piše: Stjepan Lović, odvjetnik Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić
Ovogodišnjim izmjenama Zakona o radu regulirano je da se plaća sastoji od osnovne plaće, dodataka i ostalih primitaka. U dodatke su uvršteni i oni koji se ostvaruju ovisno o postignutim rezultatima, npr. stimulacije. Međutim, to nije usklađeno sa Zakonom o minimalnoj plaći pa sad u iznos minimalne plaće ulazi i varijabilni dio
Jedna od ključnih tema koje privlače pozornost u poslovnom sektoru minimalna je plaća, koja uza zaštitno-socijalnu funkciju slovi i za jedno od glavnih mjerila uspješnosti ekonomije države. Najnovije izmjene Zakona o radu otvaraju nove, potencijalno nepredviđene mogućnosti ugrožavanja radničkih prava. Već smo u bliskoj prošlosti svjedočili negativnim posljedicama koje su normativni propusti zakonodavca povezani s minimalnim plaćama imali na radnička prava.
Naime, stupanje na snagu Zakona o minimalnoj plaći 2013. godine (NN 39/13) imalo je i neželjene učinke. Budući da iz tadašnje zakonske definicije minimalne plaće nije bila razvidna njezina struktura, odnosno nije bilo jasno koje dijelove obuhvaća, poslodavci su često u iznos minimalne plaće uračunavali i različite dodatke na plaću radnika. Takva praksa izazvala je nepravilnosti u isplati i diskriminaciju radnika koji su, neovisno o uvjetima rada, ostvarivali isti iznos plaće. Bile su potrebne godine da se sanira propust pa je izmjenama 2018. godine (NN 130/17) izrijekom ustanovljeno da u iznos minimalne plaće ne ulaze povećanja plaće koja radniku pripadaju za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne radi. Na taj se način osiguralo da radnici s minimalnim primanjima ne ostanu bez povećanja zajamčenih odredbama Zakona o radu.
Opet isti problem
Puno desetljeće poslije pojavio se sličan problem. Izmjenama Zakona o radu iz 2023. godine (NN 64/23) regulirano je da se plaća sastoji od osnovne plaće, dodataka i ostalih primitaka. U dodatke na koje radnik može ostvariti pravo zakonodavac je uvrstio i one koji se ostvaruju ovisno o postignutim rezultatima i radnoj uspješnosti, kao što su stimulacije. Uz pozitivnu činjenicu što je napokon prihvatio da u suvremenom poslovnom okružju bonusi imaju ključnu ulogu u motivaciji zaposlenika i nagrađivanju iznimnih rezultata, zakonodavac je propustio te zakonske izmjene uskladiti s povezanim zakonima. Naime, kad nove izmjene pogledamo kroz prizmu aktualnog Zakona o minimalnoj plaći (NN 120/21), jasno je zašto izazivaju zabrinutost među radnicima. Pružena je mogućnost poslodavcima da smanje osnovnu plaću pod krinkom povećanja dodataka za radne rezultate, što može rezultirati smanjenjem prihoda velikog broja radnika.
Svi dodaci na plaću (osim za prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim neradnim danom) sada se zajedno s osnovnom plaćom mogu svesti na minimalan bruto iznos plaće, što ugrožava financijsku stabilnost radnika jer daje poslodavcima ovlast da s radnikom ugovore niže osnovne plaće. Dakle, u iznos minimalne bruto plaće, osim osnovne plaće kao fiksnog dijela, sad ulazi i varijabilni dio, koji poslodavac isplaćuje radniku prema radnom učinku. Kako postupiti u slučaju kad poslodavac s radnikom ugovori osnovnu plaću u iznosu nižem od minimalne bruto plaće uz prava na isplatu bonusa radniku za postignute rezultate, ako radnik ne ispuni uvjet za isplatu bonusa?
Potrebna izmjena Zakona
Treba li zbog te pravne praznine dopuniti sadašnje zakonsko rješenje tako da bude jasno da poslodavac u takvom slučaju obračunava bruto plaću radnika u visini minimalne ili je smislenije donijeti nove izmjene Zakona o minimalnoj plaći i utvrditi da u iznos minimalne plaće ne ulazi varijabilni dio, koji poslodavac radniku isplaćuje ovisno o učinku? Polazeći od osnovne svrhe isplate stimulacija radniku za radnu učinkovitost, jasno je da se potonje ne može postići tako da se stimulacije ubrajaju u iznos minimalne plaće, zato je aktualni Zakon o minimalnoj plaći (NN 120/21) nužno uskladiti s posljednjim izmjenama Zakona o radu da bi se osigurala dosljednost. Sve dok se izmjene ne prihvate, poslodavci moraju sustav obračuna plaća pažljivo prilagoditi novim smjernicama.
Posljedice neusklađenosti
Iako se izmjenama nastojalo osuvremeniti radnopravno uređenje u RH, zbog nedosljednosti u njihovoj pripremi pojavile su se nejasnoće koje negativno utječu na prava radnika. Primjena novih odredaba Zakona o radu omogućava snižavanje osnovne plaće jer u iznos minimalne bruto plaće radnika sad ulazi i varijabilni dio, koji se radniku isplaćuje ovisno o radnom učinku. To će rezultirati ne većim učinkom radnika koje se dodacima želi motivirati, nego situacijom u kojoj će radnička egzistencija uvelike ovisiti o dodacima na plaću. Ostaje vidjeti kako će sindikati i šira javnost reagirati na takve izravne napade na prava radnika i njihovo Ustavom zajamčeno pravo na dostojnu zaradu.