U trgovačkom sudstvu radim cijeli svoj radni vijek, 38 godina. Sve to vrijeme prati me jedna konstanta – reforma pravosuđa. I što se doista postiglo? Neke promjene bile su učinkovite, a neke, nažalost, samo kozmetičke
Mariju Vukeliću, predsjedniku Visokoga trgovačkog suda (VTS) Republike Hrvatske, 1. kolovoza ove godine, nakon dvanaest godina rada, prestaje dužnost. Predsjednik je s najduljim stažem na tom sudu i ujedno je arbitar, miritelj te dugogodišnji viši predavač na Sveučilištu VERN‘. Član je mnogih domaćih i stranih stručnih organizacija, među ostalim, Odbora direktora Međunarodnog insolvencijskog instituta. Bio je pregovarač u pristupnim pregovorima Republike Hrvatske s Europskom unijom, predstavnik Hrvatske u Europskoj komisiji za učinkovitost pravosuđa (CEPEJ), član Nadzornog odbora Udruge hrvatskih sudaca te član više radnih skupina Ministarstva pravosuđa za izradu nacrta prijedloga zakona. Autor je više knjiga i mnogih stručnih i znanstvenih radova.
Iako po profesiji pravnik i ekonomist, Vukelić je u mladosti objavio i zbirku poezije te je autor i suautor stihova i glazbe mnogih šansona u suradnji s nekima od naših najpoznatijih skladatelja i izvođača, što je pomalo zateklo Liderova novinara. Voli šalu, što smo mogli primijetiti tijekom razgovora, no kad je govorio o ozbiljnim temama, izraz lica drastično bi mu se promijenio dok je nastojao što zornije objasniti ono o čemu govori.
Kako je bilo raditi posao prvoga čovjeka VTS-a u proteklih dvanaest godina?
– Čini se da je javnost nedovoljno informirana o tome što zapravo rade predsjednici sudova. A to je posao kao i svaki drugi. Predsjednik suda prvi je među jednakima, među sucima tog suda, i ima zadaću upravljati radom suda. To je sudac koji obavlja poslove sudske uprave. Donosi godišnji raspored poslova kojim organizira rad suda i, među ostalim, određuje sastav sudskih vijeća. Suvišno je i spominjati da predsjednik suda ne smije i ne može utjecati na donošenje sudskih odluka u predmetima koji su dodijeljeni sucima. Predmeti se, naravno, dodjeljuju u zakonom propisanom postupku u sklopu sustava za automatsku dodjelu predmeta. Predsjednik suda nema formalni utjecaj na imenovanje sudaca, a ima i ograničene ovlasti pri zapošljavanju službenika i namještenika. Suce imenuje Državno sudbeno vijeće, a u zapošljavanju službenika i namještenika odlučujuću ulogu ima natječajna komisija čiji predsjednik suda nije član. Nadalje, sredstva za rad suda, broj sudaca, službenika i namještenika u sudu utvrđuje Ministarstvo pravosuđa i uprave odnosno ministar.
Hoćete reći, drugim riječima, da predsjednik suda u obavljanju svojih poslova ima znatno ograničene ovlasti?
– Da, u odnosu na kadar, financije i materijalna sredstva suda. S druge strane, ima niz izravnih ili posrednih odgovornosti za rad suda i nerijetko na kraju dana, kao čelnik, odgovara za sve eventualne pogreške i propuste u sudu. Barem tu dužnost tako doživljavaju javnost i mediji. Tomu treba dodati da se predsjednik VTS-a, naravno, brine i za rad svih prvostupanjskih trgovačkih sudova, kojih je 2009. bilo trinaest, a 2021. ih je osam. I svi su problemi s tih sudova i njegovi problemi. S kolegama predsjednicima prvostupanjskih trgovačkih sudova većinu problema rješavali smo uspješno i na vrijeme.
Bili ste dvanaest godina na čelu VTS-a. Kako je prošao vaš mandat, što se promijenilo od 1. kolovoza 2009.?
