U zadnjih pet godina deset je tvrtki izašlo iz sustava monističkog upravljanja, a samo je sedam novih ušlo u njega. Ipak, iskustva su s monističkim sustavom dobra, kažu i oni koji su ga napustili, jer omogućuje brže donošenje odluka, fleksibilniji je, a članovi UO-a bolje su informirani pa i lakše i na vrijeme donose važne odluke
Iako Zakon o trgovačkim društvima od 2008. dozvoljava da se osim dualističkog tvrtkama može upravljati i monistički, u Hrvatskoj ih taj sustav koristi samo njih 18 od ukupno 841 dionička društva. Prije pet godina bilo ih je 21; u međuvremenu je njih deset izašlo iz tog sustava, novih je sedam, a razlozi ulaska i izlaska različiti su.
Iskustva su s monističkim sustavom dobra, kažu i oni koji su ga napustili, jer omogućuje brže donošenje odluka, fleksibilniji je, članovi UO-a bolje su informirani pa lakše i na vrijeme donose važne odluke (donosi planove, određuje smjer djelovanja tvrtke). Ne samo da su informiraniji, nego su u UO-u spojene nadzorna i upravljačka funkcija, a izvršni direktori dužni su provoditi smjer bespogovorno, inače mogu biti smijenjeni. U dualističkom modelu pak, objašnjava profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Darko Tipurić, davanje suglasnosti nadzornog odbora nema važnost davanja obvezne upute upravi da poduzme radnju za koju je dobila suglasnost, jer uprava odlučuje hoće li to učiniti ili neće, dok se odluke upravnog odbora moraju se provesti.
Monistički sustav, kažu, dosta je pogodan gdje je malo dioničara ili malo njih s većim udjelom. Ivo Usmiani, predsjednik Upravnog odbora JGL je jedna od onih tvrtki koja je potkraj 2014. kompanija prošla svojevrsnu tranziciju prešavši u monistički ustroj društva kao i restrukturiravši ključne procese, s ciljem povećanja profitabilnosti, učinkovitosti i troškovne efikasnosti.
- Osjećao sam odgovornost da na vrijeme prođemo smjenu generacija menadžmenta, ali i dalje osiguramo dugoročan rast i profitabilnost društva, na način da i dalje aktivno sudjelujemo u kreiranju strateškog smjera, čuvanja vrijednosti i kulture društva, kao i u nadzoru društva. Stoga je monistički oblik upravljanja za taj trenutak u kojem se kompanija nalazila bio apsolutno najprihvatljiviji - objašnjava Usmiani.
Potkraj 2017. dodatno su pojednostavnili model te, umjesto tadašnja četiri, postavili jednoga izvršnog direktora, koji je ujedno i član UO-a. Kaže da su iskustva pozitivna, bolje su integrirali poslovne cjeline unutar sustava i osnažili sposobnost još brže prilagodbe na tržišne potrebe i promjene. Razlog zašto su i u Auto Hrvatskoj 2010. prešli na monistički sustav je taj što je, kažu, dualistički sustav upravljanja 'neutralizirao sposobnosti i stavio u pasivnu promatračku ulogu tri kvalitetna zaposlenika koja su preuzela ulogu najmanje mogućeg broja članova NO-a'.
- Osim izbora članova Uprave, njihovo sudjelovanje u upravljanju tvrtkom svodilo se uglavnom na prihvaćanje izvješća i davanja suglasnosti. Već sam naziv tijela naglašava ulogu nadzora, koji prema svom značenju ne daje poticaj na suradnju i međusobnu povezanost s drugim dionicima u poslovanju nego upućuje na odvojeno funkcioniranje od objekta nadzora - napominju.
Upravo zbog te pasivne uloge članovi NO-a obavljali su različite menadžerske poslove (što su im propisi dopuštali), ali u takvim situacijama stvara se začarani krug, jer su u obavljanju tih poslova bili podređeni članovima Uprave čiji rad su ti podređeni nadzirali.
Slično su razmišljali i u tvrtki Willis Towers Watson, ali i u ostalima koje su se odlučile na to. Iako su iskustva pozitivna, ima i onih tvrtki koje su iz monističkog prešle u dualistički sustav, poput KTC-a, Arenaturista i Energovizije. Iako i u tim tvrtkama hvale monistički sustav, one su imale svoje razloge da pređu (ili se vrate) u dualistički sustav.
Koje su sve prednosti monističkog sustava upravljanja tvrtkom i zašto su se neke ipak vratile u dualistički sustav, možete pročitati u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.