Piše: Jelena Nushol, partnerica u OD Bardek, Lisac, Mušec, Skoko u suradnji s CMS Reich-Rohrwig Hainzom
Epidemija bolesti COVID-19 preokrenula je poduzetničku svakodnevicu i preko noći stavila na stol temu o kojoj se u dobrim vremenima često ne voli govoriti. Vremena koja su pred nama zahtijevaju ozbiljno i odlučno okretanje restrukturiranju kako bi se lakše izašlo iz očekivane skorašnje recesije
Poduzetnici pogođeni koronakrizom trebali bi se u sljedećih par mjeseci dobro pripremiti na rješavanje (novo)nastalih financijskih problema te pametno iskoristiti vrijeme dobiveno Zakonom o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti za razmatranje i provedbu restrukturiranja svojeg poslovanja. Kao jedna od mjera pomoći gospodarstvu uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19, 1. svibnja 2020. stupio je na snagu spomenuti Zakon.
U iduća tri, odnosno šest mjeseci ako Vlada odluči produljiti primjenu Zakona, ovršni postupci će zastati, zatezne kamate neće teći, a svi dužnici koji u međuvremenu postanu prezaduženi, odnosno nesposobni za plaćanje u smislu Stečajnog zakona, neće biti dužni pokrenuti stečajni postupak, niti će se on moći pokrenuti protiv njih, osim ako ga sami ne iniciraju. Također, iako nije posebno zakonski regulirano većina banaka odobrila je dobrom dijelu klijenata pogođenim krizom moratorij na kredite u trajanju od najmanje tri mjeseca. 'Pauza' od ovršnih i stečajnih postupaka je dobro vrijeme u kojem će poduzetnici sagledati svoje pozicije, analizirati obveze i mogućnosti te pripremiti kvalitetan plan restrukturiranja koji će im pomoći da premoste teško razdoblje.
Obveza direktora
Sve to je zapravo i dužnost direktora. Naime, nezaobilaznim Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi zadan je okvir unutar kojega nelikvidni poduzetnici, odnosno direktori nelikvidnih društava moraju postupati. Osim što je nelikvidnim poduzetnicima dopušteno obavljanje samo onih plaćanja koja su nužna za redovno poslovanje (npr. prioritetne tražbine, plaće radnika, električna energija, voda i dr.), oni ne smiju ni poduzimati radnje kojima bi oštetili ili doveli svoje vjerovnike u neravnopravan položaj, a istodobno su dužni poduzeti mjere financijskog restrukturiranja radi ponovnog uspostavljanja stanja likvidnosti, i to pod prijetnjom novčanih kazni, koje mogu doseći vrtoglavih 1,000.000 kuna. Uzevši u obzir zakonske obveze te dramatičan pad prihoda velike većine poduzetnika, za očekivati je da će Hrvatsku u idućem razdoblju zahvatiti val restrukturiranja. Što je zapravo restrukturiranje? Ono podrazumijeva proces, odnosno mjere financijske ili operativne prirode poduzete s ciljem spašavanja društva u financijskim teškoćama, neovisno o tome provodi li se taj postupak sudski ili izvansudski.
Dogovor izvan suda
Izvansudsko restrukturiranje financijskih obveza u Hrvatskoj nije posebno uređeno zakonom, odnosno restrukturiranja te vrste odvijaju se u obveznopravnoj domeni te se svode na pregovaranje novih uvjeta s bankama i drugim vjerovnicima. Uvijek je korisno vidjeti kakva je situacija u drugim državama, a pogotovo u Sloveniji i Srbiji, koje su bitna tržišta mnogim našim poduzetnicima. Da je situacija u Sloveniji ista kao i u Hrvatskoj, tj. da izvansudsko restrukturiranje nije regulirano posebnim zakonom, potvrdila nam je odvjetnica Maja Žgajnar iz Ljubljane, koja godinama savjetuje klijente o kompleksnim restrukturiranjima.
