Piše: Stjepan Lović, odvjetnik
Radnici imaju pravo po svojem izboru utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti. Sindikat može u radnim sporovima kod poslodavca, pred sudom, u mirenju i arbitraži te pred državnim tijelima zastupati svoje članove. Nerijetko kod određenog poslodavca djeluje više sindikata u koje su učlanjeni njegovi radnici.
Upravo zato u slučaju spora o sklapanju izmjena ili obnovi kolektivnog ugovora pravo da pozovu na štrajk i provedu ga imaju sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora te koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora. Taj je propis Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata. Određivanje reprezentativnosti sindikata važno je zato što poslodavac može pregovarati o izmjeni ili sklapanju kolektivnog ugovora samo sa sindikatom koji se smatra reprezentativnim.
Presumirana ili utvrđena
Zakon predviđa dva slučaja u kojima nije potrebno utvrđivati reprezentativnost, nego se ona presumira. Prvi je kada na razini za koju se pregovara o sklapanju kolektivnog ugovora djeluje samo jedan sindikat, pa se on smatra reprezentativnim bez obzira na broj članova i udio zaposlenih u njegovu članstvu.
Reprezentativnost se ne mora utvrđivati ni ako na razini za koju se pregovara o sklapanju kolektivnog ugovora djeluje više sindikata koji su pismenim sporazumom utvrdili koji se sindikati smatraju reprezentativnim.
Međutim, kad na razini za koju se pregovara o sklapanju kolektivnog ugovora djeluje više sindikata, a ne postignu sporazum, svaki od njih može pred Povjerenstvom za utvrđivanje reprezentativnosti pokrenuti postupak utvrđivanja reprezentativnosti u kojem ono donosi rješenje protiv kojega je u roku od trideset dana moguće pokrenuti upravni spor. Reprezentativnim sindikatom smatrat će se onaj koji ima najmanje dvadeset posto radnika članova od ukupnog broja sindikalno organiziranih radnika zaposlenih na razini na kojoj se utvrđuje reprezentativnost. Ako se na temelju pismenog sporazuma ili u postupku pred Povjerenstvom utvrdi reprezentativnost više sindikata, oni su dužni u roku od trideset dana od potpisa sporazuma ili izvršnosti rješenja o utvrđivanju reprezentativnog sindikata utemeljiti sindikalni odbor za kolektivno pregovaranje; u suprotnome će u odboru od najviše jedanaest članova biti po jedan predstavnik sindikata.
Nezakoniti štrajk
Kolektivni ugovor vrijedit će samo ako reprezentativni sindikati potpisnici u svom članstvu imaju više od pedeset posto radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika u reprezentativnim sindikatima. Dakle, za sklapanje kolektivnog ugovora, osim ispunjenja uvjeta reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje, potreban je potpis onoliko sindikata koliko ih jamči da zastupa većinu sindikalnog članstva na razini za koju se kolektivno pregovaralo.
Važno je napomenuti i da reprezentativnost jednog sindikata traje dok je na snazi kolektivni ugovor, uključujući pregovore o njegovim izmjenama ili dopunama, a u slučaju donošenja novoga kolektivnog ugovora ponovno će se na opisani način utvrđivati reprezentativnost sindikata.
Dakle, dok je na snazi reprezentativnost tog sindikata, drugi sindikati koji nisu pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora ne mogu pozvati na štrajk i provesti ga premda bi prema zakonskim odredbama bili utvrđeni kao reprezentativni. Posljedica sudjelovanja u štrajku koji je nezakonito organiziran za radnika može biti otkaz ugovora o radu. Stoga je važno prije upuštanja u štrajk informirati se o tome je li sindikat koji poziva na nj uopće ovlašten za njegovu organizaciju i pregovore s poslodavcem.
Nejasni zakonski dio
Poslodavci u pregovorima o sklapanju kolektivnog ugovora svakako trebaju imati na umu da smiju pregovarati samo s onim sindikatom koji je Zakonom o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata utvrđen reprezentativnim; ako je pak riječ o izmjenama ili dopunama postojećega kolektivnog ugovora, onda s onim sindikatom koji je utvrđen reprezentativnim pri sklapanju tog istog ugovora. Ako bi pak neovlašteni sindikat pokrenuo industrijske akcije, poslodavcima na raspolaganju stoji sudska zabrana nezakonitog štrajka uz naknadu štete zbog nezakonitog štrajka.
Ostaje, međutim, nejasna svrha Zakona u dijelu u kojem presumira reprezentativnost jedinoga sindikata koji djeluje kod poslodavca bez propisivanja minimalnog udjela zaposlenih u njegovu članstvu. Predstavlja li zaista takav sindikat, koji teoretski može imati i samo nekoliko članova, volju većine radnika i ima li ‘stvarnu‘ ovlast za kolektivno pregovaranje?