Tvrtke vrijedne 3 milijarde eura uskoro će promijeniti vlasnike

Andrija Čolak serijski je poduzetnik, franšizni konzultant i osnivač Colak Business Brokeragea (CBB), jedne od rijetkih tvrtki u Hrvatskoj koje se profesionalno bave posredovanjem u kupoprodaji malih biznisa. Do osnutka vlastite brokerske tvrtke gradio je iskustvo u franšizama i poslovnom savjetovanju te provodio istraživanja o razvoju malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj, osobito o njihovoj kupoprodaji i tržišnoj valuaciji, zbog čega se nametnuo kao odličan sugovornik za teme o 'nevidljivom tržištu' kupoprodaje malih biznisa u Hrvatskoj.

Dok Državni zavod za statistiku, CEPOR i SME Fact Sheet Europske unije objavljuju detaljne podatke o broju malih i srednjih poduzeća, njihovim zaposlenima, prihodima i dodanoj vrijednosti, ne postoji javna statistika o tome koliko se takvih poduzeća na godinu proda i prema kojim vrijednostima.

Ipak, ta praznina u podacima nije samo hrvatska specifičnost. Riječ je o europskom obrascu u kojem je tržište kupoprodaje malih biznisa fragmentirano i prolazi ispod radara, a većina transakcija prolazi u sklopu privatnih mandata i uz pomoć specijaliziranih posrednika. Za razliku od SAD-a, u kojemu već desetljećima postoje precizni tržišni standardi i publikacije koje prate multiplikatore prodaje biznisa, Europa u tom segmentu znatno zaostaje.

 

Na temelju iskustva rada s više od 700 registriranih kupaca Čolak otkriva kako se u Hrvatskoj formira novo tržište na kojemu se stabilni i profitabilni, 'dosadni' biznisi prodaju po multiplikatorima SDE-a od tri do sedam, ovisno o stabilnosti, neovisnosti o vlasniku i potencijalu skalabilnosti.

– Ako pogledamo konkretne podatke u Hrvatskoj, procjene pokazuju da više od 17 tisuća tvrtki ima vlasnika starijeg od šezdeset godina. To znači da bi u idućih pet do deset godina većina tih tvrtki trebala proći kroz postupak prijenosa vlasništva, bilo unutar obitelji, menadžerskim otkupom bilo prodajom na tržištu. Ako to prevedemo u konzervativne podatke, govorimo o imovini vrijednoj najmanje tri milijarde eura koja bi trebala promijeniti vlasnika, a vjerojatno i mnogo vrjednijoj s obzirom na potencijal tih biznisa i vrijednost akumuliranu u njima. Za razliku od velikih transakcija spajanja i pripajanja ne postoji jedinstvena javna statistika za main-street segment, koji se sastoji od mikropoduzeća i malih poduzeća vrijednih do otprilike pet milijuna eura.

 

DZS, Fina i CEPOR objavljuju obilje podataka o MSP-ovima, primjerice broj zaposlenih, prihode i dodanu vrijednost, ali ne prate broj i vrijednost zaključenih prodaja malih biznisa. To je također europski obrazac: tržište je fragmentirano i ispod je radara, a većina transakcija provodi se u sklopu privatnih mandata i uz pomoć specijaliziranih posrednika. Vjerujem da bi se to hitno trebalo promijeniti, i to na europskoj razini, u čemu Hrvatska može biti predvodnica. Za usporedbu, u SAD-u već desetljećima prate po kojim se multiplima prodaju biznisi, imaju precizno definirane tržišne standarde, publikacije na tu temu itd. Vjerujem da se Europa u tome treba hitno trgnuti.