U ljeto 2022. godine, dok je većina hrvatskih građana, uz iznimku onih vezanih uz sektor turizma, vjerojatno ‘punila baterije‘ na godišnjim odmorima te se trudila ignorirati sve češće najave medija o ‘crnoj i hladnoj‘ zimi koja nas čeka zbog velike energetske i inflatorne krize, ministar financija prvi je put javno spomenuo da se razmišlja o uvođenju poreza na ekstraprofit. U tom trenutku nije bilo nikakvih daljnjih detalja u vezi s tim, ali mogla se povući paralela s porezom na nepredviđenu dobit (windfall tax), o čijem se uvođenju na razini Europske unije raspravljalo mjesecima prije zbog financiranja izdašnih potpora koje su zemlje članice EU odobravale zbog snažnog rasta cijena energenata.
Početkom listopada 2022. godine Europska komisija je formalno donijela Uredbu Vijeća o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije. Njom je, između ostalog, uveden porez na višak dobiti, tzv. solidarni doprinos, kojim se minimalnom stopom od 33 posto oporezuje dobit poduzeća iz energetskog sektora u 2022. i/ili 2023. godini, a koja premašuje prosječnu dobit iz prethodne četiri godine za više od 20 posto.
Oštre porezne škare
Međutim, iako je većina zemalja članica EU u idućim mjesecima najavila, predložila ili uvela neki oblik poreza na veću dobit, taj je porez bio usmjeren na kompanije iz energetskog sektora, sukladno uputama Europske komisije. Stoga nije čudan šok koji je uslijedio u poduzetničkim krugovima u Hrvatskoj kad je Vlada u studenome 2022. objavila Prijedlog zakona o dodatnom porezu na dobit, prema kojem se dodatnim porezom na dobit po stopi od 33 posto za 2022. godinu oporezuju sve kompanije s prihodom većim 300 milijuna kuna te rastom dobiti većim od 20 posto u odnosu na prosječnu dobit prethodna četiri porezna razdoblja. U škare dodatnog poreza u tom trenutku je prema procjenama trebalo ući više od tristo velikih hrvatskih kompanija.
Prijedlog zakona izazvao je brojne kritike i negodovanje velikih poduzetnika i ostalih interesnih strana, koji su uputili svoje prijedloge izmjena različitih odredbi Prijedloga zakona za koje su smatrali da ne pokrivaju specifične situacije u praksi ili su nejasne te da bi zbog toga bili oštećeni odnosno da bili, kažu, neopravdano oporezovani.
Vlada je relativno brzo reagirala te je u prosincu 2022. godine izmijenjeni Prijedlog zakona uključen u saborsku proceduru. Zakon o dodatnom porezu na dobit izglasan je na izvanrednoj sjednici Hrvatskog sabora 16. prosinca 2022. godine, a stupio je na snagu nekoliko dana poslije, prvim danom od objave u Narodnim novinama. Dodatni porez na dobit za 2022. godinu plaćat će se podnošenjem prijave poreza na dobit. U trenutku pisanja ovog članka još uvijek se čeka donošenje pravilnika o dodatnom porezu na dobit, koji bi trebao detaljnije pojasniti određene odredbe Zakona.
U čemu je Vlada popustila
Važno je napomenuti da je Vlada, pretpostavimo na temelju dijaloga s velikim poduzetnicima i drugim interesnim stranama, imala nekoliko ključnih izmjena u odnosu na inicijalni Prijedlog zakona, a koje su išle u korist poduzetnika. Time je smanjen broj poduzetnika koji će postati obveznici plaćanja dodatnog poreza na dobit. Specifično, možda najvažnija izmjena u odnosu na inicijalni Prijedlog zakona je da prethodno porezno razdoblje u kojemu je oporeziva dobit bila negativna ili jednaka nuli neće biti uključeno u izračun prosječne dobiti prethodnih razdoblja.
Primjerice, ako je u jednom od četiri prethodna porezna razdoblja oporeziva dobit bila negativna ili jednaka nuli, tada će se pri izračunu prosjeka zbroj oporezivih dobiti preostalih razdoblja podijeliti s brojem tri, a ako je u sva četiri prethodna porezna razdoblja ostvaren gubitak, neće biti obveze za plaćanje dodatnog poreza na dobit. Na taj je način od plaćanja dodatnog poreza na dobit isključen dio poduzetnika koji su u prethodnim razdobljima ostvarili gubitke, a u 2022. godini dobit, a koji su temeljem inicijalnog Prijedloga zakona trebali biti obveznici dodatnog poreza na dobit.
