‘;
Osnovana je 1999. u Žminju, iste godine kada je započela priča o zaštiti izvornosti istarskog pršuta. Među prvima je ponijela tu oznaku
Mnoge je ljubitelje suhomesnatih poslastica sredinom veljače neugodno iznenadila vijest o nestašici istarskog pršuta koji nosi oznaku izvornosti. Njih se proizvede oko 2000 komada na godinu te ih je trenutačno ostalo tek 500. U Istri se na godinu inače proizvede i 20 tisuća običnih istarskih pršuta bez oznake izvornosti koji ne podliježu strogim pravilima uzgoja, jer izvorni istarski pršut zahtijeva posebne uvjete tova te određen tip svinje koja dolazi samo s područja Istre i nekih dijelova Slavonije.
Pojava svinjske kuge ponajprije u Slavoniji pod upitnik je stavila ponudu izvornoga istarskog pršuta zbog strogih mjera koje se moraju provoditi u proizvodnji. U očaj je tako bacila male proizvođače koji nemaju uvjeta za provedbu odvojenih proizvodnih linija.
Za izvorni istarski pršut upotrebljava se, naime, meso određenih pasmina iz vlastita uzgoja koje se tove uzgojenom hranom s tog područja kako bi dostigle najmanje 160 kilograma i bile stare barem devet mjeseci. Stoga Paolo Jelenić, predsjednik Udruge pršutara Istre te vlasnik Pršutane Jelenić (Jelenić d.o.o.) iz Žminja, napominje da se pojavom afričke svinjske kuge u Hrvatskoj na prostorima gdje se nalaze glavni tovljači svinja za pršute s oznakom izvornosti udruga proizvođača istarskog pršuta našla u teškoćama zbog preuzimanja i prerade butova.
– Zbog veličine proizvodnih pogona odnosno pršutana, koje su većinom obiteljske, nisu se mogli poštovati pojačani uvjeti standardnoga operativnog postupka (SOP) koje je propisala veterinarska služba. Samim time u sezoni proizvodnje 2024./2025. nijedan istarski registrirani proizvođač nije imao ulaz sirovine za proizvodnju pršuta s oznakom izvornosti. To znači da potkraj 2026. i u 2027. tog pršuta neće biti na tržištu, nego će pršutane u ponudi imati samo svoje pršute bez certifikata. Zbog toga Udruga pršutara, Istarska županija te Agencija za ruralni razvoj Istre (AZRRI) u Pazinu ubrzo pokreću sustav uzgoja ograničene količine svinja za proizvodnju istarskog pršuta na području Istarske županije, a sve da bi očuvali teško dobivenu oznaku za jedini pršut u državi koji ima najjaču vrstu zaštite, oznaku izvornosti – istaknuo je Jelenić.
Bez zaštićenoga istarskog pršuta ostajemo stoga neko vrijeme zbog izazovne proizvodnje. Ali važno je reći da zapravo mali proizvođači i ne teže većim količinama kako bi istarski pršut ostao i dalje poseban suhomesnati užitak. Baš je istarski pršut, koji se naziva i istarskom violinom zbog oblika sličnog tom glazbalu, bio odlučujući za nastajanje Pršutane Jelenić 1999. Te je godine, naglašava Jelenić, započela priča o zaštiti istarskog pršuta s oznakom izvornosti, za koju je jedan od zaslužnih bio Jelenićev pokojni stric dr. sc. Romano Božac, profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. On je roditeljima Jelenićevih, Vandi i Branku, dao ideju o pokretanju proizvodnje istarskog pršuta, koja je u to vrijeme u Istri bila vrlo oskudna, barem što se tiče registriranih proizvođača. Vanda Jelenić pomislila je da bi mogli napuštenu starinu u Svetom Petru u Šumi, koju je naslijedila od oca, prenamijeniti u proizvodni pogon.
Sve o planovima za preseljenje u veći pogon, njihovim brendovima Istarski pršut i Pršut Jelenić, prihodima i poslovanju tvrtke pročitajte u novom broju tiskanog i digitalnog Lidera.