Što i kako
StoryEditor

Što sve utječe na vrijednost produktivnosti i kako je izračunati?

19. Lipanj 2024.
Piše: Nikola Nikšić

Ako se osjetite prozvanima i negodujete kada čujete ili pročitete da Hrvatska ima nisku produktivnost, a znate da radite mnogo i vi i drugi oko vas, znajte da nemate pravo. Produktivnost najmanje ovisi u količini vremena provedenoga na radu. U teoriji, produktivnost ili proizvodnost omjer je između proizvodnog učinka i resursa (rada, kapitala, prirodnih izvora, dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine) korištenih u proizvodnji. Produktivnost po radniku prije svega ovisi o strukturi pojedinoga gospodarstva, o tome koje su komparativne prednosti i kako se iskorištavaju u dominantnim (strateškim) industrijama.

Zapravo, riječ je o ostvarenoj razini ukupne izvrsnosti (umreženom učinku poslovne efektivnosti – ‘raditi prave stvari‘ i operativne izvrsnosti, efikasnosti – ‘raditi na pravi način‘). Bez obzira na potencijalno visoku vrijednost ljudskoga kapitala (obrazovani, odgovorni i motivirani radnici), radnici neće biti visokoproduktivni ako ne rade u industrijama u kojima se stvaraju proizvodi ili usluge više dodane vrijednosti. Iz toga proizlazi da produktivnost po radniku, izračunana dijeljenjem BDP-a korigiranoga za razliku u cijenama s brojem radnika u ekonomiji, ne zrcali na pravi način produktivnost njegova rada.

O čemu ovisi

Produktivnost pojedine ekonomije ovisi o dostupnoj i primijenjenoj tehnologiji, o tome koliko su ekonomski razumni izvori financiranja, poreznim politikama, školstvu i zdravstvu, snazi znanstvene zajednice (instituti) i njezinoj povezanosti s gospodarstvom, razini etičnosti društva i korupcije, efikasnosti javne uprave, demografskim i imigracijskim politikama, razini liderstva (na svim razinama) te osjetljivosti na utjecaje iz okružja – o svemu onome što je predmet PESTLE analiza. Dobri su radnici bolji od loših, ali ne mogu sami po sebi nadomjestiti sve ostale nedostatke u društvu i gospodarstvu čiji je utjecaj na razinu produktivnosti ključan, znatno veći od njihova.

Zašto smo nisko na ljestvici

Hrvatska je trenutačno nisko na rang-listi produktivnosti zemalja EU-a. Prema podacima za 2022., bila je na 79,1 posto produktivnosti po radniku prosjeka EU-a. Prema aktualnim analizama, (pametnim) korištenjem sredstava EU-a u sljedećih pet godina može se očekivati poboljšanje, no nakon toga, bez velikih promjena kojima bi se utjecalo na pad demografske kontrakcije i rast ulaganja, dogodit će se zastajanje, stagnacija i potencijalno veća kriza.

U rastu ulaganja naglasak bi trebao biti na investicijama u razvoj kompetencija i novih poslovnih modela, digitalizaciju (automatizaciju i robotizaciju), informacijske sustave (big data) i istraživanja te jačanje izvoza (gospodarska diplomacija, umrežavanje, prikupljanje informacija, financiranje). U istraživanje i razvoj (R&D) u Hrvatskoj se 2022. uložilo (troškovi) 72 eura po stanovniku, više od deset puta manje nego u Njemačkoj (910 eura). Ujedno se iznimno kompleksan zadatak odnosi na promjenu negativnih demografskih trendova. Hrvatska već dulje gubi najsposobnije i najobrazovanije mlade ljude, potencijalne nositelje razvoja, u čije se obrazovanje mnogo uložilo, a koji svojim odlaskom nisu osigurali očekivani povrat ulaganja.

