanja na snagu toga zakona.
Zakon o cestama iz 2011. propisao je promjenu titulara glede nerazvrstanih cesta tako da su pripale jedinici lokalne samouprave, stoga se postavlja pitanje zašto sud nije uzeo u obzir i čl. 2. st. 1. t. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji upravo definira što sve nerazvrstana cesta može biti ili imati. Prema jednoj poznatoj i često citiranoj rješidbi Županijskoga suda u Splitu, broj Gž-2719/2018-2 od 6. prosinca 2018., može to biti i makadam, ako je pogodan za prolaz većeg broja ljudi i vozila.
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u svezi sa Zakonom o cestama jamči pravo na naknadu kao da je proveden postupak izvlaštenja za sve one slučajeve u kojima (bivši) vlasnik nije odštećen, ali to ne isključuje mogućnost zastare tog zahtjeva. U prvoj verziji Zakona o cestama kao nacrta, poslije i prijedloga, stajala je i odredba o tržišnoj naknadi, ali na DORH-ov je prijedlog izbrisana s obrazloženjem da je ta materija općenito uređena Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade. Nitko u tom trenutku nije shvatio (ili nije htio shvatiti) što to može prouzročiti.
Današnja je praksa takva da se zahtjevi za naknadu odbijaju zbog zastare, što je samo nespretna formalna izlika koja prikriva očitu želju za neplaćanjem i, napokon, neravnopravnost.
Splitski slučaj
Naime, na mnogim lokacijama bez ometanja prolaze i ljudi i vozila i životinje, a vlasnici to dopuštaju (Valjda do opoziva, jer tko smije pretpostaviti da će to dopuštati vječno?). Kad se vlasnik pobuni, mediji ga prikažu kao monstruma, divljaka, ukratko, kao negativca, i javnost pozorno prati borbu između Davida (vlasnik) i Golijata (država), uglavnom se naslađujući pri tome.
U slučaju traženja naknade prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tražbina mora biti dospjela jer je samo za takvu tražbinu moguće tražiti isplatu, a o vremenu dospijeća posljedično ovisi i vrijeme zastare, pri čemu se u praksi smatra da zastara nastupa u općemu zastarnom roku od pet godina. Drugim riječima, u ovom trenutku nisu zastarjele samo one tražbine u kojima je cesta nastala u posljednjih pet godina.
Nitko nikomu nerazvrstanu cestu nije ukrao, u nju je nekad netko nešto uložio i ako je postala nerazvrstana cesta, zašto bi jedinica lokalne samouprave bila nagrađena zastarom ako je odugovlačila s proglašenjem tog statusa ceste? Zar vlasti nije jasno da takvom praksom zapravo potiče vlasnike na zabrane koje im inače ne bi pale na pamet? Nekomu se nepotrebno pogoduje – jedinici lokalne samouprave, katkad i konkretnim pravnim subjektima.
U jednome poznatom splitskom slučaju, iako je postignut dogovor u milijunskom iznosu između vlasnika zemljišta i investitora, sud je presudio da je ništetan jer je nerazvrstana cesta već gradska i nema se komu što priznavati.