Pod udarom skraćenog stečaja mnoge su tvrtke koje su osnivali stranci da bi izbjegli zabranu kupnje nekretnina u Hrvatskoj fizičkim osobama. To se događa uglavnom zbog neplaćanja režija, a budući da takva tvrtka nema prihoda, slijede blokada i skraćeni stečaj. I tu počinje priča u kojoj vlasnik vrlo skupo plati nebrigu o plaćanju hrvatskih režija
Stečajni zakon propisuje da se skraćeni stečajni postupak provodi ako postoji dokaz o insolventnosti pravne osobe, odnosno da je u očevidniku račun pravne osobe u neprekidnoj blokadi više od 120 dana, da nema zaposlenih te da za pravnu osobu nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje drugog postupka radi brisanja iz sudskog registra. Zahtjev za pokretanje ovog postupka dužna je pokrenuti Fina nakon što budu ispunjene zakonske pretpostavke i to u roku od osam dana od isteka razloga neprekidne blokade računa pravne osobe. Visina iznosa zbog kojeg se pokreće skraćeni stečajni postupak nije važna.
Ako osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu u roku od 15 dana ne podnesu popis imovine i obveza dužnika ili iz tog popisa proizlazi da dužnik ima imovinu koja nije dostatna za namirenje predvidivih troškova postupka te ako u roku od 45 dana nijedan vjerovnik ne predloži otvaranje stečajnog postupka i ne predujmi sredstva za vođenje stečajnog postupka, smatrat će se da je dužnik nesposoban za plaćanje. U tom slučaju sud će donijeti rješenje o otvaranju i zatvaranju stečajnog postupka, kojim je činom pravna osoba brisana i njezina je aktivnost u potpunosti završena.
Bolje odustati od naplate
U praksi su najveći problemi zbog ovih, inače nespornih propisa, nastali za strance koji su osnivali tvrtke radi kupnje nekretnine u Hrvatskoj (od 2013. propis ne vrijedi za građane EU, ali i dalje je na snazi za sve ostale). Budući da su to u pravilu pravne osobe koje nemaju nikakvih prihoda, a i stvarno ne obavljaju neku djelatnost, nemali je broj slučajeva da 'padnu žrtvom' ovršnih postupaka zbog neplaćanja režija. S obzirom na to da najčešće na poslovnom računu nema sredstava za podmirenje duga (tvrtka ne posluje), vjerovnici pokreću postupke prisilne naplate jer u nekretnini najčešće (osim ljeti) nema nikoga. Dovoljno je da je račun pravne osobe, pa čak i zbog duga od 2000 kn blokiran više od četiri mjeseca, Fina prema službenoj dužnosti pokreće postupak brisanja pravne osobe. Iz prakse je očito da Fina ne provjerava ima li pravna osoba nekretnine, odnosno pokretnine dovoljne za podmirenje duga.
U takvoj situaciji postoji izbrisana pravna osoba (jer stečaj, pa i skraćeni, baš to znači), neplaćeni (najčešće sitni) dugovi i nekretnina koja postoji, ali više nema vlasnika. Pravna osoba (iako brisana iz trgovačkog registra) i dalje ostaje upisana kao vlasnik imovine (nekretnina), a vjerovnici ne mogu naplatiti svoja potraživanja jer nemaju protiv koga, a ako predlože provedbu stečajnog postupka to im znači velike troškove i vjerovnici s malim tražbinama (a takve su one komunalne uvijek) stečaj zato i ne pokreću.
Zanimljiv primjer iz Splita
Odluče li se ipak na postupak naplate, provodi se (nastavlja se) stečajni postupak nad imovinom pravne osobe koja je prestala postojati. Ako su opravdani razlozi podnositelja prijedloga za nastavak ovog postupka, stečajni postupak se nastavlja te se provodi pripremno i ispitno ročište, na kojem se ispituju prijavljene tražbine vjerovnika. U pravilu, u ovakvim postupcima vjerovnici su uglavnom vlasnici i zakonski zastupnici brisane pravne osobe, a svoje potraživanje temelje na pozajmicama zaključenim s brisanom pravnom osobom, a što u većini slučajeva utvrđuje stečajni upravitelj pregledom knjigovodstvene dokumentacije. Iako je postupak davno pravomoćno završen, ipak vrijedi u kratkim crtama prikazati kako to izgleda na primjeru stečajne mase Nautika Nast d.o.o.-a koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu. U konkretnom slučaju društvo Nautika Nast brisano je temeljem duga od 6796,74 kn (u koji su uračunane kamata i Finina naknada). Društvo je bilo upisano kao vlasnik nekretnina na Braču u vrijednosti oko 11,000.000 kn. Nakon podnesenog prijedloga sudu za nastavak postupka u postupku su se kao vjerovnici prijavili osnivači tvrtke i Ministarstvo financija RH u iznosu od 2688,21 kn.
Legalni reket
Na izvještajnom ročištu sud je prema prijedlogu stečajnog upravitelja odobrio prodaju nekretnina i to na način da sklopi direktnu pogodbu s vlasnicima brisanog društva. Ugovorom o kupoprodaji koji je zaključen sa stečajnim upraviteljem kupci-vlasnici brisanog društva napravili su prijeboj kupoprodajne cijene svojim potraživanjima prema brisanom društvu (kojemu su davali pozajmice, pa i za kupnju predmetne nekretnine) te podmirili potraživanje Ministarstva financija u iznosu od 2688,21 kn i troškove stečajnog postupka (stvarno uglavnom naknada i nagrada za stečajnog upravitelja određeni prema vrijednosti imovine) u ukupnom iznosu od 633.040,50 kn. Treba li nam ovo što smo opisali, treba li nam faraonski položaj stečajnih upravitelja koji u klasičnoj jednostavnoj situaciji kakvu smo opisali za par sati rada naplate trogodišnju plaću stečajnog suca, treba li nam da vlastite pogrešne procjene (zbog kojih smo jako ograničili pravo stjecanja nekretnina za strance) rješavamo svojevrsnim legalnim 'reketom' sustava na štetu stranca, a na korist, izgleda, samo stečajnih upravitelja?