Tvrtke i tržišta
StoryEditor

Slabiji euro čini proizvode Europske unije konkurentnijim za izvoz, ali podiže inflaciju

21. Lipanj 2022.

Piše: Robert Jurišić

  • Centralne banke podizanjem kamata pokušavaju riješiti problem koji su same stvorile, no što radi ESB?
  • Gazprom smanjenjem isporuke plina kroz Sjeverni tok zadaje udarac Njemačkoj, Italiji i Francuskoj
  • Indonezija povećava izvoz i smanjuje izvoznu carinu na palmino ulje
  • Njemačka razmatra opciju da smanji obvezan udio biodizela u gorivu, dok Argentina taj udio povećava

Recesija postaje glavna tema svih mainstream medija, a ono o čemu pišem već mjesecima polako postaje sadašnjost. Možda bi točnije bilo govoriti stagflacija, s obzirom na paralelnu snažnu inflaciju.

Ray Dalio, američki milijarder, investitor i upravitelj hedge fonodva u nedavnom je intervjuu između ostalog rekao da danas postoje tri velike sile koje nisu bile prisutne u našim životima, ali su postojale mnogo puta u prošlosti – ogromna proizvodnja duga, tiskanje novca za unovčavanje tog duga te unutarnji sukobi lijevih populista i desnice zbog velikog jaza u bogatstvu i vrijednostima. To sve skupa vodi prema građanskom ratu i velikom sukobu snaga između SAD i njihovih saveznika te Kine i njenih saveznika. Sve te tri stvari događaju se istovremeno.

Zadnji put se to dogodilo između 1930. i 1945. godine. Dugovi i stvaranje novca proizvelo je veliku inflaciju. Rezultat je da središnje banke pokušavaju smiriti inflaciju uzimajući novac i kredite od ljudi kako bi njihova kupovna moć bila niža, a to posljedično slabi ekonomiju. Kada vlade i središnje banke povećavaju kupovnu moć ljudi stvarajući mnogo duga i novca, to ne povećava produktivnost, već stvara financijske obveze za budućnost koje dovode do recesije ili inflacije.

Nema toga što nije u padu

Svjetska banka upozorava da bi u idućih 12 mjeseci desetine zemalja u razvoju mogle doći u situaciju da ne mogu plaćati svoj dug. Rekao bih da trebamo biti spremni da u periodu od 2020. do 2030. godine iskusimo na ekonomskoj razini ono što je svijet već prošao od 1914. do 1945. godine, uključujući i krizu 1929. godine.

Rastući strah od recesije na globalnom nivou pritišće financijska tržišta, a dijelom i burzovne robe. Na financijskim tržištima vladaju pesimizam i pad vrijednosti. Nema toga što nije u padu, od burzovnih indeksa, preko dionica, do kripta. Štoviše, ključni indeksi su pali toliko da smo službeno ušli u bear market (medvjeđe tržište), koje povijesno gledajući u pravilu prati recesija.

Ključni dionički indeks, S&P 500, pao je za više od 20 posto u odnosu na najvišu razinu ostvarenu početkom godine, što je definicija bear marketa. Od kraja Drugog svjetskog rata, S&P 500 indeks je 12 puta pao za minimalno 20 posto od svog vrhunca i svaki put je taj pad koincidirao s recesijom koja je slijedila. Možda za nas bude trinaesta sreća?

Inflacija u SAD-u se popela na 8,6 posto, što je najviša razina još od 1981. Kao reakcija na to, američka središnja banka FED je podigla kamatne stope za 0,75 postotna boda (najveći skok još od 1994. godine), a čini se da tržište očekuje još jedan identičan rast kamatnih stopa sljedeći mjesec, te za dodatnih pola postotna boda mjesec iza, s ciljem da do kraja godine kamate budu na razini 3,4 posto.

I dok su ključne centralne banke, FED i Europska središnja banka, očito zaspale za volanom, čini se da je američki FED ipak došao k sebi i agresivnim podizanjem kamata pokušava nadoknaditi izgubljeno vrijeme i spasti američko gospodarstvo od ulaska u recesiju. Europa i ESB? Pravo je pitanje što radi ESB? Zbog vrlo pasivnog pristupa problematici, odnosno činjenice da kamatne stope u SAD-u rastu puno brže nego kamatne stope u Europi, odnos euro/dolar je pod pritiskom, a pitanje pariteta (odnos 1:1) opet je vrlo aktualno. Slabi euro čini proizvode Unije konkurentnijim za izvoz, a povećava cijenu uvoznih dobara. Međutim, u trenutnoj situaciji, slabi euro podiže inflaciju.

I ostale centralne banke nastoje podizanjem kamata riješiti problem koji su same stvorile i koji je doveo do inflacije, o čemu smo pisali u Lideru. Švicarska narodna banka podigla je kamate 0,5 postotna boda po prvi put nakon 15 godine, Engleska je peti put za redom podigla kamatne stope, Tajvan drugi put, Saudijska Arabija treći put, Brazil 11 put. Sve je ovo nastojanje da se uspori potražnja/inflacija, ali što se napravilo da se poveća ponuda?

