Sinjska Ciglana već je deset godina u stečaju, a ovih dana stečajni sud prodao je njezino vrijedno zemljište u centru grada gotovo u bescjenje iako su se realnom prodajom mogli potpuno namiriti brojni vjerovnici. Ali država je prije toga srušila predstečajnu nagodbu, a stečajni sud ponudio objašnjenje nedavne prodaje time da se više ne može otezati
Pred drugim najvećim trgovačkim sudom u državi, onim u Splitu, već desetu godinu vodi se stečajni postupak vjerojatno najjačega gospodarskog subjekta u zaleđu Splita – sinjske Ciglane, trgovačkog društva koje, makar i zbog neke vrste monopola na rudno bogatstvo, gotovo da ne može propasti, ali se propasti gomilanjem dugova ipak približilo. Ipak, Ciglana čak i nakon tih deset stečajnih godina ima u vlasništvu gotovo stotinu tisuća kvadrata zemljišta, uključujući i tvornički krug u gotovo najužem centru Sinja.
To vrijedno zemljište (oko 35 tisuća kvadrata) procijenjeno je na oko 500 kuna po metru kvadratnom jer je opterećeno hipotekama i zbog toga je cijena tako niska. U skladu s politikom 'tjeranja' bilo čega proizvodnog iz centara gradova, jasno je da (prije ili poslije) slijedi prenamjena, što uz minimum suradnje s gradskom vlašću znači da se prodajom te nekretnine mogu namiriti sva dugovanja koje ima Ciglana i to u punom iznosu. Ali, naravno da se nije dogodilo tako.
Prodano u bescjenje
Stečajni sud je na ročištu održanom prije par dana, unatoč očajničkoj molbi većine vjerovnika (kako po broju osoba, tako i po visini tražbina, a među njima su praktično svi radnici Ciglane), prodao to zemljište u centru Sinja za 150 kuna po metru kvadratnom (s obzirom na to da su ondje sada objekti, u to su uključena i komunalna davanja koja će svaki investitor iskoristiti)! Sa svim podacima upoznati su i sudac i stečajni upravitelj i predsjednik suda, a kada se vidjelo da nitko ne reagira, zatraženo je izuzeće, ali prodaja je ipak obavljena. Ocijenjeno je da se protupravno odugovlači i sud koji u deset godina nije ništa prodao požurio je obaviti prodaju po suludoj cijeni koja znači gubitak za vjerovnike i jasnu zaradu za nekoga drugog.
Nakon prodaje i uknjižbe kupca, koji je kupio veliku tražbinu banke koja je imala uknjiženu hipoteku, stvar je propala, poštenoga kupca pravo štiti i ostaje vidjeti hoće li mu sud dopustiti da umjesto plaćanja napravi prijeboj, kao i hoće li za to itko odgovarati. Sudeći prema dosadašnjoj praksi – sumnjamo.
Očajni vjerovnici
A prodaja Ciglanina zemljišta samo je dio te vrlo upitne stečajne priče. Naime, prije toga je stečajni sud odbio obustaviti stečaj (jedan do rijetkih na zahtjev opreznog direktora, koji je ozbiljno shvatio zakonsku odredbu prema kojoj može kazneno odgovarati ako su ispunjeni uvjeti za stečaj, a znamo da je za to dovoljna blokada od 60 dana) iako je žalbeni postupak po sklopljenoj predstečajnoj nagodbi bio u tijeku (zašto nemamo da se to mora riješiti u tjedan dana) i na Upravnom sudu je završilo presudom prema kojoj je Ministarstvo financija poništilo predstečajnu nagodbu.
Nagradno pitanje je tko je uložio žalbu, a odgovor je, naravno, državno odvjetništvo, koje zastupa Ministarstvo financija, isto ono koje je prethodno glasovalo protiv predstečajne nagodbe koja je Ministarstvu financija jamčila puni iznos tražbine od gotovo deset milijuna kuna. I ne samo njemu, nego i brojni drugim vjerovnicima, koji ostadoše 'na suhom'.
I na kraju – nikom ništa
Zbog stajališta stečajnog suda prema kojemu nije bitno što se pokazalo da su postojali svi uvjeti za predstečaj (iako je to bilo i presuđeno prije ikakvih radnji stečajnog suda osim otvaranja stečaja) stečaj je nastavljen i Ministarstvo na kraju neće naplatiti ništa. Zašto nemamo odredbu da se, naravno, nastavlja predstečaj kada se tako presudi?
Da je kojim slučajem riječ o krađi deset tisuća kuna, sustav progona bio bi 'na nogama', a ovdje propadne deset milijuna i nikome ništa. Najgore je što je ipak postojala mogućnost sve spasiti udovoljavajući zahtjevu većine vjerovnika koji su tražili odgodu prodaje nekretnina u centru Sinja. Ili je najgore što će se ponoviti mantra prema kojoj nitko neće odgovarati, a svi mi neka i dalje gledamo opći izostanak odgovornosti. A kada je u pitanju pravo, notorna je istina da imamo loš pravni okvir, pravni okvir koji uz malo loše sreće uzrokuje milijunske štete poput ove, a prečesto je oštećena i država, ista ona koja je odgovorna za baš takav pravni okvir. Jesu li za to krive prečeste promjene i izmjene propisa, kako smatraju neki, ili na izradi zakonskih akata ne rade oni najbolji pravni stručnjaci, a mi ih svakako imamo?