Bilo je hrabro i ludo u poratnome Daruvaru 1995. krenuti s mljekarom i pri tome o poslu s mlijekom ne znati ništa. Pa ipak, upravo je to napravila Melita Pokorni osnovavši Biogal. Prve su godine bile teške, ali poduzetnička upornost, nešto sreće i puno inovativnosti Biogalove su proizvode doveli na trgovačke police diljem Hrvatske. Danas u svojoj paleti ima dvadeset vrsta sireva s raznim dodacima
Kad je Melita Pokorni završila Fakultet poljoprivrednih znanosti u Zagrebu (od devedesetih godina nosi naziv Agronomski fakultet), smjer vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža, mislila je da će jednoga dana raditi na uređenju zelenila i parkova kojima Daruvar obiluje još od vremena grofa Antuna Jankovića, odnosno drugoga dijela 18. stoljeća. No, kaže, budući život piše čudne priče, zvanje joj je postalo hobi, a zanimanje mljekarica, jer se kao i većina hrvatskih poduzetnica, pa i poduzetnika, u privatnom poduzetništvu našla sasvim slučajno.
S pomoću kredita od 65.000 njemačkih maraka i bez ikakva iskustva u mljekarskoj djelatnosti 1995. pokrenula je, naime, minimljekaru Biogal. Bila je to, prisjeća se, vrlo hrabra odluka koja je čak graničila s ludošću, posebice zbog kredita, ali i nesigurnih poslovnih vremena jer je tada provedena Vojno-redarstvena operacija ‘Bljesak‘ kojom je u Domovinskom ratu oslobođena zapadna Slavonija.
Kako doskočiti konkurenciji
Biogal je počeo poslovati sa skromnih dvjesto litara kravljeg mlijeka na dan, otkupljenog od tridesetak mjesnih kooperanata. Mlijeko se prerađivalo u konzumno mlijeko i svježi sir koje je Pokorni prodavala malim mjesnim trgovinama i pekarima. Priznaje ipak da se nerado prisjeća teških početaka. U maloj je mljekari kao vlasnica i direktorica provodila većinu vremena te joj ona postala drugi dom, a zaposlenici druga obitelj.
– S godinama smo rasli i razvijali se povećavajući količinu prerađenog mlijeka i uvodeći nove proizvode poput jogurta, vrhnja, mliječnog namaza, maslaca te pronalazeći nove kupce: mjesne škole, vrtiće i domove za starije. Na području grada Daruvara uveli smo i dostavu svojih proizvoda na kućni prag pa Daruvarčani danas imaju rijedak privilegij konzumirati zdrave i svježe mliječne proizvode proizvedene isključivo od domaćeg mlijeka s mjesnih farmi. Dolaskom velikih trgovačkih lanaca počele su nestajati male trgovine, zbog čega je nestao i dio našeg plasmana. Nismo mogli konkurirati svježemu mliječnom programu industrijskih mljekara, no shvatili smo da, želimo li uspjeti, moramo biti originalni, odnosno posebni, i ponuditi tržištu nešto što druge mljekare ne rade. Takvo razmišljanje tražilo je veće ulaganje u prostor i opremu. Na našu sreću, 2006. prepoznala nas je američka Agencija za međunarodni razvoj (United States Agency for International Development – USAID) pa smo ušli u zajednički investicijski program gradnje pogona za proizvodnju polutvrdih i tvrdih sireva vrijedan 100.000 dolara. USAID je osigurao 50.000 dolara, a mi ostatak ulaganjima u objekt i opremu. Naravno da nam je to dalo golem vjetar u leđa i omogućilo ostvarenje naših želja da postanemo dom sirarskih delicija – iznosi Pokorni.
Riješeno pitanje plasmana
Uz kravlje mlijeko Biogal je počeo otkupljivati i kozje te proizvoditi kravlje i kozje polutvrde sireve. Osluškivanjem želja kupaca proizveo je i prve inačice dimljenoga kravljeg i kozjeg sira. Na Danima sira u Bjelovaru 2007. zapazio ga je, naglašava Pokorni, tada najveći domaći trgovački lanac Konzum i na njegovu inicijativu tvrtka se upustila u zajedničku suradnju pa su se od tada Biogalov kravlji sir Vacca i kozji sir Capra mogli kupiti u cijeloj Hrvatskoj.
