Sve je radio ‘by the book‘, sve je išlo kao po špagici, sve je bilo besprijekorno. A onda je jednog dana napravio malu, malu greškicu. Toliko sitnu da se na nju nije ni osvrnuo. Toliko nebitnu da je samo odmahnuo rukom. Toliko beznačajnu da se samo nasmijao. Ha, ha, ha. Nije vrijedno spomena. Pa iz aviona se vidi da je posrijedi minorna greška. Hanfa nije tako mislila. A niti Upravni sud. Cijena greške ovih je dana stigla na naplatu. Iznosi oko 650 milijuna kuna. Ali, to je manji problem. Veći je problem što se dobra kompanija našla u škripcu iz kojega će teško izaći.
Ako ovih dana u Google tražilicu ukucate pojam ‘Fižulić‘, Google vam na prvom mjestu ponudi sintagmu ‘Fižulić propada‘. Možda je ta sintagma posve pogrešna, ali da je Goranko Fižulić u dubokim problemima, to apsolutno stoji. Pitanje je sada postoji li ‘by the book‘ rješenje njegovih problema, ili će ovaj put morati upotrijebiti neku kreativniju metodu za spašavanje Magme.
U intervjuu za Lider, prije nekih mjesec dana, Goranko Fižulić je otvoreno govorio o problemima u kojima se Magma našla. Rekao je da Magmi treba 40 do 50 milijuna kuna, koje ne može dobiti u bankama, već da će do kraja godine provesti još jednu dokapitalizaciju kako bi došli do potrebnih novaca. U međuvremenu je račun Magme bio blokiran, što svakako nije preporuka za kompaniju koja se sprema u dokapitalizaciju. No, to bi se još i dalo nekako prebroditi. Ono što će dokapitalizaciju potpuno isključiti kao izlaz iz problema, je odluka Upravnog suda po kojoj bračni par Fižulić mora poštovati odluku Hanfe iz 2007. godine o obvezi objave preuzimanja.
U rujnu 2007. godine, na krilima netom iznimno uspješne inicijalne javne ponude koju je provela Magma, Goranko Fižulić kupio je 400 dionica Magme, što je platio 122 tisuće kuna. Nevolja je bila samo u tome što je nalog za kupnju dionica, umjesto za trezor Magme, proknjižen kao nalog Goranka Fižulića. A s tih je 400 dionica Fižulić taman prešao onu zakonsku granicu koja je potrebna za obvezu preuzimanja. Tada je dionica Magme na tržištu vrijedila 306 kuna, danas je na razini od pedesetak kuna. Fižulić je već tada izjavljivao da mu nije ni nakraj pameti poslušati nalog Hanfe o obvezi preuzimanja, jer se radi o očitoj greški, no, u Hanfi ne poznaju pojam greške kada je u pitanju poštivanje zakona. Fižulići su se na Hanfino rješenje žalili Upravnom sudu, a ovaj je sada donio odluku po kojoj je Hanfa bila u pravu. Prema tome, Fižulići bi sada trebali prirediti 650 milijuna kuna da bi mogli tu odluku provesti. A banke im ne žele odobriti ni 40 milijuna kuna nužno potrebnih za opstanak tvrtke!
Netko bi rekao, ma nije problem, pa još 16 tvrtki u ovoj zemlji ima takvu obavezu, ali se njihovi većinski vlasnici na to ne obaziru! Pa što im se može dogoditi? Najveća kazna koja ih može zadesiti za nepoštivanje obveze preuzimanja je blokiranje glasačkih prava na Skupštini društva. I tu je problem. Fižulići su stvarni, a ne imaginarni, većinski vlasnici Magme, oni su ti koji donose vlasničke odluke. Ako Uprava Magme (Goranko Fižulić) smatra da je dokapitalizacija jedino rješenje za kompaniju tada će ona to predložiti Nadzornom odboru (na čijem je čelu gospođa Fižulić) a ovaj će odluku dati na verifikaciju Skupštini, u kojoj gospodin i gospođa Fižulić imaju zajedno najviše glasačkih prava. Bez glasova gospodina i gospođe Fižulić na Skupštini, Uprava Magme ne može više računati na dokapitalizaciju kao izlaz iz problema. E, sada stvarno treba biti kreativan i pronaći izlaz iz ovog škripca. Nadam se da će Fižulićima to uspjeti.