Uloga menadžera

Sposobnosti segmentacije i diferencijacije omogućuju da se povezivanjem potreba i potencijala dobro odabranih tržišta i kupaca s dobro kreiranim portfeljom proizvoda i usluga osigura odgovarajuća razina izlaznih cijena i količina proizvedene i prodane robe i usluga te minimiziraju razni rizici (nenaplativosti, nižeg obrtaja zaliha, nepotrebnih troškova…). Kontinuirana je potpora tim sposobnostima s velikim utjecajem na produktivnost u aktivnostima povezanima s prikupljanjem, bilježenjem i analiziranjem informacija iz okružja i organizacije.

Za produktivnost organizacija iznimno je važno do koje je mjere visoki i srednji menadžment razvio svoje kompetencije iz strateškog menadžmenta i osobine lidera; koliko je sposoban razvijati ‘pogled u budućnost‘ i na temelju toga kreirati budućnost organizacije umjesto da se većinom fokusira na kratkoročne probitke; koliko je u stanju omogućivati slobodu, dijeliti informacije i poučavati, poticati i delegirati umjesto kontrolirati i igrati na rutinu. Iz promjene ponašanja menadžera događaju se velike promjene u ponašanju na operativnim (izvršiteljskim) pozicijama, na kojima se od zadovoljavanja šefova fokus preusmjerava na služenje kupcima u skladu s njihovim statusom, potrebama i potencijalima.

Dobro izvršenje plana

Promjene u ponašanju i odnosima pozitivno utječu na kvalitetu (Demingova) ciklusa PDCA, koji se danas najčešće naziva ‘kontroling‘. Od raznih kombinacija, od odličnog do loših planova i od odlične do loše provedbe, naravno da na produktivnost dobro utječe ‘dobro izvršenje dobrog plana‘. U suprotnome smjeru, najlošija kombinacija nije ‘loše izvršenje lošeg plana‘, već ‘dobro izvršenje lošeg plana‘, što pogubno utječe na produktivnost i može izazvati gubitak poslovne sposobnosti.

Edukacije i pristupi raznim sadržajima i bazama znanja iz perspektive klasičnog računovodstva jesu troškovi, no iz perspektive produktivnosti to su važna ulaganja u razvoj produktivnosti. Teorija učećih organizacija (peta disciplina Petera Sengea) naglašava da kompetentnost i konkurentnost organizacije (što podrazumijeva i produktivnost) raste koliko raste kompetentnost njezinih radnika i sposobnost da je primijene u praksi. Na to se nastavljaju i sposobnost timskog rada, kvalitete interne komunikacije i sposobnosti kreiranja zajedničkog mišljenja. U sportu, košarci, igrač koji je postigao najviše koševa nije uvijek član pobjedničke momčadi. Često je to što je postigao najviše koševa posljedica sebičnosti, previše šutova s malim postotkom uspješnosti, a ujedno može negativno utjecati na motiviranost i ‘radne učinke‘ drugih igrača. Timski je rezultat, naravno, mnogo važniji od rezultata pojedinca, a u njegovu ostvarenju sudjeluju različiti profili igrača i drugih sudionika na različitim ‘radnim mjestima‘ u ekipi. Da bi tim bio produktivan, važno je da njegovi članovi međusobno intenzivno i otvoreno komuniciraju, razmjenjuju znanja, iskustva, prijedloge i sve druge važne informacije te da iz svega toga mogu kreirati zajedničko mišljenje (kako raditi prave stvari na pravi način – kako biti optimalno produktivan).      

