Kod trgovačkih društava isprava o imatelju poslovnog udjela (ali i dionica) vrijednosni je papir kod kojega je jedno pravo na listu papira o imanju poslovnog udjela, a pravo koje proizlazi iz toga statusa nešto je sasvim drugo
U nedavnom razgovoru kojemu smo slučajno nazočili pokazalo se da postoji nerazumijevanje dvoje poduzetnika koji su raspravljali o trgovačkim društvima – što podrazumijeva naziv 'imatelj poslovnog udjela' ili 'ovlaštenik na poslovnom udjelu'. To nas je navelo na malo istraživanje pojave nepoznavanja značenja nekoga pravnog pojma i posebno njegova pogrešna tumačenja. To istodobno znači i istraživanje umijeća zakonodavca – tvorca neke pravne norme da je učini svima lako razumljivom. U teoriji je poznato da kod vrste trgovačkog društva koje nazivamo dioničko društvo pojam ili izraz dionica istodobno označava i dio temeljnoga kapitala društva, ali i skup prava i obveza u tom društvu, a bitno je drukčije kod vrste trgovačkog društva koje nazivamo društvo s ograničenom odgovornošću. Kod tog društva se umjesto jedinstvenog pojma ili izraza dionica rabe dva različita izraza, svaki za posebnu svrhu. O temeljnom ulogu govori se kada se gleda s aspekta sudjelovanja u temeljnom kapitalu društva, a o poslovnom udjelu s aspekta prava i obveza vezanih uz članstvo u društvu. Zakonodavac je to istaknuo u Zakonu o trgovačkim društvima tako da je postavio dva posebna pododjeljka, jedan pod naslovom 'Temeljni ulozi' (čl. 398. – 408.), drugi pod naslovom 'Poslovni udjeli' (čl. 409. – 421.).
Prijenos, nasljeđivanje, zadužba
Naziv društvo s ograničenom odgovornošću (doslovan prijevod njemačkog naziva Gesselschaft mit beshrankter Haftung) školski je primjer onoga što neinformiranog čitatelja izravno navodi na potpuno pogrešan zaključak. Naime, bilo bi logično zaključiti da npr. osnivači donekle odgovaraju za dugove društva, za razliku od dioničara kod dioničkog društvu. Međutim, o tome nema ni govora, temeljna ideja pravne osobe je da je odgovornost za obveze te pravne osobe njezina i vezana uz njezinu imovinu te istodobno strogo odijeljena od imovine i odgovornosti onih koji su osnivači toga trgovačkog društva.
Imatelj poslovnog udjela u društvu s ograničenom odgovornošću je upravo ono što su dioničari kod dioničkog društva. Tako fizička ili pravna osoba sa svojim poslovnim udjelom može raditi što hoće, osim ako je drukčije ugovoreno u društvenom ugovoru o osnivanju toga društva (često se npr. ugovara pravo prvokupa). To znači mogućnost prijenosa i nasljeđivanja, ali i opterećenja kao što je npr. zalaganje radi osiguranja neke tražbine banke ili drugoga pravnog subjekta .Posebno se možemo pitati zar ne bi bilo lakše i razumljivije rabiti izraz ili pojam 'vlasnik poslovnog udjela'? Ali ne, bolje je zakomplicirati pa se koristiti s 'imatelj poslovnog udjela' ili 'ovlaštenik na poslovnom udjelu', što je u biti isto.
Izvrdavanje sukoba interesa
Kod trgovačkih društava treba naglasiti da je isprava o imatelju poslovnog udjela (ali i dionica) vrijednosni papir kod kojega je jedno (ako želimo pravnički komplicirati) pravo na listu papira o imanju poslovnog udjela, a drugo je pravo koje proizlazi iz toga statusa. Moguće je da netko drugi bude vlasnik tog lista papira, ali ne i imatelj poslovnog udjela. S tim je u vezi još jedan 'biser' pozitivnog prava koji možemo povezati s neprecizno uporabljenim pojmovima ili izrazima. Riječ je o pitanju sukoba interesa i zakonskoj odredbi prema kojoj je za vrijeme obnašanja javne dužnosti dužnosnik koji ima 0,5 posto i više dionica ili udjela u vlasništvu (kapitalu) trgovačkog društva dužan prenijeti svoja upravljačka prava na temelju udjela u kapitalu društva na drugu osobu ili na posebno tijelo odnosno na povjerenika koji će glede ostvarivanja članskih prava i udjela u društvu djelovati u svoje ime, a za račun dužnosnika.
Za vrijeme dok su njegova upravljačka prava u trgovačkim društvima prenesena na povjerenika, dužnosnik ne smije davati obavijesti, upute, naloge ili na drugi način biti u vezi s povjerenikom te time utjecati na ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza koji proizlaze iz članskih prava u tim društvima.
Zdrav razum u to ne vjeruje
Dužnosnik ima pravo da ga se jedanput na godinu obavještava o stanju trgovačkih društava u kojima ima udjele. Povjerenik ne može biti bračni ili izvanbračni drug dužnosnika, njegov srodnik po krvi u uspravnoj lozi, brat ili sestra, posvojitelj odnosno posvojenik dužnosnika, niti neka druga osoba koja bi se prema drugim osnovama i okolnostima mogla smatrati interesno povezanom s dužnosnikom.
No, postoji li itko sa zdravim razumom tko će povjerovati da se stvarno poštuje obveza prema kojoj se ne smije biti u vezi s povjerenikom. U to baš ne vjeruje ni sam zakonodavac pa nije dopušteno odrediti kao povjerenika određenog odvjetnika nego to radi Hrvatska odvjetnička komora.