Održivost i profitabilnost u turizmu nisu suprotstavljene, već međuovisne kategorije

Održivi turizam – čarobna fraza koja zvuči kao rješenje za sve probleme suvremenih putovanja, od pretrpanih plaža do iscrpljenih resursa, pa čak i za našu betonom devastiranu obalu. Deklarativno, svi ga žele: odredišta ga reklamiraju, turisti ga traže, vlade ga potiču. Ali u stvarnosti?

Stvarnost je manje-više svedena na to da hoteli obećavaju manje plastike, aviokompanije uvode zelenije letove, a odredišta ulažu u najjeftiniji punjač za e-vozila. Održivi turizam možda zvuči kao bajka za instagramski naraštaj, ali pitanje je možemo li se doista odreći svojih navika ili ćemo nastaviti gurati tu temu pod tepih – sve dok je taj tepih pun gostiju, poput Makarske čiju sliku vladajući stavljaju na prezentacije o održivom turizmu kao primjer onoga što ne želimo.

Ponuda mnogo veća od potražnje

Ako znamo što ne želimo i kad nam je teško reći što želimo, onda je najbolje osmisliti strategiju, što je Ministarstvo turizma i sporta i napravilo. Strategija razvoja održivog turizma do 2030. godine, kako se službeno i zove dokument, donesena je prošle godine i u njoj se ‘vodi računa o načelima održivog razvoja, razvojnim potrebama i razvojnim potencijalima turizma, kao i strateškim ciljevima, ključnim pokazateljima učinka i ciljanim vrijednostima pokazatelja‘. Pa tako iz Ministarstva na naš upit ističu da ‘Strategija posebnu pozornost posvećuje i pitanjima dosadašnjeg korištenja prostora, tj. prekomjernog turizma na pojedinim destinacijama (...) te daje smjernice na koji način bolje valorizirati neravnomjeran regionalni razvoj u Republici Hrvatskoj‘.

I sâm ministar Tonči Glavina tako nedavno javno iznosi krivca za problem održivosti: kratkoročni najam stanova turistima i rentijerstvo počeli su ugrožavati održivi turizam, a naveo je i podatak da je ove godine ponuđeno 26 tisuća novih kreveta za kratkoročni najam, što je umanjilo popunjenost postojećih apartmana i njihove prihode od turizma, što je ponovljeno i u odgovoru na naš upit. Istodobno, kažu u Ministarstvu, od 2018. kontinuirano bilježimo pad popunjenosti te vrste smještaja.

– Radi se o eksponencijalnom rastu kapaciteta privatnog smještaja dok istodobno popunjenost, odnosno potražnja za navedenom vrstom smještaja, ne prati ponudu. U tom kontekstu Vlada RH počela je provoditi sveobuhvatnu reformu upravljanja razvojem turizma koja je usklađena i sa Strategijom. Zakonom o turizmu predviđeni su alati kojima se lokalnim turističkim zajednicama omogućuje planiranje upravljanja odredištem u skladu sa svojim potrebama i posebnostima, a istodobno se tržište privatnog smještaja uređuje i najavljenim međuresornim promjenama koje se odnose na Zakon o upravljanju i održavanju zgrada te Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti – naveli su u Ministastvu.

Mijenjaju se potrebe i zahtjevi

S druge je strane Hrvatska turistička zajednica (HTZ), koja za razliku od Ministarstva doista posjećuje sajmove diljem svijeta i Europe te iz prve ruke svjedoči koliko se i kako mijenjaju potrebe i zahtjevi suvremenih turista, kojima je održivost itekako važan element pri odluci hoće li posjetiti ili preskočiti neko odredište. U odgovoru koji potpisuje HTZ-ov direktor Kristjan Staničić podsjeća na to da se takvo što sugerira i u posljednjem istraživanju Europske putničke komisije o namjerama putovanja turista, a prema kojem će Europljani u idućem razdoblju odredišta najprije birati na temelju nekoliko važnih čimbenika od kojih su posebno istaknuti sigurnost te ugodna i stabilna klima. Osim toga, tim je istraživanjem utvrđeno da je većina ispitanika na neki način promijenila svoje ponašanje na putovanjima, i to upravo zbog klime, pa tako putnici nerijetko prate vremenske prognoze, izbjegavaju odredišta na kojima temperature dosežu ekstremne vrijednosti te namjerno biraju ona s blagom klimom.

– To podrazumijeva da se neke potrebe turista transformiraju i da ljubitelji putovanja sve više traže autentična iskustva. Standardni turistički paket-aranžmani i ručnik na plaži odavno nisu dovoljni; sve je veći naglasak na kvaliteti ponude, bogatstvu kulturne ponude, lokalnih tradicija i prirodnih ljepota – rekao je Staničić, dodavši i to da u prihvaćanju održivih modela prednjači Istra.

Naime, turisti sve više traže autentična iskustva, uživaju u otkrivanju odredišta kušajući hranu, upoznavajući se s lokalnim običajima i tradicijom te nastoje upoznati domaće ljude i doživjeti kulturu odredišta u kojem borave. Sve im to istarski krajevi omogućuju, i to cijele godine.

