Piše: Kristijan Horvat, Odvjetničko društvo Horvat & Zebec & Bajsić Bogović
U Hrvatskoj se od 21. srpnja 2020. godine vodi rasprava o odluci Vlade Kraljevine Nizozemske kojom se Republika Hrvatska stavlja na listu rizičnih zemalja. Prema toj odluci Republika Hrvatska nije više zemlja u koju građani iz Kraljevine Nizozemske mogu slobodno, bez bilo kakvih restrikcija, putovati.
To je za posljedicu imalo naprasni odlazak turista koji su u našu zemlju došli iz Nizozemske, otkazivanje već prethodno rezerviranih, kao i odvraćanje od eventualnih, budućih novih turističkih aranžmana turista iz Nizozemske, što pak našem turističkom sektoru neminovno uzrokuje štetu, radi čega je potrebno hitnom reakcijom i mjerama dovesti do promjene sporne odluke.
Takvu odluku u Hrvatskoj turističkoj zajednici, Ministarstvu turizma i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova smatraju diskriminatornom i netransparentnom, odnosno takva odluka može biti presedan za ograničavanja putovanja građana unutar Europske unije, a bez valjanih i transparentnih razloga.
S tim u vezi se navodi i da se razmatraju pravne opcije zaštite od ovakve odluke Kraljevine Nizozemske podnošenjem tužbe protiv nje.
U vezi s navedenim ovdje će se obraditi mogućnosti podnošenja takve tužbe Sudu Europske unije (u nastavku: Sud EU).
Pod pojmom Sud EU podrazumijevamo tri suda: Sud, Opći sud te Službenički sud, pri čemu Sud ima isključivu nadležnost odlučivati o prethodnim pitanjima nacionalnih sudova (čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) i povodom tužbi protiv države članice zbog povrede prava Europske unije.
Nadležnost Suda Europske unije je osigurati da države članice poštuju pravo EU-a, paziti na zakonitost postupanja institucija EU-a te odlučivati o pitanjima tumačenja ili ocjene valjanosti prava EU-a. Na poštivanje prava EU od strane država članica, Sud EU pazi u postupku protiv države članice koji mogu pokrenuti država članica jedna protiv druge ili Europska komisija. Prvenstveno je Europska komisija ta koja pazi da države članice poštuju pravo EU.
U nastavku će se, ne prejudicirajući mogućnost i osnovanost zahtjeva protiv Nizozemske, obraditi postupak protiv države članice zbog povrede prava Unije pred Sudom Europske unije.
Ovaj postupak omogućava Sudu EU-a da nadzire postupanje država članica sukladno pravu EU-a. Ovo je jedini postupak koji omogućava izravan sudski nadzor zakonodavstva država članica.
Tužbu može podnijeti Europska komisija (dalje: Komisija, čl. 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; dalje: UFEU) ili država članica (čl. 259.UFEU), a optuženik je uvijek država članica EU. Postupak se može pokrenuti zbog povrede: Osnivačkih ugovora, sekundarnog prava Unije, međunarodnog ugovora, općih načela prava te odluka Suda EU-a, pri čemu pojedina država članica može povrijediti pravo EU aktivnom radnjom ili propustom (nepostupanje).
Postupak se pred Sudom odvija u dvije faze:
- faza prije sudskog postupka;
- sudski postupak.
Prije podnošenja formalne tužbe, Komisija će predmet prijepora pokušati riješiti diplomatski, putem bilateralnog dijaloga s vladom države članice.
Fazu prije sudskog postupka možemo podijeliti u neformalnu i formalnu. U neformalnoj fazi Komisija iznosi svoje mišljenje o mogućoj, povredi, a država može prihvatiti mišljenje Komisije ili tvrditi/uvjeriti Komisiju da povrede nema, s ciljem izbjegavanja sudskog postupka.
Formalna faza počinje izdavanjem tzv. 'pisma opomene' (engl. 'formal notice') od strane Komisije, a u kojoj se konstatira povreda i državi članici ostavlja rok da odgovori. Ako taj rok bezuspješno protekne, Komisija daje obrazloženo mišljenje u kojem se jasno opisuje povreda i državi ostavlja krajnji rok da otkloni povredu. Istekom tog roka, Komisija može pokrenuti spor pred Sudom. Ovdje je iznimno važno istaknuti da navodi koje Komisija navede u obrazloženom mišljenju vezuju je u daljnjem tijeku postupka pred Sudom.