Za razliku od Hrvatske i Slovenije, izvansudsko restrukturiranje u Srbiji moguće je i kao dobrovoljan postupak predviđen posebnim zakonom koji se vodi između dužnika i vjerovnika pred Srpskom gospodarskom komorom. Odvjetnica Milica Popović iz Beograda, koja iza sebe ima mnoga uspješna restrukturiranja, ističe da s obzirom na to da takav postupak za sobom povlači određene porezne i druge povlastice, nerijetko se u Srbiji ugovorne strane odlučuju baš za taj oblik izvansudskog restrukturiranja. Rezultat izvansudskog restrukturiranja, u slučaju uspješnog završetka dobrovoljnih pregovora, izmjene su i dopune starih ili sklapanje novih ugovora pod uvjetima koji su prihvatljivi za dužnika i vjerovnike.
Obično je cilj te vrste restrukturiranja izbjegavanje iscrpljujućeg i dugotrajnog stečajnog postupka, pribavljanje novog izvora kapitala te smanjivanje troškova poslovanja s ciljem njegova nastavljanja pod financijski održivim uvjetima. Stoga je logično da dužnici i vjerovnici obično preventivno pristupaju toj vrsti restrukturiranja, dok se financijski problemi dužnika nisu nepovratno produbili.
'Snimanje' obveza i mogućnosti
Izvansudsko restrukturiranje provodi se najčešće kao refinanciranje ili reprogramiranje kredita, prodaja nenaplativih potraživanja, iznajmljivanje ili prodaja pokretnina i nekretnina koje nisu nužne za poslovanje društva, prodaja poduzeća ili dijelova poduzeća koji slabije posluju, pretvaranje potraživanja u temeljni kapital te poduzimanjem drugih mjera smanjivanja troškova i reorganizacije poslovanja. Ključ uspjeha jest dovoljno rano prepoznati potrebu i mogućnost refinanciranja postojećih obveza kako bi se pravodobno započeo dijalog s bankama i drugim vjerovnicima. Refinanciranje kredita podrazumijeva zatvaranje jedne kreditne linije uz pomoć novog i povoljnijega kredita. Kao dio priprema za restrukturiranje nužno je pravilno snimiti obveze iz raznih ugovora.
Pri tome obveze treba gledati šire od samo financijskih, a upravo to mnogi ne rade i time sami sebe kasnije dovode u težak položaj jer nemaju potpunu sliku svoje pozicije i mogućnosti. Važno je detaljno analizirati ugovore i pritom voditi računa o tome je li trenutačna kriza dovela u pitanje opstojnost ugovorenih financijskih uvjeta te danih izjava i jamstava, odnosno je li izgledno da će biti ili već jesu prekršeni.
Moguće kršenje ugovora
U slučaju da financijski uvjeti iz ugovora još nisu prekršeni, ali se to može očekivati, kako bi se izbjeglo kršenje te ishođenje odricanja od banke zbog kršenja, oportuno je od banaka ili drugih vjerovnika tražiti resetiranje financijskih uvjeta. Ako je kršenje pojedinoga financijskog uvjeta neizbježno ili je ono već nastupilo, ipak će biti potrebno od banaka zatražiti odricanje. Nadalje, u slučaju postojanja više od jednog ugovora o kreditu, nisu rijetke klauzule kojima se veže kršenje uvjeta iz jednog ugovora s drugim, stoga je važno pravodobno uspostaviti dijalog s bankama te otkloniti potencijalna kršenja uvjeta.
Često će biti nužno ponuditi banci dodatne instrumente osiguranja, povrh onih kojima je bilo osigurano plaćanje prethodnoga kredita. Stoga je potrebno prije pregovora utvrditi je li preostala ikakva nezaložena imovina, a ako ona postoji, koja je njezina vrijednost i može li se založiti. U slučaju da se sporazum o refinanciranju kredita s postojećim davateljem kredita ne može postići, uvijek je moguće obratiti se drugoj banci ili alternativnim zajmodavcima.
Kako do svježega kapitala
Osim smanjivanja troškova poslovanja refinanciranjem ili reprogramiranjem kredita, društvima u krizi često je potreban novi izvor kapitala. Svježi kapital može se pribaviti novim zaduživanjem, ali to je moguće i prodajom imovine bez koje društvo može nastaviti poslovati. Predmetom kupoprodaje mogu biti različite stvari ili prava (nekretnine, pokretnine, poslovni udjeli, poduzeće, potraživanja i dr.). S obzirom na prodaju poduzeća, u praksi su se razvile dvije osnovne strukture, kupoprodaja poslovnih udjela/dionica (eng. share deal) te kupoprodaja pojedinačnih dijelova imovine (eng. asset deal). Share dealom kupac stječe poslovne udjele društva, odnosno sva njegova prava i obveze.