Što je dobro, a što loše

U komentaru knjige ‘Korporacijska longituda‘ Leifa Edvinssona autori poslovnog bestselera ‘Funky Business‘ Kjell A. Nordström i Jonas Ridderstråke konstatirali su da je ljudski mozak (intelekt) najsnažnije oružje na planetu Zemlji koje u sinergiji sa srcem (emocije) i rukama (radna etika i energija, motorika) maksimira svoju moć. A time i produktivnost organizacija. Da bi taj 3H (headhearthand) dao svoj maksimum i polugu produktivnosti, to ovisi o kvaliteti sustava za upravljanje ljudskim kapitalom. Ako taj sustav poštuje načela općeg dobra, pravde i solidarnosti (nepristranost, konkretnost, konstruktivnost, otvorenost, iskrenost, realnost, poticajnost, sveobuhvatnost i etičnost), ako mjeri i motivira ljude na temelju njihova ponašanja (etičnost, odgovornost, suradnja…), realizacije (prije svega timskih) postavljenih poslovnih ciljeva te kompetencija i ostvarenja osobnih razvojnih ciljeva, to je dobar preduvjet za dobru produktivnost i njezin rast. Nepotizam, raspoređivanje ljudi na pogrešne pozicije (često se u svrhu unaprjeđenja odlični specijalisti nepotrebno prebacuju na menadžerske pozicije), izostanak primjerenog mjerenja svih učinaka rada i manjak mogućnosti raznovrsnoga materijalnog nagrađivanja i unaprjeđenja prema postignućima negativno će utjecati na produktivnost i njezine trendove.

Ne trošiti vrijeme uzalud

U ovome srednjoročnom razdoblju, kad se govori o rastu i razvoju produktivnosti naše ekonomije, na svim se razinama velike nade polaže u korištenje sredstava iz fondova Europske unije. Riječ je zaista o velikoj prilici koja, kada se veže uz termin ‘pametno korištenje‘, pomaže onima koji bi ionako ulagali u projekte za koje vjeruju da će im donijeti adekvatan povrat ulaganja i druge prihvatljive ekonomske učinke da ih lakše provedu, s manje stresa (troškova) i rizika od neuspjeha.

Ako se odstupi od toga pa se fondovi EU-a tretiraju kao kupci kojima treba (uz pomoć onih koji lijepo pišu projektnu dokumentaciju, ne razmišljajući o stvarnim učincima i rizicima projekta) prodati određenu ideju i projekt da bi se namaknuo novac, veliki su izgledi da trošak amortizacije dugotrajne imovine iznad iznosa subvencije neće imati pokrića u komercijalnim i ekonomskim učincima u budućim razdobljima, da će se pokazati da je rad na tom projektu bio gubitak vremena koje je moglo biti iskorišteno za nešto što odgovara potrebama i potencijalima tržišta te donosi novu kvalitetu i kompetenciju organizaciji, a tako utječe i na rast produktivnosti.

Pozitivni i negativni utjecaji

Kad se promotri sve prethodno navedeno, produktivnost podrazumijeva najbolju iskoristivost raznih resursa (intelekta, vremena, materijalne i nematerijalne imovine), uz uvjet da se radi o kontinuitetu i konzistentnosti, da se preferira agilnost u odnosu na reaktivnost i puko izvršenje. Za visoki menadžment produktivnost bi se mogla interpretirati na način kako je to opisao jedan menadžer velikoga američkog konglomerata u Sengeovoj ‘Petoj disciplini‘: ‘Ove sam godine bio iznimno produktivan. Donio sam deset važnih oduka od kojih se osam pokazalo dobrima.‘

Produktivnost za ljude iz prodaje mogla bi se interpretirati kao ‘biti u pravo vrijeme na pravome mjestu, što više puta‘, a za one iz nabave kao ‘smanjiti troškove nabave resursa bez utjecaja na kvalitetu‘. I tako bi se, poštujući specifičnosti, mogli interpretirati razni oblici produktivnosti pojedinih organizacijskih cjelina i radnih mjesta.

Bez obzira na to o kojoj organizacijskoj razini govorimo (gospodarstvo, djelatnost, poduzeće, organizacijska jedinica, radno mjesto), važno je znati što pridonosi produktivnosti i na nju utječe pozitivno, a što negativno (analitika). Ako se to zna, jedna je zapreka manje da se kreira dobar sustav za unaprjeđenja, rast i razvoj (strategija). I nakon toga fokus na ključno prema načelu ‘manje je više‘ (operativni plan, taktika) i akcija, uz nadzor promjena i upravljanje njima. U svakom slučaju, prošlost i rutina nisu izvor rješenja i način na koji će se poboljšati produktivnost.

22. studeni 2024 02:43