Dvojba treba li razbiti staklo vidite li dijete ili kućnog ljubimca zaključane u automobilu na vrućini zakonski zapravo ne postoji. Staklo možete mirno razbiti i tako spasiti jedan život jer zakon je na vašoj strani. Za neke može biti prekasno ako se odlučite na dojavu policiji ili vatrogascima
U posljednje su vrijeme mnogi mediji prenijeli gotovo nevjerojatne, a svakako jako zabrinjavajuće podatke Vatrogasne postrojbe Zagreb koji pokazuju u kome roku se i koliko podiže temperatura u automobilu s podignutim staklima. Prema tim podacima pri temperaturi od 34 stupnja Celzijeva, koja nije nikakva rijetkost u ovo doba godine, vrlo često je u nekim razdobljima dana i daleko viša, unutarnja temperatura u sivom automobilu (u crnom su podaci još drastičniji, u bijelom blaži) u roku od pet minuta naraste do 38 stupnjeva, u roku do 10 minuta do 41 stupanj, a u roku do 60 minuta u unutrašnjosti automobila temperatura je i 60 stupnjeva. Možda još više zabrinjava što kod vanjske temperature od (samo) dvadeset stupnjeva nakon 60 minuta temperatura u unutrašnjosti automobila dosegne 46 stupnjeva, što je opasno po život. Naravno, opasnost po život nije jednaka za odraslu i zdravu osobu i npr. za malo i bespomoćno dijete.
Učiniti ili ne?
Često se događa da vidimo kako na zadnjem sjedalu automobila leže ili sjede malo dijete ili neka domaća životinja. Pritom uglavnom ne znamo kada je boravak u tim uvjetima započeo, prije deset minuta ili par sati. Pod utjecajem medijskih vijesti o ljudima i životinjama koji su izgubili život u takvim situacijama prvi instinkt je bolje pogledati i nakon toga pokušati otvoriti vrata automobila (jer prozori se otvaraju iznutra), što u pravilu ne daje rezultat (najveći broj automobila danas je opremljen automatskim zaključavanjem koje je namijenjeno obrani od 'vanjskog' neprijatelja, a ne od nepažljivog vozača). Prosječnom čovjeku u takvoj situaciji nije jednostavno razbiti staklo, ali to je u pravilu ipak opcija o kojoj se razmišlja. Riječ je o nasilnom činu na koji se nije lako odlučiti, a mnogi takvo što nisu učinili za svojeg života.
Prošle smo godine pisali o hrabrom čovjeku koji je baš u Zagrebu procesuiran jer je neovlašteno ušao u službene prostore vodoprivrede i tako spriječio daleko veću štetu od poplave. Čovjek se izložio i umjesto općih pohvala doživio neugodnosti od vlasti. Apsurdno je što je on (i to gratis, a vlast je za to jako dobro plaćena) obavljao posao upravo te vlasti koja ga je zbog toga kasnije progonila. Vrlo slično je i sa situacijom kada u zaključanom automobilu vidite dijete ili psa. A automobil se ne nalazi (idealno) ispred policijske postaje ili vatrogasne postrojbe. Što ako se nalazi daleko od bilo koje zgrade, uz obalu jezera i sl.?
Sve je posve jasno
Iz policije su na postavljene upite što u takvim slučajevima odgovorili da nisu oni savjetovali razbijanje prozora i sl. nego neka se odmah nazove 192 te da članak 235. Kaznenog zakona propisuje kazneno djelo 'Oštećenje tuđe stvari'. Sve to je potpuno točno, ali nije i potpuna informacija. Potpuna informacija na koju svi mi imamo potpuno pravo nešto je stvarno drugo. Dakle, i u kaznenom i u građanskom pravu postoji pravni institut koji otklanja odgovornost s onoga tko u opisanoj situaciji razbije staklo. Riječ je o krajnjoj nuždi u kaznenom pravu i nuždi u građanskom. U kaznenom pravu moramo ukazati i na kazneno djelo nepružanja pomoći, a to je kada se ne razbije staklo u slučaju potrebe.
U Kaznenom zakonu u čl.123. izričito piše: 'Tko ne pruži pomoć osobi u životnoj opasnosti, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.' Članak 22. A čl. 22 navodi: 'Isključena je protupravnost djela počinjenog radi toga da se od sebe ili drugoga otkloni istodobna opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti ako je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.'
Važna je točna poruka
Važno je poslati pravu poruku, a prava je ona koja proizlazi iz zakona koji su na snazi. To ne znači poticati na bezumno razbijanje stakala, to ne znači da treba poticati vandalizam, ali to znači da svatko tko nešto sumnjivo uoči u automobilu mora zastati i pogledati, ne pobjeći. Ako je na opip staklo toliko toplo da se prst opeče, sigurno nema vremena čekati na bilo koga, pa ni na policiju ili vatrogasce. Naravno da ih, kao i Hitnu pomoć, treba odmah pozvati. Mi nismo država u kojoj su tzv. građanska uhićenja svakodnevna pojava, ali nismo i, što je daleko važnije, ne smijemo biti država u kojoj ćemo okretati glavu od problema i pustiti da bio tko umire bez pomoći.
Jednako kao što nitko, pa ni država, ne smije poticati na nasilje, još manje se smije poticati na nepružanje pomoći. Osobno sam zato da se prije razbije stotine stakala i spasi jedan ljudski život nego obrnuto. U skladu s time, kako je moguće javno, praktično u ime države, savjetovati da ne radite ništa osim da pozovete policiju. Kako je moguće sprječavati ljude velikog srca i hrabrosti da nekomu pomognu?