Piše: Robert Jurišić
Iza nas je jedan vrlo zanimljiv i volatilan tjedan na robnim burzama. Početak tjedna bio je nastavak tjedna prije te je dominirala gotovo panična rasprodaja skoro svih roba, od kojih su mnoge pale ispod razina prije početka rata u Ukrajini, a sve u kontekstu straha od recesije. Povrh toga, restriktivna monetarna politika centralnih banaka te strah od novog lockdowna u Kini i povezanog pada potražnje natjerao je investitore da smanje svoju izloženost na burzama te uzmu profit.
Cijena nafte je pala na 100 $/bbl, EUR/USD je gotovo pa dotaknuo paritet. Međutim, nakon što su ciljane razine za tehničku korekciju dosegnute, kraj tjedna donosi preokret te su cijene svih roba značajno porasle, a isto se nastavilo i u ponedjeljak ujutro. Snažna internacionalna potražnja za agri robom prevladala je strah od recesije i bullish fundamenata za soju, kukuruz i pšenicu, a rast cijena nije zaobišao ni energetski sektor. Geopolitička situacija je i dalje nepromjenjena te je kao takva također faktor koji utječe na kretanje cijene robe.
Tržište dionica i indeks S&P 500 imalo je najgore polugodište još od 1970., a indeks DJIA još od 1962. Strah od recesije učinio je svoje, no ova recesija ako do nje dođe neće biti kao ona 2008. uzrokovana financijskom krizom. U SAD-u bi potencijalna recesija možda mogla biti više recesija lanca nabave (supply chain recession) jer je njihova ekonomija trenutno prilično snažna. Pored toga, SAD bi mogao ukinuti porez na 10 milijardi dolara kineske robe koji je uveden za vrijeme Trumpa, što bi moglo pomoći ublažiti inflaciju i potaknuti gospodarsku aktivnost u Kini. Čini se kao win-win ako se pri tome zanemari trgovinski deficit između dvije zemlje (što je ranije i bio povod za uvođenje carina na uvoz pojedinih roba).
U Europi će situacija biti malo drugačija, nažalost nepovoljnija. Poslovni model Europe (Njemačke) koji se temeljio zadnjih nekoliko desetljeća na jeftinoj ruskoj energiji je gotov te je pred nama vrlo trnovit (dugotrajan?) put tranzicije.
Vidjet ćemo koje će odluke ovaj tjedan biti donesene na sastanku FED-a vezano uz daljnje povećanje kamatnih stopa i borbe protiv inflacije. To će imati velikog utjecaja na daljnje kretanje cijena svih burzovnih roba, ali i na kretanje globalne ekonomije. Očekivanje tržišta je novo povećanje kamatnih stopa za 75 bps, nakon kumulativnog povećanja od 150 bps od ožujka do sada.
Euro je dodatno deprecirao na 1,012 dolara, najnižu razinu u 20 godina, padajući prema paritetu prema dolaru zbog zabrinutosti da bi energetska kriza mogla dovesti europsku regiju u duboku recesiju, stavljajući ECB između čekića i nakovnja dok pokušava obuzdati inflaciju i ublažiti usporavanje gospodarstva. Tržište je smanjilo očekivanja povećanja kamata ECB-a ove godine za 30 bps na 135 bps u posljednjih nekoliko tjedana jer je inflacija dosegla novi rekord od 8,6 posto, a cijene plina i dalje su visoke. Očekuje se da će ECB podići ključne stope za 25 bps kasnije ovog mjeseca, što je prvo povećanje u više od 11 godina.
Kina nastavlja raditi s drugim BRIC nacijama na stvaranju alternativnog gospodarstva prije mogućeg poteza za ponovno ujedinjenje Tajvana s ostatkom Kine. Krajem lipnja na sastanku zemalja BRIC-a, čiji je domaćin bio predsjednik Xi Jinping, a na kojem su bili i ruski predsjednik Vladimir Putin, kao i čelnici iz Brazila i Indije, održane su rasprave o tome kako bi zemlje mogle surađivati da bi zadovoljile svoje potrebe za hranom i energijom. Te zemlje sada prelaze na sustav korištenja kineskih juana za plaćanje robe, umjesto američkog dolara koji je služio kao globalna valuta. Zemlje također grade alternativne sustave kako bi zaobišle SWIFT bankarski sustav koji je Zapad ciljao da sankcionira Rusiju kada je napala Ukrajinu. Indija je upravo platila teret kineskog ugljena juanima, a kupuje i rusku naftu juanima, povećavajući potražnju za kineskom valutom, te smanjujući potražnju i potrebu za dolarima.
Koliko je trenutno situacija zamršena možda najbolje govori primjer gdje Citi procjenjuje da će nafta pasti na razinu od 65 $/bbl, dok JP Morgan kaže da u najgorem scenariju nafta može doseći razinu od 380 $/bbl. Dijametralno potpuno suprotni pogled na kretanje cijene. Futuresi nafte trenutno se kreću oko razine 105 $/bbl.