Neke promjene i potvrđena izuzeća
Još je jedna važna promjena da obveznici dodatnog poreza na dobit, oni koji su stekli status korisnika poticajnih mjera u skladu s propisom o poticanju ulaganja, obvezu dodatnog poreza na dobit umanjuju primjenom stope kojom se prema propisu o poticanju ulaganja umanjuje i obveza poreza na dobit u istom poreznom razdoblju. To nije bilo moguće na temelju inicijalnog Prijedloga zakona. Nadalje, od obveze plaćanja dodatnog poreza da dobit isključeni su novoosnovani samostalni poduzetnici koji podnose prijavu poreza na dobit za prvo porezno razdoblje te obveznici poreza na dobit koji gase svoje poslovanje bez prethodnog prijenosa djelatnosti na druge porezne obveznike i ako podnose zadnju prijavu poreza na dobit.
Također, pri utvrđivanju iznosa oporezive dobiti za 2022. godinu mogu se izuzeti i nerealizirani gubici financijske imovine čija se promjena fer vrijednosti priznaje putem računa dobiti i gubitka, a za koje je povećana porezna osnovica na rednom broju 22. prijave poreza na dobit, osim zajmova i potraživanja, pod uvjetom da se istovjetna iznimka primijeni i pri izračunu oporezive dobiti svakoga prethodnog poreznog razdoblja. Time je Vlada pokazala da u predmetnom slučaju ipak nije nespremna na kompromis odnosno da je spremna voditi konstruktivan dijalog te prihvatiti argumente poduzetnika.
Što su i dalje zamjerke
S druge strane, najveće kritike Vladi upućene su jer se dodatni porez na dobit uvodi poduzetnicima iz različitih sektora koji najčešće nemaju nikakve veze s energetskim sektorom. Također, poduzetnici smatraju da nije provedena analiza koje kompanije su stvarno ostvarile ekstraprofit temeljem energetske i gospodarske krize, a koje su imale zasluženi i očekivani rast dobiti temeljem prethodnih investicija i dobrih poslovnih odluka. Ističe se i porezno-pravna nesigurnost koja se stvara neočekivanom poreznom politikom, a koja svakako ne pogoduje investicijskoj klimi u Hrvatskoj kao i da se dovodi u pitanje investicijski potencijal, konkurentnost i likvidnost najuspješnijih hrvatskih poduzetnika. Slijedom svega navedenog, propituje se i ustavnost dodatnog poreza na dobit.
Iako je točno da je riječ o relativno neočekivanoj i izvanrednoj mjeri fiskalne politike koja je dodatni teret za velike poduzetnike, Zakon u temeljenim odredbama navodi da se dodatni porez na dobit utvrđuje i plaća u uvjetima nepovoljnih gospodarskih okolnosti u Republici Hrvatskoj u skladu s odredbama na načelima pravednosti, jednakosti i razmjernosti prema kojima je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.
Igranje na solidarnost
Nadalje, Zakon propisuje da će iznos prikupljen od dodatnog poreza na dobit biti u cijelosti usmjeren na mjere pomoći za socijalno ugrožene građane, uključujući umirovljenike i druge ranjive skupine u društvu. Iz predmetnih odredbi moguće je zaključiti da se dodatni porez na dobit ne povezuje nužno isključivo s kompanijama u energetskom sektoru ili ekstraprofitima koje su kompanije ostvarile temeljem energetske krize.
Naime, činjenica da bi se dodatni porez na dobit trebao vratiti u hrvatsko gospodarstvo putem potpora građanima i drugim ranjivim skupinama koje su najviše pogođene rastom cijena energenata, ali i rastom cijena generalno, kao i nazivanje dodatnog poreza na dobit solidarnim doprinosom, upućuju na ono što Vlada traži od, prema njoj, najuspješnijih u trenucima gospodarske krize. Time se želi ublažiti gospodarska kriza i izbjeći scenarij dugotrajne recesije, a uzimajući u obzir da su hrvatski građani te mali i srednji poduzetnici vrlo važan kotačić u stroju hrvatskoga gospodarstva te bi njihov krah sigurno negativno utjecao na dobit velikih poduzetnika.
Navedeno nije neočekivano iz perspektive da se sve odvija u vrijeme kad je ESG (kao akronim od engleskih riječi za okoliš, društvo i korporativno upravljanje) postao jako popularan i vjerojatno neizbježan način održiva poslovanja.
Kazna ili investicija u budućnost
Međutim, ne može se osporiti i činjenica da veliki poduzetnici već plaćaju znatne iznose poreza, zapošljavaju velik broj ljudi te svakako već sudjeluju u ublažavanju gospodarske krize pa se može razumjeti i njihovo stajalište da se osjećaju kažnjeno za svoje dobre rezultate.
Stoga je pitanje je li uopće moguće da oni dodatni porez na dobit gledaju iz neke drukčije, optimističnije, solidarne perspektive, kao investiciju u sigurniju i bolju budućnost za sve. Odgovor na pitanje je li uvođenje dodatnog poreza na dobit bila ispravna odluka za hrvatsko gospodarstvo, kao uvijek, dat će vrijeme.