U Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja Europskog parlamenta nedavno su usvojili rezoluciju koja promovira pravo na isključenje, odnosno suprotstavlja se javljanju na telefone, odgovoranju na mailove i radu nakon radnog vremena. Zašto, o zašto svoje privatno vrijeme ne koristimo za život i ne ostavimo posao na miru kad zaključimo radni dan ili tjedan objašnjava organizacijska psihologinja i direktorica tvrtke .točka promjene Jasminka Mužinić Sabol.
Smatra da je očekivanje poslodavca da mu radnik bude raspoloživ za rad izvan radnog vremena kršenje već dobro propisanog prava na odmor i predah te da bi dnevni odmor trebao trajati najmanje 12 sati. Upravo zato su zakonom kao temeljne postavke radnih odnosa propisani i godišnji i tjedni i dnevni odmor. - Pravo na isključenost (right to disconnect) je dodatni i potrebni zaštitni mehanizam - naglašava organizacijska psihologinja te pojašnjava zašto upadamo u zamku stalne dostupnosti.
Zašto radimo izvan radnog vremena
Za sve su, tvrdi, krive racionalne i logičke preporeke s kojima se moramo boriti ne bi li postigli ravnotežu privatnog i poslovanog života:
- 'Lakše' je odazvati se i nešto odraditi, nego ostaviti za sutra.
- Teško je ne naviriti se u mail - kako bi si umanjili tjeskobu ili neizvjesnost sutrašnjeg radnog dana, bolje je biti informiran nego da me sutra zaskoči...
- Ako nisam dostupan/dostupna svojim ljudima, mislit će se da mi nije stalo ili da zabušavam.
- Želim biti suradljiv/a i biti tamo gdje me trebaju.
- „Ne želim biti odsutan/odsutna iz svog rada.
- Sve je to jasno, i svaka ta misao je pokazatelj radne kvalitete, ali kada se iz dobrih razloga dostupnost izvan radnog vremena ponavlja danima, tjednima, godinama, nakupljaju se umor i zamor. Jedna od važnih mjera zaštite vlastitog zdravlja je dnevno osigurati dovoljno odmaka i vrijeme obnavljanja nakon rada. To uključuje svakako utišavanje mobitela i odmak od računala, posebno neposredno prije spavanja - kaže naša sugovornica i dodaje da je njezina glavna poruka ljudima da se svog dnevnog, tjednog i godišnjeg odmora nikako ne odriču.
Podsjeća da se elektronička dostupnost izvan radnog vremena ne broji se kao prekovremeni rad, a da česti ili stalni prekovremeni rad ostavljaju posljedice na kvalitetu spavanja, povećani stres, zdravstvene probleme, umanjenu učinkovitost.
Isključenje znači zdravlje
- Svakodnevno ulaganje energije u posao izvan normalnog radnog vremena uzrokuje povećani umor. Nedovoljno dnevnog odmora i nedovoljno vremena za regeneracije nakon radnih napora s vremenom pogoršavaju zdravlje. Osim toga, danas se radni ljudi vrlo aktivno moraju boriti sa stresom i tenzijama, i produljena mentalna uključenost u rad u tome nimalno ne pomaže.
Direktorica .točkepromjene kaže da su zdravstvene posljedice stalnog prekovremenog rada (brojio se on ili ne u satnici) dobro istražene i nisu slučajne:
- učestale povrede donjeg dijela leđa kod fizičkih radnika
- učestale leđobolje i glavobolje, stres i povišeni krvni tlak kod uredskih radnika
- kronični umor i poteškoće u mentalnom zdravlju – sagorijevanje na poslu, depresija, tjeskoba
- povećanje broja nesreća na radu
- pomak u dobi rađanja i problemi s trudnoćama kod žena
- povećana konzumacija alkohola u slobodno vrijeme ... u nedostatku odmora ljudi pokušavaju podići energiju stimulansima
Osim radnika, neke korake može poduzeti i poslodavac
- Najčešći savjet i način na kojima pomažemo ljudima je da im kažemo da se isključe, jer imaju na to pravo. Dakle da je to nešto gdje oni sami trebaju odmjeriti svoj radni ritam. Međutim neformalni pritisci u organizacijama su veliki. Osoba koja nije dostupna se smatra manje vrijednim radnikom ili se ne razmatra u napredovanje. Umjesto da se nagrađuje ljude koji čuvaju svoj radni ritam i energiju, i postižu dobru ravnotežu, njih se zapravo često i preskače ili čak ponižava - priča o iskustvima iz prakse Mužinić Sabol.
Naglašava kako ljudi ne bi trebali individualno rješavati sustavne pritiske te donosi primjere kako uz zakonodavce i poslodavac može uložiti trud da zaštiti zdravlje i pridonese balasnu privatnog i poslovnog u životoma svojih zaposlenika.
Kako poslodavac može pomoći:
- Urediti komunikacijske kanale tako da se točno odrede granice 'službene' komunikacije i u vremenu i u kanalima.
- Uvesti jasna pravila da se izvan radnog vremena ne očekuje odgovor na upit i da se čak da preporuka da se upiti i ne šalju izvan radnog vremena. Neke su kompanije potpisale i kompanijski dogovor o 'zamrzavanju komunikacije' izvan radnog vremena (npr. Volkswagen već 2012. – čak su spriječili slanje internih mailova između 18.15 i 7 sati ujutro)
- Poticati i nagrađivati balansirano ponašanje.
- Uvesti pravo na isključenost (right to disconnect) - i dnevno, izvan radnog vremena, i na godišnjem odmoru - u pisane pravilnike i kolektivne ugovore.