Tvrtke u stranom vlasništvu prvi put ostvarile veće prihode od domaćih

Tvrtka Vermilion Zagreb Exploration prošle je godine povećala prihode 5600 posto i s 32 milijuna eura prvi put ušla među 1000 najvećih u Hrvatskoj. Samo insajderi se sjećaju da je ta britanske energetska grupacija davne 2016. dobila dozvolu za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na istražnim poljima Berak i Cerić u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Punih devet godina poslije, u lipnju 2024., počela je probna proizvodnja plina. Na prigodnoj svečanosti čula su se očekivanja da će se ondje svakog dana proizvesti 400-500 tisuća prostornih metara plina, što je oko 20 posto ukupne proizvodnje u Hrvatskoj. Osim toga, Vermilion nastavlja istraživanja kod Kutine, i ondje se očekuju pozitivni rezultati.

To ilustrira da u biznisu treba biti strpljiv. Isto vrijedi i za tvrtku Lioqa Resort, koja je osnovana 2017., a prvi pravi prihod ostvarila je tek lani – 33 milijuna eura. U međuvremenu je na otoku Ugljanu razvijan projekt za Hrvatsku neuobičajenoga luksuznog turističkog naselja, koje je otvoreno prošle godine. Riječ je o 21 vili od kojih svaka ima svoj izlaz na more i marinu, a koncipirane su za prodaju i iznajmljivanje. Zato klijenti nisu samo klasični turisti koji unajmljuju ili kupuju vilu, nego i investitori koji u svojoj vili mogu boraviti ili je iznajmljivati.

Kako su poslovale Fortenovine tvrtke

U ta dva slučaja streloviti lanjski rast je logičan. Nešto više upitnika visjelo je u zraku za tvrtku CEE Investment Opportunity, koja je u prvoj godini poslovanja ostvarila 44 milijuna eura prihoda. Stvar je jasnija kad se potraži vlasnik – 94 posto udjela drži Pavao Vujnovac, a među 12 manjinskih suvlasnika su njegovi suradnici. Tvrtka je registrirana 'za ulaganje i upravljanje', što joj očito ide jako dobro jer je gotovo sav prihod iskazala kao dobit, pa je ujedno i najprofitabilnija među 1000 najvećih.

Iako nije nova na listi, još jedna Vujnovčeva tvrtka, Fortenova grupa, ostvarila je veliki rast – prihodi su povećani više od pet puta (418 posto), a gubitak od 444 milijuna eura iz 2023. preokrenut je u dobit od 216 milijuna eura. Treba sačekati konsolidirane rezultate cijele grupacije. Zasad 'konsolidiramo' provizorno, odnosno zbrajanjem pojedinačnih rezultata deset najvećih Fortenovinih tvrtki u Hrvatskoj koje su ušle u top 1000. Prema tome je najveći hrvatski poslovni sustav povećao prihode 18,7 posto, a preokret u pozitivno poslovanje matične kompanije reflektirao se na ukupnu dobit, pa je tih deset tvrtki poslovalo s vrlo solidnom profitabilnošću od 8,4 posto. Kad izuzmemo krovnu kompaniju, ostalih devet ostvarilo je skromniji rast od 6,8 posto i iskazalo samo 118 milijuna eura dobiti, čime je profitabilnost samo 3,4 posto. Gotovo isti zaključak vrijedi i za 'malu Fortenovu', kad se oduzmu rezultati poljoprivrednog sektora, odnosno Belja plus, PIK-a Vinkovci plus i Vupika plus, koji su početkom godine završili u Podravkinu vlasništvu.

Naravno, konsolidiranje rezultata promijenit će redoslijed kompanija koje posluju kao povezana društva u sklopu holdinga ili sličnih grupacija. Osim Fortenove, znatno će se, primjerice, promijeniti Končarev plasman. Najveća tvrtka Končar – DST na 38. je poziciji na listi, ali je cijela grupacija prošle godine bila na 12. poziciji. Budući da je u 2024. godini Končar rastao 18 posto, gotovo sigurno će ući među deset najvećih sustava i tvrtki u Hrvatskoj.      

