piše: Stjepan Lović, odvjetnik Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić
Novim uredbama EU nastoji uskladiti sustave socijalne sigurnosti država članica u odnosu na doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, u čemu najveću ulogu ima potvrda A1 koja služi kao dokaz da je osoba privremeno zaposlena u drugoj članici i dalje obuhvaćena socijalnim osiguranjem svoje matične države. Međutim, primjena još nije ujednačena, pa nastaju problemi.
Poslovanje izvan granica matične države povlači neke administrativne i pravne izazove, kako za društva tako i za direktore koji tim društvima upravljaju. Jedan od izazova jest obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Kako bi se pridonijelo ostvarenju načela slobode kretanja radnika, jednog od temeljnih načela Europske unije, i olakšalo poslovanje unutar EU-a, Europski parlament prihvatio je Uredbu (EZ) br. 883/2004 od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i Uredbu br. 987/2009 od 16. rujna 2009. kojom se utvrđuje postupak provedbe Uredbe (EZ) broj 883/2004. Uredbe, kao dio pravne stečevine EU-a, u Republici Hrvatskoj izravno uređuju područje mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Njima se nastoje uskladiti sustavi socijalne sigurnosti država članica u odnosu na doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, u čemu najveću ulogu ima potvrda A1.
Zašto je korisno
Potvrda A1 službeni je dokument koji vrijedi na cijelom području Europske unije, Europskoga gospodarskog prostora (Island, Lihtenštajn i Norveška) te u Švicarskoj. Sadržava podatke o zakonodavstvu koje se na osobu primjenjuje u vezi s obvezom plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Služi kao dokaz da je osoba koja je privremeno zaposlena u drugoj državi članici i dalje obuhvaćena socijalnim osiguranjem matične države u kojoj je zdravstveno i mirovinski osigurana. Primjerice, u slučaju da hrvatski državljanin bude upućen na privremeni rad u Francusku kako bi obavio neki zadatak, ta će potvrda dokazati da je radnik i dalje osiguranik u Republici Hrvatskoj, zbog čega neće biti obvezan plaćati socijalne doprinose u Francuskoj.
Uredbe imaju važnu primjenu i za članove uprave i izvršne direktore trgovačkih društava koji su prema čl. 12. Zakona o mirovinskom osiguranju obvezno osigurani u Republici Hrvatskoj, ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno. Stoga se takve osobe, kad steknu svojstvo osiguranika prema toj odredbi, predočenjem potvrde A1 koja vrijedi za razdoblje obveznog osiguranja oslobađaju obveze plaćanja doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj.
Nezgoda člana uprave
U praksi su se pojavile teškoće u primjeni uredaba, i to ponajviše zbog različitog postupanja mjerodavnih tijela država članica pri izdavanju potvrde. U jednom primjeru iz prakse njemački državljanin koji je bio osiguranik mirovinskog osiguranja u Njemačkoj imenovan je članom uprave trgovačkog društva koje ima sjedište u Republici Hrvatskoj. Zbog toga mu je, na osnovi odredbe čl. 12. Zakona o mirovinskom osiguranju, priznato svojstvo osiguranika u Republici Hrvatskoj rješenjem mjerodavnoga tijela izdanim četiri godine nakon imenovanja i naloženo plaćanje doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za proteklo četverogodišnje razdoblje. Kako bi izbjegao obvezu plaćanja doprinosa, obveznik je mogao dostaviti potvrdu A1 kojom bi bilo potvrđeno da je u tom razdoblju bio osiguran u Njemačkoj. Budući da u Njemačkoj ne postoji praksa izdavanja te potvrde za prethodno razdoblje, nego samo s djelovanjem pro futuro, osiguranik je, da bi izbjegao obvezu plaćanja doprinosa u dvije države, morao zatražiti potvrdu prije nego što je imenovan za člana uprave, što je u ovome primjeru propustio učiniti.
S druge strane, belgijski je državljanin u jednakoj situaciji bez teškoća uspio od mjerodavnih tijela dobiti potvrdu za prethodno razdoblje osiguranja te se osloboditi obveze dvostrukog plaćanja doprinosa. Tako je Njemačka svoje državljane stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na državljane drugih država članica, poput Belgije.
Potrebno zatražiti na vrijeme
Iako je pitanje socijalnog osiguranja regulirano izravno primjenjivom uredbom koja državama članicama ne ostavlja mnogo prostora za različita tumačenja u primjeni njome propisanih pravila, navedeni primjer pokazuje kako razlike u postupanju odgovornih tijela država članica mogu prouzročiti neravnopravnost među građanima Europske unije.
Radi izbjegavanja sličnih situacija pozornost bi ubuduće trebalo usmjeriti na usklađivanje postupanja država članica u svrhu osiguranja jednakosti i sprječavanja sukoba propisa koji mogu negativno utjecati na socijalna prava. Također, bolja suradnja i komunikacija mjerodavnih tijela država članica u međusobnoj razmjeni informacija za ostvarivanje socijalnih prava svakako bi pridonijele ostvarenju jednakosti i dalje oslobodile tržište nepotrebnih administrativnih zapreka nametnutih poduzetnicima. Dok se praksa ne ujednači, preporuka je prije početka poslovanja u drugoj državi članici od matične države zatražiti izdavanje potvrde A1.