ESG ocjenjivanje: Kako zauzeti dobro mjesto na rejtinškoj listi

ESG rejting, koji obuhvaća ocjenjivanje poduzeća na temelju ekoloških, socijalnih i upravljačkih faktora, postaje sve važniji aspekt u globalnom poslovnom svijetu. Taj podatak investitorima pruža uvid u održivost i društvenu odgovornost poduzeća, mjesto na listi gledaju bankari, dobavljači... I u Hrvatskoj su prakse ESG-a u porastu, ali zbog niza razloga usporena je njihova integracija i prihvaćanje na tržištu

Donošenjem Europskoga zelenog plana i s pripadajućim ambicioznim planovima za smanjenje emisija stakleničkih plinova, odnosno transformacije prema net-zero održivom poslovanju u fokus tvrtki dolaze novi izvještajni zahtjevi vezani uza socijalne, okolišne i upravljačke čimbenike. To se prije svega odnosi na izmjene Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (Corporate Sustainability Reporting Directive – CSRD) i pripadajući lokalni zakonski okvir.

Cilj je tih izmjena osigurati da svi dionici (stakeholders) imaju na raspolaganju informacije o tome kako pojedina tvrtka utječe na okoliš i društvo, odnosno koji financijski rizici za tvrtku proizlaze iz klimatskih promjena i prijelaza prema niskougljičnom gospodarstvu. Iako pripadajući zahtjevi u Direktivi definiraju niz relevantnih informacija za objavu, izazov s kojim se suočavaju zainteresirani dionici, a posebice investitori je analiza i usporedba navedenih podataka u izvještaju.

Na međunarodnom tržištu već godinama postoji mnogo proizvoda i usluga koji omogućuju dijelu dionika uvid u ESG podatke određenih tvrtki, odnosno sintezu pozicije pojedine tvrtke kroz ESG rejting. Počevši od ESG Data Servicea Bloomberga gdje se uz temeljne financijske podatke prikazuju ESG podaci, preko ISS-a Thomson Reutersa, Moody‘sa pa sve do Ratings Report MSCI ESG Researcha, niz međunarodnih rejtinških agencija i analitičkih tvrtki razvio je vlastitu metodologiju ocjene odnosno rejtinga tvrtki s visokim razinama tržišne kapitalizacije (u pravilu više od dvije milijarde odnosno deset milijardi dolara).

Složena metodologija

Proces izrade ESG rejtinga velikih agencija uključuje prikupljanje podataka iz javnih objava o održivosti, javno dostupnih informacija te dediciranih baza podataka (državni entiteti, NGO-ovi, baze podataka za pojedine industrije, posebni upitnici poslani tvrtkama...), od kojih se formira skup pokazatelja, kojih može biti od tridesetak do nekoliko stotina. Svakom se pokazatelju najčešće pridružuje težinski faktor te se kombinacijom pokazatelja i pripadajućeg težinskog faktora formira konačna rejtinška ocjena.

Općenito govoreći, svaka metodologija velikih agencija uključuje pokazatelje iz svake grupe – okolišni (E), socijalni (S) i upravljački (G) podijeljene u više modula ili grupa, a neke agencije izdvajaju održivu nabavu kao zasebnu grupu pokazatelja.

Također, budući da se različite industrijske grane ne mogu međusobno usporediti zbog prirode poslovnog modela i temeljnog intenziteta stakleničkih plinova, agencije prikupljaju i desetke odnosno stotine pokazatelja vezanih uz pojedinu industriju, na način da dodjeljuju pojedini industrijski rejting tvrtki i uspoređuju ih s relevantnim benchmarkovima.

Naravno, glavni izazov kod agencijskih ESG rejtinga je raspoloživost podataka – očekuje se da će se automatizacijom izvještaja o održivosti i korištenjem novih programskih rješenja na tržištu omogućiti automatizacija prikupljanja podataka kako iz izvještaja tako iz spomenutih izvora treće strane.

Problem ‘malih‘

Međutim, kod tako razvijenih metodologija postavlja se u ovom trenutku problem njihove primjene na mala tržišta kao što je Hrvatska. Kao što je prije navedeno, metodologije su razvijene na tvrtkama s vrlo visokom razinom tržišne kapitalizacije za naše pojmove i bez obzira na to je li riječ o podacima tisuća ili desetaka tisuća tvrtki iz velikog broja zemalja korištenih za razvoj metodologije, njihova primjenjivost na hrvatsko tržište je ograničena. Drugim riječima, ESG rejting velikih agencija nije nužno primjenjiv na velike dijelove portfelja investitora u Hrvatskoj ili zainteresiranih dionika. Može se očekivati da će se u budućnosti, kako se bude povećavao uzorak tvrtki na kojima je metodologija razvijena, problem barem djelomično mitigirati.

Slijedom toga, javlja se potreba za razvojem ESG rejtinga koji bi uzeo u obzir trenutačno raspoložive informacije hrvatskih tvrtki iz perspektive postojećih i budućih izvještajnih obveza, industrijskih grana prisutnih u Republici Hrvatskoj, ali i tržišne kapitalizacije odnosno broja zaposlenih. Samo na taj način može se razviti ESG rejting koji je primjenjiv na većinu tvrtki na hrvatskom tržištu i pripadajuće industrijske grane.

