Svaka odgovorna vlast trebala bi jasno i nedvosmisleno objasniti građanima utjecaj novih okolnosti na njihov svakodnevni život i predložiti, ako je moguće, načine otklanjanja štetnih posljedica takvih okolnosti na njihov život. Svako drukčije postupanje graniči s populizmom i ulijeva lažnu sigurnost da vlast u svakom trenutku štiti svoje građane.
Pogrešno bi bilo reći da su i ovaj put Vladu iznenadile posljedice uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj na cijenu maloprodajnih proizvoda. Ispravnije je reći da je Vlada ostala nepripremljena za nastup takvih posljedica jer su već od dvojnog iskazivanja cijena u javnosti stručnjaci tvrdili da će svakako jedna od glavnih negativnih posljedica eura biti poskupljenje namirnica u trgovinama.
U čemu je propust
Pa je tako zakonodavac donio Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj kojim je definirao načelo zaštite potrošača, u skladu s kojim potrošač ne smije biti u financijski nepovoljnijem položaju nego što bi bio da euro nije uveden. To načelo ostvaruje se samo ispravnim preračunavanjem kuna u euro primjenom fiksnog tečaja konverzije. Zakonom je definirano i načelo zabrane neopravdana povećanja cijena kojim je zabranjeno, između ostalog i svim poslovnim subjektima, pri uvođenju eura povećati cijenu robe ili usluge prema potrošačima bez opravdana razloga.
Izostalo je definiranje pojma ‘opravdani razlog‘, a izostalo je, što je još važnije, i propisivanje prekršajne kazne zbog povrede tog načela. Već taj jasni propust zakonodavca znači da nijedna inspekcija unutar Državnog inspektorata ne može ni pokrenuti inspekcijski postupak protiv poslovnog subjekta koji je neopravdano povećao cijenu svojeg proizvoda jer, jednostavno, za takvo djelo nije ni predviđena nikakva prekršajna kazna.
Ni Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje sankcije za ‘neopravdano‘ povećanje cijena, nego regulira pitanje nepoštene poslovne prakse, kojom se osobito smatraju zavaravajuća i agresivna poslovna praksa, te predviđa prekršajnu sankciju za trgovca koji primjenjuje nepoštenu praksu. Ali veoma je upitno hoće li se u eventualnim inspekcijskim postupcima povećanje cijena proizvoda uopće moći podvesti pod pojam nepoštene poslovne prakse onako kako je ona definirana postojećim propisima, uključujući pojam zavaravajuće prakse.
Zaključak bez stvarne snage
Vjerojatno svjesna tih činjenica, Vlada donosi Zaključak o provedbi načela zabrane neopravdanog povećanja cijena, koji nije propis obvezujuće normativne snage jer se njime, u skladu sa Zakonom o Vladi, izražavaju samo Vladina stajališta o pitanju provedbe pojedine politike. Zaključkom koji je stupio na snagu 5. siječnja 2023. nalaže se poslovnim subjektima da revidiraju maloprodajne cijene svojih usluga tako da budu određene najviše u iznosu koji je bio na dan 31. prosinca 2022.
Time se prije svega postavlja pitanje stavljanja pojedinih trgovaca u nepovoljniji položaj od drugih trgovaca koji su svoje cijene podignuli prije tog datuma. Zaključkom se nalaže i državnim tijelima da provode ovlasti koje su već propisane raznim zakonima pa se samo stvara dojam da se ta tijela ‘pozivaju na red‘. Ali ni Zaključak nema nikakve propisane sankcije za poslovne subjekte – jer ih i ne može imati. Uostalom, nema ni jaču pravnu snagu od zakona, zato je njegovo postojanje čisti populizam.
Izvolite se sami snaći
Treba jasno reći građanima da trenutačno ne postoji nijedna zakonska odredba kojom bi se zbog uvođenja eura ograničilo pravo trgovca na podizanje cijena proizvoda, osim što su ograničeni na povećanje cijena onih proizvoda obuhvaćenih Odlukom o iznimnim mjerama kontrole cijene određenih prehrambenih proizvoda donesenom 10. rujna 2022. I zbog propusta da donese bolji zakon Vlada je nemoćna. Treba jasno reći i Vladi da Uredba o otklanjanju poremećaja na tržištu energenata koja je sada na snazi propisuje cijenu energenata za sve poduzetnike, ne propisujući pritom neke posebne uvjete.
Prijetnja ukidanjem ‘povlaštene‘ cijene energenata za one subjekte koji ne vrate maloprodajne cijene na iznos od 31. prosinca 2022. nameće pitanje hoće li to izazvati novi rast cijena, sada uz opravdanje da trošak energenata više nije reguliran, kao i pitanje hoće li se to odnositi na sve koji su neopravdano dizali cijene tijekom cijele 2022. godine ili one koji su to učinili 1. siječnja 2023., što ponovno može problematizirati pitanje nejednakog postupanja i stavljanja u nejednaki položaj poslovnih subjekata.
Dakle, jasno je da je trenutačno svaka prijetnja trgovcima zbog povećanja cijena proizvoda isprazna prijetnja od koje građani neće imati nikakve koristi. Bit će zanimljivo vidjeti i kako će (i hoće li) Vlada reagirati na najave telekomunikacijskih operatora o podizanju cijena njihovih usluga upravo zbog inflacije.