Pišu: Tamara Jelić Kazić (partnerica u Odvjetničkom društvu Bardek, Lisac, Mušec, Skoko i partneri) i Mirta Klaić (odvjetnica)
Najavljene izmjene Zakona o radu trebale bi definirati rad na digitalnim platformama, a to će svakako utjecati i na porezni tretman takva rada. Već je postavljen okvir unutar kojega Porezna može utvrđivati bit svakog odnosa isplatitelja primitka i posloprimca, a najavljene izmjene Zakona o radu mogle bi dodatno ograničiti obavljanje poslova na internetskim platformama
Većina članica EU, pa tako i Hrvatska, najavljuje i traži rješenja za reguliranje rada putem internetskih platformi. Europska komisija je, naime, u svom planu rada za 2021. godinu najavila predstavljanje zakonodavne podloge za poboljšanje radnih uvjeta osoba koje pružaju usluge putem platformi. Cilj je postizanje pravednih radnih uvjeta i odgovarajuće socijalne zaštite, a sve kako bi se stvorili dostojanstveni, transparentni i predvidivi radni uvjeti. U Hrvatskoj bi najavljene izmjene Zakona o radu trebale definirati rad putem platformi, a to će se reflektirati i na porezni tretman naknade za takav rad.
Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) navodi da rad na internetskoj platformi obuhvaća 'širok spektar poslovnih aranžmana/odnosa' te obuhvaća povremeni rad, ekonomski ovisno samozapošljavanje, neformalni rad, rad plaćen po jediničnoj mjeri, rad od kuće i masovni rad (crowdwork) u raznim sektorima.'
Radni odnos ili...?
EU-OSHA ističe da 'stvarni rad koji se odrađuje može biti digitalni ili fizički, unutar društva ili dodijeljen podizvođačima, visokokvalificiran ili niskokvalificiran, velikog ili malog obujma, trajni ili privremeni, ovisno o određenoj situaciji. No kako bi se smatrao radom i bio dijelom gospodarstva internetskih platformi, mora se pružati za naknadu, čime se isključuju stvarne aktivnosti ‘dijeljenja’'.
Hoće li i kako Zakon o radu definirati rad na platformi kao radni odnos, utjecat će vjerojatno i na porezni tretman naknade koju primaju radnici koji rade na internetskim platformama. Porezni propisi već sada propisuju obilježja zbog kojih se određeni primitak smatra i oporezuje kao dohodak od nesamostalnog rada (plaća), iako se formalno ne temelji na radnom odnosu prema Zakonu o radu. Stoga bi rad putem platformi već sada mogao biti predmetom nadzora i ocjene Porezne uprave je li riječ u suštini o nesamostalnom radu, odnosno korištenju poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona.
Temelji su postavljeni
Opći porezni zakon i Zakon te Pravilnik o porezu na dohodak propisuju da se primicima po osnovi radnog odnosa smatraju svi primici kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Ako isplatitelj primitka za posao s obilježjima nesamostalnog rada ugovori s posloprimcem druge načine/oblike za obavljanje posla, što je oporezivo nižim poreznim stopama, smatrat će se da se sudionici tog odnosa koriste poreznim pogodnostima protivno svrsi zakona. U tom slučaju, porezne obveze će se obračunati kao da poreznih pogodnosti nije bilo. U slučaju sumnje da se koristi poreznim pogodnostima protivno svrsi zakona, Porezna uprava može analizirati poslovanje poreznog obveznika – posloprimca. Konkretno, provjerit će postoje li u njegovom poslovanju odstupanja od uobičajenih obilježja za dohodak koji ostvaruje ili u odnosu na druge porezne obveznike u istoj ili sličnoj djelatnosti. Ovisno o nalazu, pokreće se postupak utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada za posloprimca (u odnosu na određenog isplatitelja primitka).
Ugovor ne spašava
Važno je napomenuti da Porezna uprava može zaključiti da posao ima obilježja nesamostalnog rada bez obzira na način kako je ugovoren posao te neovisno o tome ima li posloprimac status obrtnika i je li posao ugovoren u tom statusu.
Očiti primjer nedopuštenog korištenja porezne pogodnosti bilo bi osnivanje paušalnog obrta i sklapanje ugovora s društvom koje, inače, za isti posao zapošljava radnike. Naime, niže porezno opterećenje je pogodnost paušalnog obrta, a postoji da bi se olakšalo poslovanje poduzetnicima koji tek počinju samostalno raditi ili imaju ograničene prihode (limit je 300.000 kuna na godinu). Ako se navedenim organizacijskim oblikom koristi s ciljem da posloprimac ostvari veće primitke, uz manja davanja državi, njegovo korištenje smatrat će se protivno svrsi zakona.
