Raspisat će se natječaji, dodijeliti sredstva, a onda do 2030. – zastoj

Hrvatska je s početkom srpnja obilježila 12. obljetnicu pridruživanja Europskoj uniji, a taj je mjesec označio i isteka pola aktualnoga Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), koji traje od 2021. do 2027. Riječ je o razdoblju u kojem smo već trebali raspisati brojne natječaje za EU sredstva iz tog okvira te dodijeliti veći dio tog novca.

No Hrvatska se vuče i tek je iskoristila 5,7 posto dostupnih sredstava, što je dramatično nisko i po čemu smo na začelju u usporedbi s drugim EU članicama. Premda se sredstva mogu iskoristiti do 2029., razloga za toliko odugovlačenje nema.

Sličan je problem i sa sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), iz kojeg također još nisu alocirana ni iskorištena sva sredstva, a rok za postizanje većine pokazatelja istječe u lipnju sljedeće godine, što samo upućuje na zaključak da je sve to bilo očito malo previše za sustav, o čemu smo razgovarali s Anom Fresl, osnivačicom i direktoricom konzultantske tvrtke Projekt jednako razvoj (PJR) te dopredsjednicom HUP-ove Udruge profesionalaca za fondove Europske unije.

Ne apelira samo HUP na Vladu da pojača napore u alokaciji sredstava iz VFO-a i NPOO-a, nego je i sama Europska komisija u 'Spring Packageu 2025' upozorila Hrvatsku na hitnost korištenja EU fondova i to s čak dvije od šest preporuka usmjerenih na ovu temu. Kako tumačite tu poruku?

– Treba jasno reći da ta poruka nije slučajna ni simbolična, ona je vrlo izravna, čak i alarmantna. Kada Europska komisija u dokumentu koji je po definiciji rezerviran za strateške preporuke svakoj članici dva od šest prioriteta posveti EU fondovima u Hrvatskoj, to znači da je Bruxelles ozbiljno zabrinut. Poruka 'morate se ubrzati' nije diplomatski uobličena sugestija, nego vrlo jasno upozorenje na pretjerano kašnjenje. To nam govori da su EU fondovi prepoznati kao ključan instrument oporavka, otpornosti i razvoja, ali i da postoji zabrinutost hoćemo li, kao Unija, uopće uspjeti iskoristiti ono što je stavljeno na raspolaganje. Hrvatska je tu jasno prozvana, imamo alokaciju, ali ne i isporuku. To ugrožava povjerenje u naš kapacitet da transformiramo sustav dostupnim resursima. Za Hrvatsku ta poruka posebno odjekuje jer smo na sredini ciklusa, imamo iskustvo i alate, ali još se vrlo sporo koristimo tim potencijalom.