– Ja sam, zapravo, imao tri mandata. Prvi put imenovan sam odlukom tadašnjeg ministra pravosuđa Ivana Šimonovića. Drugo i treće imenovanje temeljilo se na odlukama dvaju državnih sudbenih vijeća, u različitim sastavima. Ukupno gledano, vjerujem da je to bilo dobro razdoblje za sud, ali, naravno, ocjenu moga rada dat će drugi. Uza sve uobičajene i neuobičajene probleme postignut je zamjetan napredak. To je zajedničko postignuće cijelog suda, a moji suradnici i ja dali smo tomu i svoj doprinos. Zapravo, možda bi jednostavnije bilo pitati što se nije promijenilo. Ali, evo ukratko: u odnosu na trgovačko sudstvo promijenio se broj prvostupanjskih trgovačkih sudova, i to s trinaest na današnjih osam. Dijelom se promijenila i mjerodavnost trgovačkih sudova. Informatizirani su, uveden je e-spis. Promijenila su se i tri ministra pravosuđa te dva predsjednika Vrhovnog suda. Sa svakim od njih sjajno sam surađivao, na čemu im i ovom prigodom posebno zahvaljujem.
Kakvo je stanje s neriješenim predmetima?
– Kad sam preuzeo dužnost predsjednika suda, bilo je 11.950 neriješenih predmeta, a na kraju moga trećeg mandata ostalo ih je još oko 4350. Naravno da je u međuvremenu bilo uspona i padova u rješavanju predmeta. To je korespondiralo s gospodarskom krizom čija je posljedica bila val stečajnih i likvidacijskih postupaka koji su još dodatno proizveli tisuće sudskih sporova na trgovačkim sudovima. Neovisno o svemu, reorganizacija rada na sudu i pojačano zalaganje svih zaposlenih znatno su smanjili broj neriješenih predmeta i ubrzali postupke.
Za koliko?
– Primjerice, uspoređujući 2020. i 2015., uz isti broj sudaca i savjetnika broj neriješenih predmeta smanjio se za 78 posto. Očekivano vrijeme rješavanja predmeta skraćeno je pak za 75 posto i sad iznosi oko šest mjeseci. U izvješću o vladavini prava u Hrvatskoj za 2020. Europska komisija ocijenila je da su upravo poslovni procesi koje je pokrenuo Visoki trgovački sud RH smanjili broj neriješenih trgovačkih predmeta.
U pripremi za razgovor rekli ste da se neko vrijeme za vašeg mandata raspravljalo o tome da se trgovački sudovi ukinu. Pretpostavljam da ste bili protiv toga.
– Treba li podsjećati na to da je uz sve poznate probleme u radu sudova specijalizacija trgovačkih sudova bila presudna u stečajnim postupcima velikih trgovačkih društava i banaka, a posebice u predmetima ‘švicarci‘ i ‘Agrokor‘, kao i u mnogim drugim važnim predmetima? Slikovito rečeno, to je kao u medicini – uz liječnike opće prakse nužni su specijalisti. U navedenim slučajevima to su suci trgovačkih sudova. Ipak, bilo je više inicijativa i ozbiljnih pokušaja ukidanja trgovačkih sudova. Nasreću, neuspješnih.
Što bi za gospodarstvo značilo ukidanje trgovačkih sudova?
– I ovaj put moram naglasiti da trgovačko sudstvo nije samo bitan element pravne države već i jedan od odlučnih elemenata gospodarskog sustava. Učinkovitost trgovačkog sudstva u izravnoj je vezi s konkurentnošću i razvojem našega gospodarstva te bitna pretpostavka svakoga domaćeg ili stranog ulaganja. Umne su glave u povijesti prepoznale važnost takva suda. Primjerice, specijalizirane suce koji su rješavali sporove među trgovcima u Ateni u svojim govorima spominje još Demosten. O stoljetnoj tradiciji trgovačkih sudova u našim krajevima govori, među ostalim, njihovo osnivanje Napoleonovim dekretom još 1806. Hrvatski sabor 1876. donosi Zakon o trgovačko-mjenbenim (mjeničnim, nap. a.) sudovima. Trgovački sudovi u današnjem obliku osnovani su 1954., dakle postoje već 67 godina.
Prema vašem iskustvu, što bi se još moglo popraviti u zakonima povezanima s gospodarstvom da bi trgovački sudovi bili efikasniji, brži…, ali i da se pravo još više približi pravdi?