Zašto je PPD prepolovio prihode

Što se tiče vrha liste, Ina i HEP ostali su na vodećim pozicijama iako je Ina stagnirala, a HEP smanjio prihode 25,4 posto. Prvo plinarsko društvo zabilježilo je najveći pad prihoda – od čak dvije milijarde eura (58,9 posto), ali je izgubilo samo jednu poziciju, i sad je četvrto, iza Konzuma plus. Predstavljajući rezultate poslovanja, iz kompanije su objasnili da je PPD godinama ostvarivao gotovo 80 posto prihoda na inozemnim tržištima. No, kao što su najavili, prihodi međunarodnog poslovanja više se ne konsolidiraju u Hrvatskoj, već se u okviru najavljenog restrukturiranja postupno realiziraju na istoimenim tvrtkama u Europi. Na domaćem tržištu PPD je zadržao status najvećeg opskrbljivača plinom uz iste obujmove, ali na prihode u 2024. godini ipak je utjecao nastavak trenda stabilizacije cijena te konsolidacije europskog tržišta plina. Naime, u 2023. su se još osjetili tržišni poremećaji iz – po cijenama rekordne – 2022. godine pa je, ako usporedimo ista razdoblja, u protekloj godini prosječna realizirana cijena plina bila za čak trećinu manja. Naime, u 2024. prosječna cijena plina bila je 34 EUR/MWh te se kretala u rasponu od 23 do 48,5 EUR/MWh, a raspon kretanja u godini prije išao od 24 do 75 EUR/MWh, objašnjavaju pad prihoda od dvije milijarde eura iz PPD-a. Lidl i Petrol napredovali su za po dvije pozicije, i sad su peti i šesti. Zaba se s desetog podigla na sedmo mjesto, Spar s devetog na osmo, a HEP Proizvodnja pala je s pete na devetu poziciju. Plodine su skočile s 12. mjesta na deseto i jedini su novi igrač u top 10. Ispao je zakupac LNG terminala na Krku MET Croatia Energy Trade, kojem su prihodi smanjeni punih 80 posto (s 1,24 milijarde eura na samo 237 milijuna), pa je pao sa šestog na 80. mjesto. To je i jedino ispadanje iz top 10.

U 84 nove tvrtke na ovogodišnjoj listi 1000 najvećih 23 su povratnika i 61 koja je prvi put na listi. To su uglavnom veliki projekti koji su počeli davati rezultate ili je rast ostvaren zahvaljujući jakoj matičnoj kompaniji. No tu ima i nekoliko velikih iznenađenja, a svakako je najveće tvrtka GNK ASG, koja je praktički s nule skočila na prihode od 169 milijuna eura. Predstavili smo je prije tjedan dana u Lideru. Riječ je o tvrtki koja djeluje u sklopu Omega holdinga Nermina Sefića. Bavi se praćenjem sportskih performansi –​ sport performance tracking – za vrhunske sportaše, rekreativce, ali i za djecu, koja tek ulaze u sport. Pojednostavnjeno, program očitava parametre na osnovi kojih se zaključuje je li dijete zdravo da bi se moglo baviti sportom. Drugi softverski krak povezanih tvrtki izrađuje posebne softvere za banke, a u tijeku još jedan projekt zagrebačke tvrtke – izrada sigurnosnog sustava koji je naručio Izrael za dojavljivanje o nezgodama. Krovni holding sastoji se od 11 tvrtki na pet kontinenata, koje su prošle godine ostvarile 1,2 milijarde eura prihoda i iskazale 431 milijun eura dobiti. U tijeku je dokapitalizacija zagrebačke tvrtke s 300 milijuna eura. Taj je novac ujedno i pokazatelj da je tvrtka sposobna za gradnju novog stadiona u Maksimiru. Sa svojom namjerom upoznala je Vladu i Grad, i čeka odgovor.