Komisija u toj fazi uživa potpunu diskreciju, radi čega se može smatrati da je pokretanje postupka protiv države članice stvar političke odluke Komisije. Čak i ako postoji povreda i Komisija je u to uvjerena, ona ne mora pokrenuti spor, dok se zbog propusta Komisije ne može podnijeti tužba zbog propusta.
Nakon isteka roka ostavljenog u obrazloženom mišljenju, Komisija može pokrenuti postupak pred Sudom. Izdavanje obrazloženog mišljenja je procesni preduvjet podnošenja tužbe Sudu i ono određuje opseg ispitivanja povrede što znači da Sud neće ići preko zahtjeva Komisije.
Teret dokaza je na Komisiji, pri čemu su države članice u obvezi učiniti Sudu dostupnim sve informacije i dokumente potrebne za odluku odnosno utvrđivanje povrede. Ako država odbije surađivati, to može biti nova povreda.
Nakon što Sud razmotri argumente i jedne i druge strane u postupku, mora donijeti odluku/ presudu, kojom će utvrditi povredu, utvrditi kako nema povrede ili pak odbaciti tužbu. Odluka Suda je deklaratorna, no nastaje obveza države da poduzme sve mjere da se uskladi s odlukom Suda.
Ako se država ne uskladi s odlukom Suda EU onda Komisija pokreće tzv. ponovljeni postupak u kojem Sud može novčano kazniti državu zbog nepoštivanja presude.
Prema tome, mogućnost tužbe postoji, kao jedna od opcija i mogućnosti za djelovanje protiv diskriminirajuće i netransparentne odluke Kraljevine Nizozemske, kojom se Republiku Hrvatsku stavlja na listu rizičnih zemalja i preporuča u nju ne putovati, odnosno uvodi se karantena za povratnike iz Republike Hrvatske u Kraljevinu Nizozemsku, pri čemu će biti potrebno dokazati povredu prava Europske unije i diskriminirajući karakter osporavane odluke.
U vezi s navedenim valja isto tako reći da države izbjegavaju podnositi tužbe jedne protiv drugih, pri čemu se radi o međusobnoj solidarnost država, odnosno o bojazni da bi se mogli naći u istoj situaciji. Pa i radi prethodno navedenog, preporuka je predmetnu situaciju prvenstveno nastojati riješiti diplomatskim putem.
U tome mora sudjelovati cjelokupna naša diplomacija i to naši zastupnici u EU parlamentu, nadležna ministarstva, veleposlanstva, koji moraju zajedničkim snagama djelovati u cilju uvjeravanja Kraljevine Nizozemske da izmijeni svoju odluku i Republiku Hrvatsku ponovno stavi na listu nerizičnih zemalja. Isto tako je važan bilateralan nastup Republike Hrvatske prema Kraljevini Nizozemskoj.
S tim u vezi dolaze uvjeravanja iz nadležnih ministarstava kako se ulažu diplomatski napori u ostvarenju tog cilja, međutim valja isto tako istaknuti da je odluka donesena 21. srpnja 2020. godine i do danas, dakle nakon 24 dana, nije promijenjena, a jako je važno da se ta odluka promijeni što prije ako se želi ostvariti veći broj turističkih aranžmana građana iz Kraljevine Nizozemske koji su u ovom trenutku, prema podacima Hrvatske turističke zajednice, u opadanju, odnosno broj turista iz Kraljevine Nizozemske je simboličan u usporedbi s prijašnjim godinama.
Tužba svakako nije sredstvo koje će brzo dovesti do promjene sporne odluke, a kao što je to ranije navedeno, postoje i drugi razlozi koji od nje odvraćaju. Prema tome, bilateralni dogovori i diplomacija su prioritet u nastojanjima da Kraljevina Nizozemska promijeni svoju odluku što prije, a sve kako bi se spasila preostala turistička sezona.
Konačno, ne manje važno, je i održavanje dobre epidemiološka slike u Republici Hrvatskoj, koja je ovisna o pridržavanju izdanih mjera i odgovornom ponašanju svih koji se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske, što će u konačnici zasigurno dovesti i do promjene odluke Kraljevine Nizozemske o statusu naše države, kao nerizične, gledajući kroz prizmu pandemije izazvane COVIDom-19.