Dakle, isključena je mogućnost biranja točno određenih prava i obveza, stoga je ova struktura pogodna kad je cilj preuzeti cjelokupno poslovanje određenog društva. Za razliku od toga, u slučaju da je cilj stjecanje točno određenih prava i obveza (npr. nekretnina, strojeva, tražbina), asset deal će biti bolji izbor zbog mogućnost biranja točno određene imovine. S obzirom na to da svaki ima svojih prednosti i nedostataka, na koji od spomenuta dva načina će biti strukturirana transakcija ovisit će o sporazumu ugovornih strana, cilju koji one žele postići te o poreznom tretmanu u konkretnom slučaju.
Udjeli umjesto duga
Kad je društvo već praktički insolventno, a kako bi se spriječilo otvaranje stečajnog postupka, ponekad se vjerovnici umjesto pokretanja stečajnog postupka odlučuju ući u vlasničku strukturu dužnika. U tom slučaju riječ je o pretvaranju potraživanja u temeljni kapital kao metodi restrukturiranja duga. U pravnom smislu riječ je o povećanju temeljnoga kapitala društva dužnika unosom prava (tražbine vjerovnika), što rezultira stjecanjem poslovnih udjela ili dionica u društvu dužnika, a time i stjecanjem upravljačkih i imovinskih prava koja proizlaze iz stečenih poslovnih udjela. Kao protučinidbu za poslovne udjele, vjerovnici dužniku otpuštaju cijeli ili dio duga. Vjerovnici će pristati na ovu metodu kad procjene da će se na ovaj način namiriti više nego u slučaju stečaja.
Sud i predstečaj
Kad izvansudsko restrukturiranje ne da željene rezultate ili naprosto izostane mogućnost dogovora dužnika i vjerovnika, obje bi strane trebale razmotriti mogućnost restrukturiranja u okviru sudskog postupka, tj. predstečaja. Cilj predstečajnog postupka je uređivanje odnosa između dužnika i vjerovnika, ali uz održavanje djelatnosti dužnika, tj. njegovo restrukturiranje i nastavak poslovanja. Sudsko restrukturiranje slično je uređeno u Srbiji, a rješenja u Sloveniji nešto su drugačija. Odvjetnica Maja Žgajnar objašnjava nam da je Slovenija predvidjela čak tri posebna postupka restrukturiranja, postopek prisilne poravnave, u sklopu kojega se restrukturiraju već insolventni dužnici, poenostavljena prisilna poravnava, koji je sličan prvom postupku, ali prilagođen za mikropoduzetnike i obrtnike, te postopek preventivnega prestrukturiranja, kojim se može provesti samo financijsko restrukturiranje i to samo dužnika kojima prijeti insolventnost u idućih godinu dana.
Komparativna prednost predstečaja u odnosu na izvansudsko restrukturiranje je činjenica da od dana njegova otvaranja sve do završetka nije dopušteno pokretanje parničnih, ovršnih, upravnih i postupaka osiguranja protiv dužnika. Predstečaj se pokreće na prijedlog dužnika kojemu prijeti nesposobnost za plaćanje ili vjerovnika, pod uvjetom da je za to ishodio suglasnost dužnika.
Okosnica uspjeha
Kontrolu nad pokretanjem predstečajnog postupka ima dužnik. Uz prijedlog za pokretanje potrebno je podnijeti i prijedlog plana restrukturiranja, koji mora sadržavati mjere financijskog i operativnog restrukturiranja te njihov učinak na likvidnost i poslovanje dužnika. Plan restrukturiranja okosnica je predstečajnog postupka te uspjeh postupka ovisi o njemu i njegovom prihvaćanju od vjerovnika.
Kad se otvori stečajni postupak, u pravilu je prekasno za restrukturiranje. Za razliku od predstečaja, stečaj obično završava unovčenjem imovine dužnika te podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Doduše, moguće je provesti restrukturiranje i u stečajnom postupku i to prihvaćanjem stečajnog plana, ali to se rijetko viđa i mala je šansa da uopće postoje temelji za provođenje uspješnog restrukturiranja.