Top 1000 zaostaje za ostatkom gospodarstva

Priču smo započeli s novim članovima top 1000 jer ih je iz godine u godinu sve manje. Nakon korone, u 2021. na listi su prvi put bile čak 122 kompanije, godinu dana poslije 103, prošle se godine dogodio pad na 71 debitanta, a ove su ih godine samo 63. To pokazuje da se poslovna scena stabilizirala. Sve teže je među najveće ući, ali i izaći. Naličje ove pozitive je u tome što se vrh hrvatskog poslovanja učahurio. Teško je reći jesu li inertniji članovi top 1000 ili njihovi izazivači. Kako god, iza toga skriva se trend prisutan zadnjih deset godina. S iznimkom dviju godina strelovitog rasta nakon pandemije, 1000 najvećih raslo je sporije od ostatka gospodarstva. Tako je dovedena u pitanje stara definicija najvećih kompanija kojima se tepalo da su razvojne lokomotive.

S jedne je to strane logično, jer poduzetničkim početnicima dovoljno je podignuti prihod sa 100 tisuća eura na 200 tisuća i imaju stopostotni rast. Istodobno takav bi iznos za Mandis-pharm ljekarnu Zagreb, koja zatvara top 1000, značio rast manji od pola promila. Tu je i učinak fondova Europske unije. Ostatak europskog novca koji ne zadrži središnja i lokalna država više je okrenut prema malom i mikropoduzetništvu. Jedan od faktora svakako je i preuzimanje rizika. Samo pokretanje nekog posla najveći je mogući rizik, kod kojeg je nakon pet godina statistička vjerojatnost (ne)preživljavanja oko 50 posto. A i ta polovica teško bi preživjela da nije ulazila u rizičnije aranžmane nego starosjedioci koji okreću desetke milijuna eura na godinu.

Tek posljednjih godina pojedine velike kompanije shvatile su prednosti malih fleksibilnih organizacija, pa su unutar svojih okoštalih struktura počele simulirati razvojne projekte po logici startupova. Jedini je problem u tome što korporacije ne dopuštaju pogreške, a kod startupova je pomor još veći nego kod klasičnog pokretanja proizvodnje. Naime, u IT sektoru (ne) prolazi ideja, a za proizvodnju ili neku uslužnu djelatnost potrebno veće ulaganje, pa se i rizici odvaguju pažljivije. Od 2010. do danas statistika je zabilježila više od sto tisuća novih tvrtki, od kojih je polovica ugašenih, tek dvjestotinjak uspelo se među 1000 najvećih, a samo su dvije dosegle status globalnog jednoroga, ali i one su nešto starije – Infobip je osnovan 2006., a Rimac Group 2009. godine. I obje nisu još dosegle break even, odnosno pozitivnu nulu. Doduše, Infobip je nedavno ušao na Fortuneovu listu 75 najinovativnijih europskih tvrtki. Ni Rimčevi investitori zasad još javno ne pokazuju nervozu, ali je u ožujku ove godine Antony Sheriff imenovan glavnim izvršnim direktorom Rimac Groupa, a Mate Rimac više će se koncentrirati na tvrtke Bugatti Rimac i Rimac Technology.