– Izvan glavnih ljetnih mjeseci gosti mogu očekivati organizirane aktivnosti poput branja maslina, traženja tartufa, ribolova i obilaska vinarija i te mogućnosti Istra odlično iskorištava. Tu je i Cres, koji je ove godine prepoznat kao jedno od stotinu najboljih svjetskih održivih odredišta zahvaljujući ponajviše uspješno spašenoj populaciji bjeloglavih supova. Otočani kreiraju poseban doživljaj za posjetitelje, što današnji gosti sve više prepoznaju kao snažan motiv za dolazak na odredište. Imamo i Dubrovnik, pojedinačno gledano naše najprepoznatljivije odredište, u kojem je uspješno proveden niz konkretnih mjera za rješavanje prekomjernog turizma kao što su edukacije i promjena komunikacijskog vizualnog identiteta, s naglaskom na poruke i akcije usmjerene na posjetitelje i građane pod sloganom ‘Respect the City‘, izradu strateških dokumenata upravljanja odrdištem, donošenje​ akcijskog plana ‘Smart City‘, uvođenje kartice ‘Dubrovnik Pass‘ i drugo – iznio je Staničić.

U Sloveniji sustavne promjene

Katarina Miličević, direktorica Tourism Laba, tvrtke za savjetovanje i održivo upravljanje u turizmu i SME hotelijerstvu, navodi pak da su sjajan primjer naši susjedi Slovenci, kod kojih se održivosti pristupa sustavno i ide mnogo dublje od marketinških kampanja i komunikacijskih poruka.

– Slovenci su prilagodili zakonsku regulativu, stvorili takozvane zelene rute, certificirali pružatelje usluga u turizmu i odredišta te educirali svoje građane. Kod njih doista govorimo o strateškom pristupu i orijentiranosti cijele nacije na održivost. Odličan je primjer i Švicarska, koja je projektom ‘Swisstainable‘ okupila organizacije i pružatelje usluga u turizmu koji posluju održivo, a kojih je zasad nekoliko tisuća. Osim što taj projekt pridonosi održivom razvoju zemlje kao turističkog odredišta, već pozitivno ekonomski utječe i na turizam, što se vidi u stalnom rastu prihoda od te djelatnosti – rekla je Miličević istaknuvši kako dobrih primjera održive prakse ne manjka ni u Hrvatskoj.

I ona ističe Cres, ali i Dugi otok, Ivanić-Grad, Klaster Lika Destination, Mali Lošinj te Nacionalni park Plitvička jezera koji su se našli među najboljim primjerima prakse održivog turizma iz cijeloga svijeta. Podsjeća i na to da neka istraživanja pokazuju da će do 2050. dio poznatih europskih skijališta nestati, pa zato već sad imamo primjere Italije i Austrije koje nastoje promijeniti strategiju daljnjeg razvoja turizma i prilagoditi se drukčijim oblicima ponude u inače poznatim skijaškim odredištima.

– Održivost u bilo kojem području djelovanja, pa tako i u turizmu, jednostavno nema alternativu. Sve suprotno od održivosti u turizmu neodrživo je i zapravo vodi u stagnaciju, što je potpuno neprihvatljivo ako kao država želimo ostati konkurentno turističko odredište –poručila je Miličević.

Špica će se pomaknuti

Ako pak održivost nema alternativu, pitali smo stručnjake kako onda uravnotežiti profitabilnost i očuvanje okoliša u turističkim odredištima, na što nam je Siniša Topalović, globalni direktor turističkog savjetovanja i partner u tvrtki Horwath HTL Hrvatska, odgovorio da održivost i profitabilnost nisu suprotstavljene, već međuovisne kategorije.

– Nema dugoročno profitabilnog odredišta ako ono nije i održivo. Odredišta koja ne ulažu u očuvanje okoliša riskiraju degradaciju resursa, što izaziva gubitak interesa turista i pad prihoda. Mediteranski turizam očekuje mnogo izazova o kojima se još posebno ne govori. Svjedočimo svake godine sve češćem cvjetanju mora, a takve pojave utječu na goste i glavni razlog dolaska u odredište. Zbog ekstremnih vrućine u tradicionalnoj špici sezone turisti također dvoje kada uopće putovati. Vjerujem da će iduće razdoblje​ obilježiti promjene koje će polako, ali sigurno početi mijenjati ustaljene obrasce ljetovanja i putovanja u Europi, posebice na Mediteranu – predviđa Topalović.

Navodi i to da je hrvatski privatni sektor, pritisnut regulativom EU-a, počeo pomnije pratiti i mjeriti pokazatelje održivosti, voditi računa o gospodarskim, okolišnim i društvenim utjecajima, što je dobar smjer. Međutim, naglašava, bit će važno razdvojiti ono što je važno i smisleno od onoga što je greenwashing, a ima i toga. Topalović ne očekuje drastične promjene u idućih dvadeset godina, no kaže da se može očekivati kako će se špica sezone ublažiti u kolovozu u korist lipnja, srpnja te dijelom rujna, što na kraju nije ni loše iz perspektive ravnomjernijeg raspoređivanja prometa tijekom godine, zaključio je.