Nadalje, Porezna uprava može utvrditi ima li konkretan posao/angažman obilježja nesamostalnog rada prikupljanjem i usporedbom svih činjenica bitnih za oporezivanje te provjerom tri kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Iz perspektive radnika, činjenice bitne za oporezivanje uključuju, primjerice: koja se djelatnost obavlja i koliko dugo, postoji li utvrđeni plan poslovanja i na koji način posloprimac djeluje na tržištu, koji je uobičajeni način pronalaska poslovnih partnera te koliko ih posloprimac ima. S obzirom na vrlo široko propisane kriterije, pa i mogućnosti da se postojanje nesamostalnog rada utvrđuje i bez propisanih elemenata, jasno je da Porezna uprava ima veliko diskrecijsko pravo u ovom pitanju.
Tretman članova uprave
Porezna uprava navodi da u aktivnostima člana uprave društva postoje indikatori nesamostalnog rada, čak i ako nije u radnom odnosu s društvom. Za primitke članova uprave 'presudni utjecaji kriterija postoje već slijedom njihovih obveza kako su propisane u Zakonu o trgovačkim društvima'. Ipak, u mišljenju se navodi da će se u konkretnom slučaju uzeti u obzir različite situacije i mogućnost da član uprave ne obavlja poslove na način kako je to generalno utvrđeno Zakonom o trgovačkim društvima, pa se iznimno takav primitak neće oporezivati kao primitak po osnovi nesamostalnog rada.
Iako su u fokusu navedenog mišljenja članovi uprave koji tu djelatnost obavljaju kao samostalnu djelatnost, Porezna uprava u drugom mišljenju nudi isto obrazloženje i za slučaj člana uprave koji s društvom ima potpisan ugovor o pružanju usluga (temeljem kojeg bi primitak bio okarakteriziran kao 'drugi dohodak').
Zakon o porezu na dohodak propisuje da se plaćom smatra (i) naknada članu uprave koji kao radnik u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca sukladno zakonu kojim se uređuju radni odnosi. Dohotkom od samostalne djelatnosti smatra se dohodak od obrta, s obrtom izjednačenih djelatnosti i dohodak od slobodnih zanimanja. Drugi dohodak ostvaruje se od primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi (između ostalih) nesamostalnog ili samostalnog rada.
Iz ovoga proizlazi da se primitak člana uprave koji nije zaposlen i nema samostalnu djelatnost generalno smatra drugim dohotkom. Ovdje treba spomenuti da su i porez na dohodak od nesamostalnog rada i porez na drugi dohodak oporezivi na godišnjoj razini istim progresivnim poreznim stopama. Jedina razlika se odnosi na stope socijalnih doprinosa, koje su niže kod drugog dohotka.
I porezi i doprinosi
Iako bi se moglo tumačiti da isplata drugog dohotka ne predstavlja organizacijski oblik koji je oporeziv nižim poreznim stopama (pa ne bi bilo postupanja suprotno svrsi poreznih propisa), smatramo da 'porezne pogodnosti' uključuju i socijalne doprinose. Naime, prema definiciji iz Općega poreznog zakona, javna davanja su porezi i druga javna davanja. Drugim javnim davanjima smatraju se (i) doprinosi, kao i sva davanja čije je utvrđivanje, naplata i/ili nadzor u nadležnosti poreznog tijela.
Cilj poreznih propisa je pravilno utvrđivanje poreza na dohodak te pripadajućih doprinosa. Nakon što utvrdi obilježja nesamostalnog rada, Porezna uprava će obračunati i poreze i doprinose kao da utvrđenih poreznih pogodnosti nije ni bilo.
Treba istaknuti da za dodatne obveze poreza i doprinosa odgovara posloprimac, a isplatitelj primitka je jamac platac, pa se Porezna uprava može naplatiti od bilo kojeg sudionika prikrivenoga radnog odnosa. Opisana porezna pravila Poreznoj upravi već daju temelj i okvir unutar kojeg može utvrđivati suštinu svakog odnosa isplatitelja primitka i posloprimca, a najavljene izmjene Zakona o radu bi mogle dodatno, iz radnopravnog aspekta, ograničiti obavljanje poslova putem internetske platforme kao jednog u nizu netipičnih, neformalnih oblika rada.