Rekordni vanjskotrgovinski deficit

U analizi sličnosti i razlika top 1000 i ostatka gospodarstva treba svakako skrenuti pozornost na vanjskotrgovinsku razmjenu i profitabilnost. Robni izvoz dobio je na važnosti za vrijeme pandemije, i nastavio je rasti do 2022. i udjela od 30,4 posto u BDP-u. Onda su glavni vanjskotrgovinski partneri došli na rub recesije i smanjili narudžbe, a HDZ je velikim rastom plaća u državnom i javnom sektoru kupio parlamentarne izbore i podigao domaću potrošnju. Zato je u 2024. udjel robnog izvoza u BDP-u vraćen na 23,4 posto, kakav je bio i prije korone. Za takvu situaciju najveću odgovornost – osim države – snose najveće kompanije, koje su svoju vanjskotrgovinsku bilancu u te dvije godine srušile sa suficita od 4,62 milijarde eura do rekordnog deficita u 2024. od 1,15 milijardi eura. U 17 godina izlaženja ove publikacije tvrtke iz top 1000 ostvarile su vanjskotrgovinski deficit samo u dva navrata: 2018. od 20 milijuna eura i 2019. od 420 milijuna eura. Ostatak hrvatske poslovne scene od 2014. ostvaruje suficit u međunarodnoj trgovini, i to redovito veći od tvrtki iz top 1000, s iznimkom 2022. U prošloj godini razlika u vanjskotrgovinskoj razmjeni između 'ostatka Hrvatske' (3,85 milijardi eura) i 1000 najvećih (minus od 1,15 milijardi) iznosila je punih pet milijardi eura.

Zagovornici krupnoga kapitala priznat će da su se najveći malo ulijenili u izvozu, ali će sigurno naći i sto izgovora i opravdanja, a većina se vrti oko profitabilnosti. Prema toj tezi veliki su usporili s izvozom jer im se novcem iz fondova EU-a i dvoznamenkastim povećanjem plaća jače otvorilo domaće tržište. Zaista, profitabilnost (udjel bruto dobiti u prihodima) tvrtki iz top 1000 prošle je godine dosegnula respektabilnih 8,3 posto, što je strelovit uspon u usporedbi s tri posto profitabilnosti iz 2015. No u posljednjem desetljeću i ostatak gospodarstva digao je profitabilnost do sedam posto. I to se odnosi samo na realni sektor (bez financijskih institucija – banaka i osiguranja).

Bankari posluju s profitabilnošću od 42 posto

A bankarstvo je uvjerljivo najprofitabilnija djelatnost – na sto eura prihoda bruto dobit je čak 41,6 eura! Kad se financijaši izdvoje iz 1000 najvećih, ostaju 974 tvrtke iz 'realnog sektora'. Njihova je profitabilnost prošle godine bila 6,6 posto, što znači da je u 2024. ostatak Hrvatske poslovao profitabilnije od najvećih kompanija.

Činjenica da najveće tvrtke gube razvojnu premoć ima svoje dobre i loše strane. Dobro je što se manje tvrtke mogu brže razvijati. To unatoč brojnim svakodnevnim primjedbama na birokratsku okoštalost, nelogičnosti propisa i interesnu umreženost pokazuje povoljniju poduzetničku klimu. S druge strane, nedostatak daha najvećih kompanija dovodi u pitanje sutrašnjicu. Jer, upravo bi najveći trebali biti predvodnici razvoja. Imaju, naime, ne samo najveća tržišta, nego i infrastrukturne i ljudske resurse sposobne za kompleksnije razvojne projekte, ali tim se svojim potencijalom ne koriste dovoljno. To bi moglo zabrinuti vlasnike i dioničare. I država bi mogla razmisliti o uvođenju sistemskih budilica za najveće, možda u vidu novih poticajnih linija za uglavnom zapostavljeno istraživanje i razvoj.

Što se pak profitabilnosti tiče, iza banaka su upravljačke tvrtke koje vode poslovanje velikih holdinga (34,2 posto), rekreacije i zabave (zbog velike profitabilnosti kladioničara: Novo Gaminga, Emma Gamma Adriatica, Super sporta i Hattrick-PSK-a) i kinoprikazivača Bllitza. S druge strane, 'u crvenom' su poslovali proizvođači motornih vozila i dijelova (zahvaljujući gubicima Bugatti Rimca i Rimac Technologyja). Petrokemija je svojim gubitkom povukla u minus cijeli kemijski sektor. I brodogradilište 3. maj – za koje je u međuvremenu otvoren stečajni postupak – iskazalo je gubitke veće od dobiti ostalih brodograditelja, a pozivni centri u minusu su zbog 5,7 milijuna eura gubitka tvrtke M Plus Croatia. Pomalo neočekivano ukupni gubitak iskazale su 24 tvrtke iz sektora 'šume, drvo i papir'. Kod njih je odgovornost za to podijeljena ravnomjernije, između tvrtki Kronospan CRO, DS Smith Belišće Croatia te Bjelina i Bjelin Spačva iz portfelja Darka Pervana.      

