Piše: Antonio Zrilić, Logiko
Znate onu staru izreku "Jedina konstanta je promjena"? E pa, u svijetu opskrbnih lanaca, ta izreka nikad nije bila istinitija nego danas. Kao član Global Supply Chain Think Tank-a (GSCTT) i aktivni sudionik njihovog nedavnog panela, imao sam priliku dubinski analizirati trenutno stanje u svijetu opskrbnih lanaca. Naš moderator, Patrick Daley iz Irske, otvorio je panel zanimljivom opservacijom. Rekao je kako se svijet čini "naopako" u posljednje vrijeme. Klimatske promjene, demografske promjene, geopolitičke tenzije, tehnološke inovacije... sve se to događa istovremeno i mijenja pravila igre.
Međutim, možda i nije stvar u tome da se svijet okrenuo naopačke, nego da smo tek sad počeli obraćati pozornost. Kao kad odjednom primijetite da vam je kuća u neredu - nije se to dogodilo preko noći, samo ste prestali primjećivati. I tu dolazimo do srži problema - kako izgraditi otporne opskrbne lance u svijetu koji se stalno mijenja? E pa, imam nekoliko ideja o tome.
Lean ne znači mršav, nego fit
Prvo, moramo razjasniti jednu stvar - što zapravo znači biti ‘lean‘. Znate, godinama smo svi pričali o ‘lean‘ proizvodnji, ali mislim da smo negdje putem izgubili bit. U temeljima lean koncepta već su prisutni koncepti agilnosti. Problem je što su mnoge kompanije doslovno shvatile samo neke aspekte leana, zanemarujući holističku perspektivu. Ali da bi bili otporni moramo biti fit odnosno agilni. To je kao kad odete na dijetu i samo smanjite unos kalorija, a zaboravite na vježbanje i uravnoteženu prehranu. Rezultat? Možda ćete izgubiti koju kilu, ali nećete biti zdravi i fit.
Dopustite da vam dam primjer. Nedavno sam radio s jednim proizvođačem automobilskih dijelova u Hrvatskoj. Bili su ponosni na svoj ‘lean‘ pristup - smanjili su zalihe na minimum. Zvuči super, zar ne? Ali kad je došlo do poremećaja u lancu opskrbe, našli su se u gadnim problemima. Zajedno smo redefinirali njihov pristup. Umjesto da budu samo ‘mršavi‘, fokusirali smo se na to da budu ‘fit‘. Implementirali smo ono što smo nazvali ‘pametnim zalihama‘ - strateški postavljenim rezervama koje omogućuju fleksibilnost bez žrtvovanja efikasnosti. To je kao kad sportaš ima rezerve energije za završni sprint.
Alat, ne čarobni štapić
Današnja tehnologija nudi nevjerojatne mogućnosti za unaprjeđenje opskrbnih lanaca. Međutim, važno je razumjeti da tehnologija sama po sebi nije rješenje - ona je alat koji treba znati pravilno koristiti. Digitalni blizanci (digital twins) posebno su zanimljiv koncept koji nam omogućuje simulaciju različitih scenarija i testiranje naše otpornosti prije nego što se suočimo sa stvarnim izazovima.
Na primjer, moderna ERP rješenja danas uključuju umjetnu inteligenciju koja može analizirati uvjete na tržištu i predlagati optimalne odluke. No, ono što je ključno jest da se ne trebamo oslanjati isključivo na tehnologiju - posebno manje tvrtke koje možda nemaju resurse za velika tehnološka ulaganja mogu graditi otpornost kroz druge načine, poput snažnih partnerskih odnosa i učinkovite komunikacije. Na panelu smo pričali i o tehnologiji. I da, tehnologija je važna. Ali nije čarobni štapić koji će riješiti sve vaše probleme i ne treba tehnologiju uvoditi radi tehnologije ili nekog trenda već ju koristiti kao svaki alat.
Digitalni blizanci u praksi
Evo primjera iz prakse. Radio sam s velikom logističkom tvrtkom u Srbiji. Implementirali smo digitalnog blizanca njihovog distribucijskog lanca. Zvuči komplicirano, ali zapravo i nije. To je kao da imate maketu željeznice koja sadržava sve bitne detalje kao i prava te pomoću te makete testiramo neke ekstremne situacija i scenarije.
S tim digitalnim blizancem, mogli smo simulirati sve vrste scenarija - od prekida u opskrbi do naglih promjena u potražnji. Bilo je fascinantno gledati kako male promjene u jednom dijelu sustava mogu imati velike posljedice na cijene, marže i cash flow. To nam je omogućilo da razvijemo robusne strategije odgovora na različite situacije.
Posebno je zanimljivo kako moderna tehnologija može pomoći u predviđanju i upravljanju rizicima. Napredni sustavi planiranja mogu analizirati različite scenarije - od vremenskih nepogoda do geopolitičkih kriza - i predložiti alternativne rute ili dobavljače. Međutim, važno je napomenuti da implementacija ovakvih sustava zahtijeva značajnu organizacijsku prilagodbu i edukaciju zaposlenika. Najvažnije je bilo to što su ljudi u tvrtki počeli razmišljati na novi način. Nisu više samo reagirali na probleme - počeli su ih proaktivno predviđati i pripremati se za njih.
Više od slogana
Sad dolazimo do nečega što smatram ključnim, a o čemu se često ne govori dovoljno - kultura otpornosti. Ima izreka da kultura jede strategiju za doručak i ona nije nešto što možete kupiti ili instalirati. To je nešto što morate graditi, dan za danom. Izgradnja kulture otpornosti nije jednokratan projekt, već kontinuirani proces koji zahtijeva predanost na svim razinama organizacije.
