I mali sindikati mogu organizirati štrajk, mirenje se često minira, a sudovi kasne s presudama – sve to povećava gubitke poslodavaca
piše: dr. sc. Stjepan Lović, odvjetnik Odvjetničko društvo Grubišić & Lović & Lalić
Svakodnevno smo svjedoci medijskih napisa o najavi organiziranja i provođenja štrajka s ciljem jačanja položaja radnika i poboljšanja njihova materijalnog položaja, uglavnom unutar javnih službi ili državnih ili gradskih trgovačkih društava. Takvi štrajkovi uobičajeno imaju veliku potporu javnosti i u kratkom se roku završe sklapanjem nagodbe ili kolektivnog ugovora s poslodavcem (državom ili gradom) jer se novac u tim situacijama nekako uvijek nađe. Naravno, od poreznih obveznika. Javnost s druge strane često nije svjesna položaja u kojem se nađu privatni poslodavci kada se suoče s najavom sindikata o organiziranju štrajka.
Takvi su štrajkovi rijetko predmet zanimanja javnosti i stavljaju poslodavca u situaciju u kojoj mora hitno provesti organizaciju rada za vrijeme štrajka kako bi ispunio svoje obveze prema komitentima i pribaviti financijska sredstva kojima bi se ispunili zahtjevi radnika koje zastupa sindikat. Ustav Republike Hrvatske jamči pravo na štrajk, a preduvjeti za zakonito organiziranje štrajka i razlozi zbog kojih je dopušteno provesti štrajk propisani su odredbama Zakona o radu. Međutim, i taj zakon ima mnogo nedorečenosti koje poslodavca stavljeju u težak i neizvjestan položaj.
Reprezentativnost sindikata
Razlozi za štrajk propisani su čl. 205. st. 1. i 2. Zakona o radnim odnosima. Pa tako sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćeni do dana dospijeća. U skladu sa sudskom praksom, pojam ‘gospodarski i socijalni interesi‘ obuhvaća sva gospodarska i socijalna prava propisana Ustavom. U slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora pravo da pozovu na štrajk i provedu ga imaju sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora i koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora. Naizgled jasne odredbe, ali u stručnoj javnosti problematizirane jer zakonodavac za prvi razlog za štrajk ne traži reprezentativnost sindikata, a u slučaju spora u vezi s kolektivnim ugovorom pravo pozvati na štrajk ima samo reprezentativni sindikat. Ako na razini za koju se pregovara o sklapanju kolektivnog ugovora djeluje samo jedan sindikat, taj se sindikat smatra reprezentativnim i njegova se reprezentativnost ne utvrđuje i to neovisno o tome koliko je radnika poslodavca učlanjeno u taj sindikat. Ali ako na razini za koju se pregovara o sklapanju kolektivnog ugovora djeluje više sindikata, a oni između sebe ne postignu dogovor o tome koji će se sindikat smatrati reprezentativnim, tada će se reprezentativnim smatrati onaj sindikat koji ima najmanje dvadeset posto radnika članova od ukupnog broja sindikalno organiziranih zaposlenih radnika. Zašto kriterij za utvrđivanje reprezentativnosti nije postotak od ukupnog broja radnika određenog poslodavca? Naime, prema tim kriterijima i sindikat s vrlo malo članova/radnika određenog poslodavca može legitimno organizirati i provoditi štrajk.
Postupak mirenja
Nadalje, štrajk se ne smije započeti prije završetka postupka mirenja. U skladu s Pravilnikom o načinu izbora miritelja i provođenju postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima, miritelja u slučaju nepostizanja dogovora između sindikata i poslodavca o osobi miritelja imenuje predsjednik gospodarskoga socijalnog vijeća popisa miritelja. Postupak mirenja mora se dovršiti u roku od pet dana od dostave obavijesti o sporu GSV-a. Miritelj je dužan u zapisniku s mirenja izričito navesti je li mirenje uspješno završeno ili nije uspjelo.
Da bi se zaključilo da mirenje nije uspješno, dovoljno je da to izjavi jedna stranka postupka mirenja, jer je miritelj u tom postupku samo ‘promatrač‘ i ne donosi nikakve zaključke ili odluke o tome smatra li da je mirenje uspješno. Zato u praksi ima i slučajeva da miritelj na temelju izjave sindikata samo ustvrdi da postupak mirenja nije uspješno dovršen iako je poslodavac npr. udovoljio većini zahtjeva sindikata. Stoga uglavnom o volji sindikata ovisi uspješnost postupka mirenja u slučajevima kada je s druge strane privatni poslodavac. Pa je mirenje u takvim slučajevima samo nužan alat sindikata da bi mogao zakonito pozvati na štrajk.
Tužba za osporavanje otkaza
Nakon što sindikat najavi štrajk, poslodavac je ovlašten zahtijevati od odgovornog suda da zabrani organiziranje i provedbu štrajka protivno odredbama Zakona o radu. Odluka o zahtjevu za zabranu štrajka, odnosno isključenja s rada mora se u prvom stupnju donijeti u roku od četiri dana od dana podnošenja zahtjeva. A odluka o žalbi na prvostupanjsku odluku mora se donijeti u roku od pet dana od dana dostave prvostupanjskog predmeta. Unatoč jasno propisanim rokovima sudska praksa zauzela je stajalište da su takvi rokovi samo instruktivni, pa postupci često traju znatno dulje. Sve te nejasnoće ne pružaju poslodavcima pravnu sigurnost, zbog čega su često izloženi nerazumnim zahtjevima sindikata. Da ne upotrijebimo težu riječ.