Cijene energenata i dalje divljaju

Cijene nafte su u padu, ali su zato cijene plina porasle. Nafta je na razini od 113 dolara po barelu, najniža u zadnjih pet tjedana, a sve uslijed brige da će usporavanje globalnog rasta ili recesija dovesti do pada potražnje. S druge strane, OPEC predviđa da će potražnja za naftom do kraja godine prestići predpandemijsku razinu. Vidjet ćemo što će se prije dogoditi, rast potražnje pa recesija ili obrnuto. Kod plina se situacija komplicira, a trenutno je cijena na razini 126 €/MWh, najviše od početka ožujka (s time da je u jednom trenutku dosegnula razinu od 149 €/MWh).

Gazprom je najavio smanjenje isporuke plina preko plinovoda Sjeverni tok, što je veliki udarac za Njemačku, ali i Italiju te Francusku. Time se i ugrožava plan EU da napuni skladišta plina sa minimalno 80 posto do kraja listopada. Rusija garantira sigurne isporuke samo prijateljskim zemljama poput Kine, prema kojoj se isporuka plina povećala za 67 posto u prvih pet mjeseci ove godine.

Istovremeno, eksplozija u Teksasu na LNG terminalu Freeport umanjit će izvoz iz SAD-a, a procjena je da će radovi trajati nekoliko mjeseci. Nitko ne zna što nam donosi budućnost, ali poprilično sam siguran da možemo zaključiti da će predstojećih šest mjeseci kada je plin u pitanju biti potpuno drugačiji od prethodnih šest mjeseci. Uz redukciju isporuka plina iz Rusije, LNG isporuke bit će ključne za balans ponude i potražnje u Europi, a one će uvelike ovisiti od apetitu Azije za spot isporuke te o dostupnosti ponude na globalnom tržištu. U tom kontekstu, čini mi se da trenutno karte nisu podijeljene tako da idu u korist Europi.

Agri tržišta između recesije i klimatskih promjena

Agri tržišta su završila tjedan u bearish modu, ponajviše uslijed straha od recesije i pada potražnje, što je potaknulo mnoge na uzimanje profita na burzama, posebice fondove. Možemo reći da se tržišta nalaze u fazi konsolidacije, pritisnuta s jedne strane strahom od recesije te nepovoljnim vremenskim uvjetima s druge strane. Toplinski udar u Francuskoj je gotov, ali je još uvijek rano da bi se radili zaključci. U Španjolskoj i Italiji je također vrlo toplo, ali vlaga u tlu je na vrlo niskim razinama što svakako nije dobro za tamošnje proizvodnje. Prema procjeni Coldiretti grupe, u Italiji je moguće očekivati pad proizvodnje pšenice i za 15 posto zbog loših vremenskih uvjeta.

U Ukrajini je ukupna proizvodnja žitarica i uljarica procijenjena na 48,5 milijuna tona (naspram 86 milijuna tona prošle godine). Osim Europe, toplo i suho vrijeme prevladava diljem Sjeverne Amerike. Procjena je da u SAD-u i do 45 posto ozime pšenice pati od nekog oblika suše (stanje usjeva ocijenjeno s 31 posto dobro do odlično vs. 48 posto prošle godine za isti period), a strahovi postoje da će se toplo i sušno vrijeme negativno odraziti i na prinose kukuruza i soje. Žetva pšenice je na 10 posto, s prinosima za sada ispod prosjeka, ali čini se da je tržište to već ugradilo u cijenu. Sjetva kukuruza u SAD-u je na 97 posto, odnosno ona je ovaj tjedan gotova. Sjetva soje je na 88 posto.

Indonezija je donijela odluku da poveća izvozne količine i smanji izvoznu carinu na palmino ulje. Do 31. srpnja ukupno 1,16 milijuna tona palminog ulja može biti izvezeno. Zbog te odluke dolazi do značajnog pada cijene sojinog ulja, koje za sobom povlači prema dolje i cijene repičinog ulja te uljane repice. Cijena uljane repice također je pod pritiskom zbog neizvjesne potražnje i različite politike koje pojedine zemlje imaju prema politici biodizela.

Njemačka razmatra opciju da smanji obvezan udio biodizela koje se umješava u gorivo, dok Argentina taj isti udio povećava. Sjetva kanole u Kanadi je završena. EU je zaključno sa 12. lipnja izvezla 25,94 milijuna tona pšenice (vs 25,27 milijuna tona prošle godine za isti period), 6,85 milijuna tona ječma (vs 7,21 milijuna tona prošle godine za isti period), a uvezao 15,6 milijuna tona kukuruza (vs 14,54 milijuna tona prošle godine za isti period) i 5,19 milijuna tona uljane repice (vs 6,1 milijuna tona prošle godine za isti period).

07. srpanj 2022 02:44