Kako Kina jeftinim benzincima potiskuje zapadne gigante

Kineska automobilska industrija ušla je u razdoblje radikalne transformacije nakon što su električna vozila u nekoliko godina osvojila polovicu domaćeg tržišta. Taj nagli rast prodaje EV-ova doslovno je 'smrskao' potražnju za benzinskim automobilima, što je pogodilo ne samo nekada dominantne zapadne proizvođače poput Volkswagena, GM-a i Nissana, nego i mnoge tradicionalne kineske proizvođače. Budući da je država godinama gradila pogone za klasične motore i poticala razvoj autoindustrije kroz partnerstva sa stranim tvrtkama, kineske tvornice danas imaju višak kapaciteta za proizvodnju desetaka milijuna benzinaca, vozila koja se kod kuće više ne mogu prodati, prenosi The Daily Star.

Kineski odgovor na taj problem postao je masovni izvoz. Od 2020. godine, oko 76 posto svih izvezenih kineskih automobila pokreće se motorima s unutarnjim izgaranjem, a ukupni izvoz narastao je s milijun na više od 6,5 milijuna vozila godišnje. Time je Kina postala najveći svjetski izvoznik automobila, čak i bez uračunavanja električnih i hibridnih modela. Izvoz se ne temelji na najnaprednijim kineskim EV-ovima, nego na jeftinim benzincima koje domaće tržište više ne prihvaća.

Najveći igrači među izvoznicima su državni automobilski divovi: SAIC, Dongfeng, BAIC i Changan, koji su desetljećima surađivali sa zapadnim proizvođačima u zajedničkim pogonima. No kako su kineski inovativni EV brendovi poput BYD-a preuzeli domaće kupce, prodaja tih partnerstava naglo je pala. Primjerice, SAIC-GM pao je s više od 1,4 milijuna prodanih vozila u 2020. na oko 435 tisuća. Kako bi nadoknadili te gubitke, državni proizvođači počeli su intenzivno plasirati vlastite benzinske modele u inozemstvo, često preuzimajući prostor koji su nekoć zauzimali njihovi zapadni partneri.

Kineski benzinci poželjni u zemljama s nedovoljno razvijenom EV infrastrukturom

Izvoz kineskih benzinaca cvjeta u zemljama s nedovoljno razvijenom EV infrastrukturom: istočnoj Europi, Latinskoj Americi, Africi i dijelovima Bliskog istoka. U Poljskoj je u samo godinu dana lansirano više od 30 kineskih marki, uglavnom s benzinskim SUV-ovima. U Južnoj Africi kineski brandovi zauzimaju oko 16 posto tržišta, a prodaja EV-ova ondje je praktički nepostojeća. U Čileu kineski proizvođači drže gotovo trećinu tržišta, dok klasične marke poput Volkswagena, Chevroleta i Nissana bilježe padove prodaje od 34 posto do 45 posto.

Meksiko je najvažnije kinesko izvozno odredište, što zabrinjava SAD, koji je uveo oštre trgovinske barijere za kineska vozila. U Meksiku kineski proizvođači premašuju tržišni udio od 14 posto, potiskujući tradicionalne marke. Vlada je zbog toga uvela povećane carine na kineske automobile, djelomično i pod pritiskom Washingtona.

Rusija je nekoć bila najveće odredište kineskih vozila, no nakon što su kineski automobili osvojili oko dvije trećine ruskog tržišta, Moskva je uvela visoke uvozne pristojbe kako bi usporila priljev. Slično reagiraju i Južna Afrika i druge zemlje koje žele zaštititi vlastitu autoindustriju. Zanimljivo je i to što kineski proizvođači u mnoge zemlje izvoze benzinske modele koji su po strukturi ili platformi vrlo slični modelima zapadnih partnera iz starih zajedničkih poduzeća. U Urugvaju, primjerice, Dongfeng prodaje pickup Rich 6, praktički identičan Nissan Frontieru, ali znatno jeftiniji, što kupcima daje dvostruko povoljniju opciju u odnosu na 'original'.

Iako se u SAD-u i Europi najviše govori o kineskim EV-ovima kao prijetnji zapadnoj autoindustriji, u stvarnosti su kineski benzinci ti koji trenutačno osvajaju globalna tržišta. Kineske tvrtke popunjavaju praznine koje su ostavile zapadne kompanije koje su se fokusirale na razvijena tržišta i skupe modele, dok su tržišta u razvoju bila zanemarena. Upravo u tim zemljama, tvrde analitičari, odvija se 'prava bitka' između kineskih i zapadnih proizvođača.

Stručnjaci očekuju da će kineski proizvođači do 2030. godine doseći 30 posto globalnog tržišta automobila, s najvećim rastom u regijama koje traže pristupačne, jednostavne i pouzdane benzinske modele. Dok Kina dugoročno cilja dominaciju u električnoj mobilnosti, trenutačni globalni uspjeh grade na benzinima.