– S obzirom na Konzumovu veličinu i rasprostranjenost naš plasman više nije bio upitan, ali to nas nije zaustavilo u razmišljanju o novim sirevima i okusima koji se ne mogu naći na našem području. Trebalo je vremena i raznih iskušanih tehnologija da se postignu željeni okusi, teksture i mirisi koje nudimo danas. Sve sastojke kojima oplemenjujemo svoje sireve pomno biramo i studiozno dodajemo da bismo zaintrigirali kupce i potaknuli ih da u našoj ponudi pronađu omiljenu sirnu poslasticu. Danas u paleti imamo dvadeset vrsta sireva s raznim dodacima koje se zasnivaju na tri različite tehnologije. Prvim sirevima s dodacima začina, nazvanima Biberek, odnosno kravljim sirom sa zelenim paprom, i Feferonek, kravljim sirom s ljutim feferonom, okusno smo pokrili Slavoniju. Tada se rodila ideja da okusima i mirisima pokrijemo cijelu Hrvatsku te su nastali kravlji sir s crnim i zelenim maslinama Olivek, zatim kravlji sir sa sredozemnim začinima Začinek i kravlji sir s kaparima Kaparis za područje Sredozemlja. U našoj ‘alkemijskoj‘ radionici izrodio se najcjenjeniji i najprodavaniji sir, bilo da se radi o kravljem, kozjem bilo ovčjem, koji je, sjedinjen s ‘kraljem šume‘, crnim i bijelim tartufom, pokrio područje Istre i primorskog dijela Slovenije. Za tu sirnu deliciju kaže se da traži nepce koje će znati cijeniti i poštovati njegov specifični kraljevski okus. Hedonizam? Zašto ne? Ali tu priči nije kraj: dodali smo još dvije koštunice, koje bi rijetko tko i spojio sa sirom, u želji da se umjesto čokolade ili deserta nakon finog objeda ili večere pojede kriška ili dvije sira s prženim lješnjacima. Tako smo dobili Cheesenut, a dodavši pržene pistacije, Pistakion – opisuje Pokorni.
Poput uspona na planinu
Kako bi iz Biogalove sirarske kuhinje mogle izići još tri vrhunske sirne delicije, Pokorni je dodatno proširila pogon te će svjetlo dana uskoro ugledati sir s bijelom plemenitom plijesni Nobelis, i to kao čisti, s vrganjima i bijelim tartufom. Dogradnja je počela 2018. i Biogal je s prvobitnih šezdeset četvornih metara došao do četiristo četvornih metara pogona, čime su se stvorili preduvjeti za povećanje kapaciteta i proizvodnju novih sirnih poslastica. U planu je i mala etnotrgovina u sklopu sirane, a Pokorni razmišlja o još nekim novostima idućih godina.
– Međutim, u Biogalovu životnom ciklusu, koji je izgledao poput uspona na planinu s mnogo zapreka, dogodila se koronakriza, koja nas je potpuno blokirala. Bez obzira na znanje i iskustvo, našli smo se u stanju sveopće bespomoćnosti: škole nisu radile, turizma nije bilo, a sirovina od kooperanata svakodnevno je stizala u mljekaru. Situacija je bila nepodnošljiva i kao krajnji ishod nazirao se kraj poslovanja, odnosno otkaz kooperantima i djelatnicima. Zahvaljujući razumijevanju direktora otkupa i razvoja proizvodnje mlijeka mljekare Dukat Antuna Milića i koordinatora Sektora za otkup mlijeka u Vindiji Krunoslava Ladića te njihovu otkupu našega prikupljenog mlijeka ipak smo preživjeli i sačuvali svoje kooperante. Zahvaljujući Vladinim mjerama zadržali smo djelatnike i tvrtku na životu. Koronakriza ostavila je negativne posljedice i na naše financijsko poslovanje iako su na završnom računu vidljivi pozitivni rezultati, koji su velikim dijelom bili takvi zbog primljenih potpora u sklopu paketa Vladinih mjera i mjere 21. Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za 2021. godinu. U 2022. vratili smo se u punu formu i nastavili ulagati u opremu i djelatnike povećavši njihove plaće te kooperante povećanjem cijena sirovine – opisuje Pokorni.
Cijelu poduzetničku priču pročitajte u tiskanom ili digitalnom izdanju Lidera.