Radio sam s jednom kompanijom u Sloveniji koja je prolazila kroz značajnu transformaciju i znate što je bilo najteže? Nije bila tehnologija, nisu bili procesi. Bilo je mijenjanje načina na koji ljudi razmišljaju. Počeli smo s edukacijom top menadžmenta o važnosti otpornosti. Ali to nije bilo dovoljno. Morali smo taj mindset proširiti kroz cijelu organizaciju. Od skladištara preko vozača do menadžera - svaka osoba morala je razumjeti svoju ulogu u izgradnji otpornosti.
Međutim, kad je došla pandemija, bili su među prvima koji su uspješno prilagodili svoje operacije. To nije bila slučajnost - bila je to direktna posljedica kulture otpornosti koju smo zajedno izgradili. Jedan od ključnih aspekata izgradnje otpornosti jest i razvoj cross-funkcionalnih timova i vještina. Elizabeth Warren, stručnjakinja za lučke operacije, naglašava važnost razvoja radne snage kroz različite razine obrazovanja i treninga. Ovo uključuje sve od strukovnog obrazovanja do sveučilišnih programa, stvarajući tako fleksibilnu radnu snagu sposobnu odgovoriti na različite izazove.
Balansiranje: Umjetnost i znanost
Jedan od ključnih stvari za izgradnju otpornosti je u balansu. Moramo balansirati između leana i agilnosti, između globalizacije i regionalizacije, između strategije i taktike, i između tehnologije i odnosa. Ovo nije lako. To je kao da pokušavate žonglirati s nekoliko loptica odjednom, a netko stalno dodaje nove. Ali to je realnost modernog poslovanja.
Kao što smo čuli na GSCTT panelu, ovaj balans postaje sve važniji u svjetlu trenutnih globalnih izazova. Nije dovoljno samo implementirati najnoviju tehnologiju ili smanjiti troškove - moramo pronaći pravu ravnotežu između različitih pristupa. Evo primjera. Radio sam s proizvođačem hrane u Bosni i Hercegovini. Imali su problem - bili su previše ovisni o nekoliko velikih dobavljača. Kad bi jedan od tih dobavljača imao problem, cijeli bi se njihov lanac opskrbe zatresao. Što smo učinili? Pomogli smo im da diversificiraju svoju bazu dobavljača, balansirajući između globalnih i lokalnih izvora. To im je omogućilo da ostanu konkurentni u cijeni, ali i da brzo reagiraju na lokalne poremećaje. Ali pazite, nije to bilo samo pitanje dodavanja novih dobavljača u sustav. Morali smo redizajnirati cijeli njihov pristup upravljanju lancem opskrbe. To je uključivalo sve - od načina na koji procjenjuju rizike do toga kako komuniciraju s dobavljačima.
Krvotok lanca opskrbe
I to me dovodi do posljednje, ali nikako najmanje važne točke - komunikacije. Znate, možete imati najbolju strategiju na svijetu, najnoviju tehnologiju, sjajne procese. Ali ako nemate dobru komunikaciju, sve to pada u vodu. Elizabeth Warren je na panelu posebno naglasila važnost strukturirane komunikacije u izgradnji otpornih opskrbnih lanaca.
Posebno je važno osigurati da komunikacija teče u svim smjerovima - odozgo prema dolje, odozdo prema gore i horizontalno između različitih odjela, funkcija I partnera. Postoji opasnost da ste lean i učinkoviti, ali uvijek u sukobu sa svojim partnerima, nemate dobre odnose s njima. Rezultat poboljšane komunikacije je povećanje efikasnosti. Ali što je još važnije, značajno se poboljšava i njihova sposobnost brze reakcije na poremećaje. To je kao da ste uzeli sportski tim pun individualnih talenata i naučili ih da budu stvarno uigrani. Odjednom, nisu samo dobri - nepobjedivi su.
Kako plesati na kuši
Na kraju želim naglasiti jednu stvar: otpornost nije luksuz. To je nužnost. U svijetu gdje je jedina konstanta promjena, sposobnost da se brzo prilagodite i oporavite od poremećaja nije samo u preživljavanju. Radi se o prosperitetu. Kao što je panelistica Lisa Anderson istaknula, tvrtke koje ulažu u izgradnju otpornosti danas, bit će lideri sutrašnjice. To nije samo pitanje implementacije tehnologije ili optimizacije procesa - radi se o fundamentalnoj promjeni u načinu na koji razmišljamo o poslovanju i upravljanju rizicima.
Izgradnja otpornog opskrbnog lanca nije sprint - to je maraton. Zahtijeva strateško razmišljanje, kontinuirano učenje i, iznad svega, predanost. Ali, isplati se jer na kraju dana, u svijetu punom neizvjesnosti, otpornost je vaša najveća konkurentska prednost. To je ono što će vam omogućiti da ne samo preživite oluje koje dolaze, nego da u njima i procvjetate.Jer u svijetu gdje je sve nepredvidivo, oni koji mogu brzo učiti, prilagođavati se i oporavljati - oni su oni koji će oblikovati budućnost. A s pravim pristupom, to možete biti i vi.
Dakle, sljedeći put kad čujete riječ ‘kriza‘, nemojte paničariti. Umjesto toga, zapitajte se: ‘Kako mogu učiniti svoj opskrbni lanac otpornijim?‘ Jer, na kraju krajeva, nije stvar u tome da izbjegnemo sve oluje - stvar je u tome da naučimo plesati na kiši. I vjerujte mi, s otpornim opskrbnim lancem, taj ples može biti prilično zabavan.