Zabrinutosti oko globalne recesije i potencijalnih novih ograničenja zbog koronavirusa u Kini nadjačale su uporne probleme na strani ponude. Izgledi globalne recesije za koju se očekuje da će naštetiti potražnji za energijom i dalje dominiraju tržišnim raspoloženjem, no istovremeno tržište je i dalje nervozno zbog planova zapadnih zemalja da ograniče ruske cijene nafte, a predsjednik Vladimir Putin upozorava da bi daljnje sankcije mogle dovesti do 'katastrofalnih' posljedica na globalnom energetskom tržištu.
Predsjednik Joe Biden također bi ovog tjedna trebao posjetiti Saudijsku Arabiju usred napora da se ukrote visoke cijene energije koje opterećuju gospodarstvo. Današnje cijene nafte su relativno blizu povijesnog rekorda ostvarenog 2008. kada je cijena nafte dosegla razinu od 148,5 $/bbl. Međutim, kada bi se ta cijena prilagodila za inflaciju, onda bi to bila razina od 200 $/bbl, pa gledano u tom kontekstu ispada da je cijena nafte još uvijek jeftina. Zapravo, cijelo vrijeme je naglasak na potražnji koja diktira cijenu. Međutim, malo se toga radi da se poveća ponuda.
Propaganda zelene politike i predpanemijski period niskih cijena rezultirali su malim ulaganjima u industriju nafte, odnosno u povećanje kapaciteta te sada osjećamo te posljedice. Čak i da cijena nafte zbog recesije i pada potražnje padne, kroz godinu-dvije dana kada se potražnja oporavi, opet ćemo imati isti problem - ponudu koja neće moći pratiti potražnju. U tom kontkestu dugoročno gledano, iako kratkoročno bolno, najviše bi globlana ekonomija imala koristi od ostanka/rasta visokih cijena nafte dovoljno dugo da investiori pokrenu investicijski ciklus u povećanje kapaciteta, koji će onda posljedično moći dovesti do pada cijene.
Cijene prirodnog plina u Europi rastu, s terminskim ugovorima TFF-a na razini oko 170 €/MWh premda su cijene nešto pale. Ruski plinovod Sjeverni tok 1, najveća ruta plina za EU, trebao bi se zatvoriti zbog sezonskog održavanja od 11. do 21. srpnja što će smanjiti isporuke plina iz Rusije za EU (Njemačku). Paralelno, zbog velikih vrućina povećana je potrošnja energije u mnogim dijelovima Europe. EU ima za cilj popuniti razine skladišta prije zime kada poraste potražnja, ali zabrinutost je da se opskrba plinom neće vratiti na sadašnju razinu nakon odugovlačenja radova. Sve to skupa ne odražava se samo na spot cijene, već i na cijene za 2023., pa čak i 2024. godinu, koje rastu.
U agri robama, fundamentalno gledajući situacija je daleko od idealne. Manjak padalina u zapadnoj Europi razlog je za brigu gledajući jesensku žetvu i prinose. Projekcije prognostičara kažu da su pred nama toplinski valovi te vrući i sušni periodi. Stanje usjeva je dodatno degradirano, kako u SAD-u tako i u Europi.
Procjena uroda pšenice u EU na razini 125/6 mil tona (3,4 posto manje nego prošle godine). Žetva pšenice u Francuskoj je na 20 posto. U Argentini je suša natjerala lokalne analitičare na smanjenje procjene zasijane površine pšenice za 100.000 hektara, na ukupno 6,2 milijuna hektara (vs 6,7 milijuna hektara prošle sezone). Sjetva je do sada završena na 85 posto površina.
Istovremeno, žetva kukuruza je procjenjena na 49 milijuna tona (vs 52,2 milijuna tona prošle godine). Do sada je žetva kukuruza završena na 53 posto površina. Niti u Brazilu ništa bolje vrijeme, gdje se uglavnom očekuje suho i vruće vrijeme ovaj tjedan, osim na jugu zemlje koji će biti pogođen velikim kišama.
U Ukrajini, očekivano, manji urod nego prošle godine, dok Rusija očekuje rekordan urod. Međutim, kada se govori o Rusiji, pitanje je koliko će zbog logističkih izazova stvarno moći biti izveženo robe. Ukupno gledajući, fundamenti upućuju da će globalna ponuda biti smanjena. Finalne balance EU kažu da je u sezoni 2021/22, EU izvezla 27,47 milijuna tona pšenice (vs 25,71 milijuna tona sezonu ranije). Izvoz ječma bio je 6,97 milijuna tona (vs 7,42 milijuna tona). Uvoz kukuruza je na 16,37 milijuna tona (vs 15,22 milijuna tona).
Cijene bakra na burzama pale na razinu 3,44 $/funtu, što je peti uzastopni tjedni pad. Recesija i strah od novog lockdowna u Kini glavni su faktori na tržištu. Na strani ponude, proizvodnja bakra u velikom rudniku Las Bambas u Peruu vratila se na normalnu razinu nakon dva mjeseca prekida zbog prosvjeda. I cijena aluminija je pala, na razine oko 2.400 $/t, najniže u više od godinu dana, zbog slabije potražnje i rasta proizvodnje.
