Što i kako
StoryEditor

Sindikati i radnici: Nije pravedno, a ni pravno u primanjima razlikovati članove od nečlanova sindikata

09. Svibanj 2023.
Piše: Stjepan Lović Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić

S obzirom na to da smo u godini prije parlamentarnih izbora, očekivano je da zaposlenici, uglavnom s pomoću svojih sindikata, prijete Vladi štrajkom ako ne udovolji barem većini njihovih zahtjeva. Bilo je očekivano i da Vlada odmah primi sve predstavnike sindikata, sasluša njihove prijedloge te s javnosti podijeli informaciju da će se zahtjevima i udovoljiti. Takozvana win-win varijanta.

Pa su tako i sindikati javnih i državnih službi uputili Vladi zahtjev za prihvaćanje njihovih prijedloga. To je sasvim opravdano jer njihov zadatak i jest zaštita zaposlenika javnih i državnih službi te rad na unaprjeđenju položaja radnika i poboljšanju njihovih imovinskih prava.

Međutim, ovaj su put sindikati izišli i s jednim nekorektnim zahtjevom od kojeg ne odstupaju, a taj je da njihovi članovi imaju povoljnija imovinska prava od onih koji nisu njihovi članovi. Pa tako npr. traže da njihovim članovima pripadne uskrsnica od dvjesto eura, a nečlanovima od sto eura. Vlada je dala protuponudu kojom bi ta razlika bila dvadeset eura, koju su sindikati ocijenili ponižavajućom i za njih i za njihove članove. Već su tom izjavom pokazali da njihov cilj nije zaštita svih radnika, nego samo njihovih članova, čime se zasigurno stvara diskriminacija među radnicima.

Povreda načela

Naime, sindikati svoj zahtjev za razlikovanje u imovinskim pravima između članova i nečlanova temelje na čl. 90a., st. 1., toč. 1. i čl. 192., st. 4. i 5. Zakona o radu. Navedene odredbe koje su stupile na snagu 1. siječnja 2023. omogućuju da se primici koje poslodavac radniku isplaćuje kao materijalno pravo iz radnog odnosa (u ovom slučaju uskrsnica) mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti u većem opsegu za članove sindikata koji su pregovarali o kolektivnom ugovoru u odnosu na one koji nisu članovi toga sindikata. Jedino ograničenje je da se ukupna visina tih materijalnih prava ne smije na godišnjoj razini ugovoriti više od dvostrukog iznosa prosječne godišnje sindikalne članarine sindikata koji su pregovarali o kolektivnom ugovoru.

Pri tome zanemaruju činjenicu da je ta zakonska odredba suprotna prije svega načelu dobrovoljnosti članstva u sindikatu iz čl. 166., st. 2. Zakona o radu, kojim je jasno propisano da nitko ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog članstva u udruzi, odnosno sudjelovanja ili nesudjelovanja u djelatnosti udruge. Uz dodatnu propisanu posljedicu da postupanje protivno navedenom predstavlja diskriminaciju u smislu posebnog zakona.

Takav zahtjev sindikata suprotan je i drugom temeljnom načelu, tj. zabrani nejednakog postupanja zbog sindikalnoga članstva ili djelatnosti iz čl. 186., st. 1. Zakona o radu, kojim je propisano da radnik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika zbog članstva u sindikatu. Stavkom 2. istog članka čak je i objašnjeno da članstvo u sindikatu i sudjelovanje u djelatnostima sindikata ne smije biti okolnost na kojoj poslodavac temelji odluku, između ostalog, i o plaćanjima radnicima (dakle za sva plaćanja) i socijalnim davanjima.

Upravo tim zahtjevom sindikata koji nedvojbeno stvara diskriminaciju među radnicima moguće je da poslodavci budu dodatno izloženi zahtjevima i onih radnika koji nisu članovi sindikata za isplatom jednakog iznosa uskrsnice kao i odlukama mjerodavnih inspekcija u kojima će se svako drugačije postupanje poslodavca ocijeniti diskriminatornim s teškim prekršajnim, pa stoga i velikim novčanim kaznama.

Ne treba u ovom slučaju zaboraviti i primjenu još jednog osnovnog načela u radnom pravu. To je načelo pogodnosti, tj. in favorem laboratoris ili u korist radnika, koje znači da u slučaju kad su neka pravna situacija ili pravni odnos regulirani različito, primjenjuju se onaj zakon ili odredba koji više pogoduju radniku. S obzirom na međusobnu suprotnost prethodno navedenih odredbi iz Zakona o radu, jasno je da je zahtjev sindikata stvorio pravnu nesigurnost na strani poslodavca te diskriminaciju između onih radnika koji jesu njihovi članovi i radnika koji to nisu.

Zastupnici svih radnika ili..?

Razumljivo je da sindikati svojim članovima omoguće razne pogodnosti koje proizlaze iz suradnje s ostalim poslovnim subjektima na tržištu (npr. pogodnosti za obročno plaćanje, popusti na razne vrste polica osiguranja ili za kupnju određenih proizvoda, popusti za usluge smještaja i sl.), ali proširivati tu pogodnost i na prava iz radnog odnosa zaista bi trebalo biti nedopušteno.

Ako je prekriveni razlog takva zahtjeva sindikata privlačenje novih članova, ne bi im se smjelo dopustiti da se ustali pravilo da samo oni radnici koji su članovi sindikata uživaju određena imovinska prava kod poslodavca, a da se ostale radnike imovinski ‘kažnjava‘ jer nisu članovi sindikata. Malo to podsjeća i na već pogrešno ustaljeni obrazac da neki uživaju određene prednosti samo zato što su članovi određenih političkih stranaka. Sindikati se u tom slučaju ne bi mogli predstavljati kao zastupnici svih radnika te bi od uloge i važnosti sindikata ostalo samo ime.

19. svibanj 2024 05:31