Profitabilnost se ne razlikuje samo od tvrtke do tvrtke i od sektora do sektora. Udjel dobiti u prihodima ključni je parametar koji čini razliku prema tipu vlasništva. Već smo spomenuli da je 1000 najvećih tvrtki lani poslovalo s profitabilnošću od 8,3 posto. Ali, dok domaće tvrtke od 100 eura prihoda u prosjeku iskazuju šest eura bruto dobiti, one pod stranom vlasničkom i upravljačkom kontrolom iskazuju profitabilnost od 10,5 posto. Dakle, profitabilnije su od domaćih za čak 75 posto. Na taj način pozitivno utječu na poslovanje i najvećih tvrtki, ali i cijeloga domaćega gospodarstva. Taj će utjecaj samo rasti, jer stranci mnogo više kupuju tvrtke od domaćih vlasnika nego što je to obrnuti slučaj. Uostalom, na ovogodišnjoj listi strani vlasnici prvi put imaju svojevrsnu natpolovičnu većinu. Doduše, na listi je 'samo' 465 tvrtki pod stranom kontrolom, pet više nego prethodne godine, ali one su ostvarile 50,3 posto ukupnih prihoda. Budući da su profitabilnije, iskazale su 63,8 posto dobiti. Ujedno su i produktivnije, pa su rezultate postigle s 39,6 posto zaposlenih. Osim toga, više su usmjerene na međunarodno tržište, što je logično. U izvozu ostvaruju 24,7 posto prihoda, što je znatno više od domaćih tvrtki (17,2 posto). Zato su ostvarile 59,3 posto ukupnog izvoza 1000 najvećih. No još su veći uvoznici, odgovorni za 66,9 posto uvoza.

Strane industrije odlaze iz Hrvatske

O čemu je riječ najbolje se može ilustrirati na primjeru Plive, koja je s 593 milijuna eura drugi najveći izvoznik, ali je i sedmi uvoznik (416 milijuna eura), pa je neto izvoz iz Plive ipak skromnijih 177 milijuna eura. To je imanentno međunarodnim korporacijama, bez obzira na to proizvode li lijekove, odjeću, obuću ili kožnate presvlake za automobile. Takvi lohn-poslovi finalizacije i dorade nekad su spašavali socijalnu situaciju, jer su otvarali relativno veliki broj radnih mjesta, ali danas više nisu u prvome planu.

Možda još više zabrinjava trend zatvaranja proizvodnih pogona u Hrvatskoj. U stečaju nije samo domaći Varteks. Drugi veliki tekstilac Benetton zatvorio je pogon u Osijeku i odlazi iz Hrvatske nakon 25 godina. Danski Hempel u Umagu je nakon 70 godina likvidirao proizvodnju industrijskih premaza. Talijanski SDF prestao je nakon gotovo 20 godina proizvoditi kombajne u tvrtki Same Deutz Fahr žetelice u Županji. Svaka pojedinačna od 600-tinjak osobnih priča zaposlenika koji su dobili otkaze posebna je drama, ali generalno neće biti velikih potresa i socijalnih dubioza. Međutim, s obzirom na to da je riječ o tri različita sektora, jasno je da Hrvatska prestaje biti europska oaza jeftine radne snage. A to je još jedna poruka koju bi kreatori ekonomskog razvoja trebali (znati) pročitati.