Nakon što je Europski sud pravde prošli tjedan donio presudu u predmetu poljskih tužitelja Dziubak protiv Raiffeisen banke, iz Građanske inicijative Lex franak i bankarskih krugova mogu se čuti različita tumačenja te presude.
Tako u Lex Franku tvrde da je prema presudi u ugovorima o kreditu valutna klauzula u švicarskim francima nepoštena te smatraju da to znači ništetnost cijelog ugovora. Europski je sud kod donošenja presude tumačio članak 6., st. 1. Direktive 93/13 koja štiti potrošače, a u Lex franku tvrde da je to protumačeno na način da je potrebno uzeti u obzir posljedice na situaciju potrošača koje su uzrokovane poništenjem ugovora u cijelosti, te da korisnik kredita može izabrati hoće li ugovor s bankom biti ništavan, ili će se provedba ugovora nastaviti, ali bez valutne klauzule. Drugim riječima, smatraju u ovom udruženju, volja potrošača je presudna.
Međutim, iz bankarskih krugova tvrde nešto sasvim drugo; naime, u konkretnom slučaju predmet odlučivanja bio je taj što je banka s korisnikom potpisala ugovor o kreditiranju u švicarskim francima na način da mu je kredit isplatila po kupovnom tečaju, a korisnik kredit vraća po prodajnom tečaju. Kako je korisnik to smatrao nekorektnim, tražio je da se uklone te za njega nepovoljne ugovorne odredbe.
No problem je u tome što poljsko zakonodavstvo brani potpisivanje ugovora o kreditu bez navođenja kamatnih stopa, što znači da bi uklanjanjem tih odredbi ugovor postao ništetan. U tom bi slučaju korisnik kredita u Poljskoj (primjerice kupio je stan) morao u cijelosti vratiti kredit odmah, što bi za njega bili vrlo komplicirano, pa je zbog toga Europski sud zapravo dao na volju korisniku kredita da odluči onako kako je za njega bolje, odnosno hoće li ugovor o kreditu biti ništetan, ili će ga nastaviti otplaćivati onako kako je ugovoren, a ne kako to tumače u Lex franku da mu je dato na volju hoće li ugovor biti ništetan ili će se provedba nastaviti bez valutne klauzule.
Zato bankari smatraju da je taj dio odluke najznačajniji jer, kažu, uopće nije primjenjiv na slučajeve u Hrvatskoj, odnosno očito je primjenom poljskih propisa ništetnost cijelog ugovora tegobnija za potrošača, pa je Europski sud zbog toga naveo da je potrebno utvrditi volju potrošača koji može ostaviti nepoštene ugovorne odredbe na snazi jer je to za njega povoljnije.
- Posredno, sud je odgovorio na pitanja u okviru poljskih propisa te izričito dao potrošaču mogućnost da održi na snazi nepoštene odredbe, ako je to za njega povoljnije od ništetnosti cijelog ugovora, što je sve upravo suprotno od onog što se u medijima od strane Građanske inicijative Lex franak navodi za ovu odluku – kaže jedan bankar.
U svakom slučaju, svi korisnici kredita u švicarskim francima u Hrvatskoj najbolje je da se oslone na savjete svojih odvjetnika koji će im najbolje znati reći isplati li se ulaziti u sudski postupak te tražiti poništenje ugovora, ili pak definirati drugačije svoj interes.