Izazov dostupnosti podataka

Kod razvoja takvoga ESG rejtinškog modela primjenjivog za većinu tvrtki na našem tržištu glavni je izazov dostupnost podataka. Jedan od glavnih pokretača prikupljanja relevantnih informacija o okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima su upitnici kreditnih institucija koje u sklopu zahtjeva ECB-a moraju osigurati adekvatnu procjenu ESG rizika. Drugi glavni pokretač su ESG zahtjevi za tvrtke u velikim međunarodnim opskrbnim lancima gdje je prikupljanje relevantnih informacija i njihova sinteza i uporaba (npr. izračun emisija stakleničkih plinova, usklađenost s znanstveno utemeljenim ciljevima i EU taksonomijom) često preduvjet za odabir tvrtke. Na taj način tvrtke su potaknute da prikupljaju relevantne informacije o ključnim ESG stavkama te se relevantni pokazatelji mogu iskoristiti u razvoju ESG metodologije prilagođene trenutačnom stanju na domaćem tržištu.

Prilikom razmatranja svakog od potencijalnih pokazatelja – sukladno grupama pokazatelja agencijskih ESG metodologija – pozornost se treba posvetiti njihovoj popunjenosti na razini cijelog tržišta. Drugim riječima, veća je vjerojatnost da će na primjer tvrtka bilježiti informacije o energetskoj potrošnji, tretmanu otpada i potrošnji vode nego o emisijama stakleničkih plinova iz Opsega 3 – neizravnih emisija proizašlih iz tvrtkina poslovanja. To ne znači korištenje jednostavnijeg pristupa i izbjegavanje relevantnih pokazatelja koji su sastavni dio agencijskih ESG metodologija – upravo suprotno – nego prilagođavanje težinskih čimbenika raspoloživosti navedenih informacija radi formiranje konačne ESG ocjene koja je primjenjiva na većinu tvrtki na domaćem tržištu.

Također pokretači upitnika kreditnih institucija i međunarodnih dobavljačkih lanaca s naglaskom na održivost konstantno utječu na poboljšanje prikupljanja ESG informacija u tvrtkama. Slijedom toga takva prilagođena ESG metodologija može s vremenom postati sličnija agencijskim metodologijama, kako se raspoloživost pojedinih pokazatelja poboljšava i omogućuje njihovo uključenje u metodologiju.

Nužni korak

Suočavanje s izazovima ESG rejtinga na hrvatskom tržištu neće biti jednostavan zadatak, ali je nužan korak prema održivijem i odgovornijem poslovanju. Uzimajući u obzir trenutačne prepreke, ključno je da svi dionici – od vlade, regulatornih tijela, preko poduzeća do investitora i potrošača – prepoznaju važnost ESG faktora i zajednički rade na njihovu unapređenju. Postupnim poboljšanjem svijesti, izgradnjom kapaciteta i jačanjem regulatornog okvira Hrvatska može postaviti temelje za transparentno i društveno odgovorno tržište koje ne samo da će privući strane investicije već će i unaprijediti kvalitetu života unutar vlastitih granica.

U konačnici, ESG rejting postaje ne samo mjerilo održivosti, već i simbol napretka i modernizacije poslovanja. Kako globalna tržišta sve više naglašavaju važnost održivosti, Hrvatska ima priliku biti dio tog pokreta, prepoznajući da su ekološka i socijalna odgovornost, uz dobro upravljanje, ne samo etički izbori već i ključni faktori uspjeha u 21. stoljeću. ž

ESG ocjenjivanje Izazovi na hrvatskom tržištu

ESG rejting investitorima pruža detaljan uvid u održivost i društvenu odgovornost poduzeća. Zahvaljujući takvim ocjenama investitori mogu bolje razumjeti rizike i prilike koji nisu nužno vidljivi u tradicionalnoj financijskoj analizi. No, unatoč globalnom trendu, hrvatsko tržište suočava se s nizom specifičnih izazova.

Nedostatak svijesti i razumijevanja: Jedan od ključnih izazova je relativno niska razina svijesti o važnosti ESG faktora među hrvatskim tvrtkama i investitorima. ESG koncepti još su novi za mnoge dionike i potrebno je vrijeme da se u potpunosti usvoje i integriraju u poslovne strategije.

Regulativni okvir: Iako EU regulative postavljaju određene standarde, Hrvatska kao članica EU-a mora se suočiti s izazovom prilagodbe nacionalnih zakona i regulativa kako bi odgovarali ESG kriterijima. To može biti složen proces koji zahtijeva koordinaciju između različitih regulatornih tijela.

Ograničeni kapaciteti za ESG analizu: Postoji nedostatak specijaliziranih agencija koje bi pružale ESG rejtinške usluge, kao i stručnjaka unutar poduzeća koji bi se mogli baviti ESG pitanjima. To otežava poduzećima da dobiju točan i relevantan ESG rejting, što je ključno za privlačenje svjesnih investitora.

Društveni i ekonomski izazovi: Hrvatsko tržište suočava se s brojnim društvenim i ekonomskim izazovima, uključujući i relativno nisku razinu korporativne transparentnosti te nepostojeću kontrolu izvora podataka u nefinancijskim izvještajima. Ti problemi mogu utjecati na upravljačke komponente ESG rejtinga i stvoriti dodatne prepreke za njegovu implementaciju.

Financijski troškovi: Primjena ESG standarda i postizanje visokog ESG rejtinga zahtijeva velike investicije u ekološke tehnologije, društvene inicijative i upravljačke prakse. Za mnoga hrvatska poduzeća, posebice mala i srednja, financijski troškovi mogu biti prepreka.

U zagrebačkom Sheratonu poslovni tjednik Lider 23. svibnja organizira konferenciju ‘ESG – održiva budućnost‘ na kojoj ćete imati priliku doznati više o aktualnostima vezanim uz izvještavanje o ESG-u i primjenu standarda ESG-a.

Broj sudionika je ograničen. Svoje mjesto možete osigurati putem stranice  lider.events