– Sudske odluke trebaju biti zakonite i pravilne, ali i pravodobne. Spora pravda nije pravda. Stoga se rad sudova često vrednuje prema broju neriješenih predmeta, takozvanih zaostataka. Stranke, međutim, zanima samo jedna odluka, odluka u njihovoj pravnoj stvari. A nju mjere kvalitetom. Zato smo održali mnogo savjetovanja trgovačkih sudova na kojima su uz naše suce predavači bili najbolji profesori pravnih fakulteta, a posebice bih istaknuo sudjelovanje predsjednika i više sudaca Općega suda Europske unije. Što bi trebalo mijenjati u sustavu, pitanje je za milijun dolara. U trgovačkom sudstvu radim cijeli svoj radni vijek, 38 godina. Sve to vrijeme prati me jedna konstanta – reforma pravosuđa. I što se doista postiglo? Neke promjene bile su učinkovite, a neke, nažalost, samo kozmetičke. I nakon svega sasvim opravdano nismo zadovoljni stanjem u pravosuđu, posebice sudstvu.
Uz kontinuitet reformi pravosuđa imamo kontinuitet promjena zakona, što stvara pravnu nesigurnost.
– Katkad su promjene zakona opravdane, a katkad njihova česta promjena nije odgovarajuća. Neki se zakoni mijenjaju i dopunjuju i desetak puta, što, naravno, izaziva pravnu nesigurnost. U vrijeme rasta normativizma, što je i globalni trend, dodatno dobiva na važnosti načelo rimskog prava sadržano u izreci: Nepoznavanje prava šteti. Nitko, pa ni najvrsniji pravnici, ne poznaje, međutim, cjelokupno pravo, ali istodobno se nitko ne može opravdati nepoznavanjem prava. S druge strane, u nekim slučajevima može se osnovano prigovoriti i jasnoći propisa. Nomotehnika traži da norma bude jasna i što kraća, razumljiva svima, a ne samo pravnicima. Katkad se, nažalost, i sami suci, koji su profesionalci u tom poslu, moraju dobro zamisliti i odgonetnuti što je pisac, u ovom slučaju zakonodavac, htio reći i što su svrha i smisao neke pravne norme.
Dakle, i suci imaju poteškoća u tumačenju zakona?
– Zakoni se javno objavljuju i dostupni su svima. Hrvatski sabor, međutim, ne objavljuje i pročišćene tekstove izmjena i dopuna zakona. Stoga se suci i pravnici u pravilu moraju služiti tzv. redakcijski pročišćenim tekstovima zakona koje u elektroničkom obliku objavljuju pravni portali koji to onda, naravno, naplaćuju. Na kraju, ne mogu ne spomenuti da, nažalost, gotovo i nema službenih prijevoda naših zakona na engleski. Koliko je to važno za strana ulaganja, nije potrebno isticati.
Jeste li zadovoljni time što ste na čelu VTS-a proveli dvanaest godina?
– Kao predsjednik imao sam čast i zadovoljstvo predstavljati Visoki trgovački sud RH na mnogim važnim forumima i institucijama izvan Hrvatske, primjerice na Europskom sudu, Europskom sudu za ljudska prava, Ustavnom sudu Republike Njemačke i vrhovnim sudovima Amerike, Rusije i Kine, konferencijama UNCITRAL-a, Svjetske banke, pa čak i na Drugom forumu svjetskih ekonomskih lidera. Visoki trgovački sud RH redovito je zastupljen na forumu sudaca najviših sudova država članica Europske unije koji organizira sud Europske unije. Uspješno surađuje s mnogim međunarodnim organizacijama i tijelima. Primjerice, realizirano je više projekata sa Svjetskom bankom i Europskom bankom za obnovu i razvoj.
Koji su vaši daljnji planovi?
– Naravno, nastavljam na sudu raditi kao sudac, a obavljat ću i dužnost predsjednika Odjela za europsko pravo. Ali prije svega, nakon dvanaest godina idem na prvi pravi godišnji odmor, bez svakodnevnog rješavanja elektroničke pošte i poziva sa službenog mobitela. Nastavljam predavati na Sveučilištu VERN‘ i počinjem raditi na drugom izdanju svoje knjige ‘Trgovačko pravo i pravo društava za menadžere i poduzetnike‘. Na kraju, s obzirom na to da im se zbog pandemije ne mogu obratiti izravno, dopustite mi da na ovaj način srdačno zahvalim na suradnji svim kolegicama i kolegama, ma iz koje grane pravosuđa dolazili. Posebno zahvaljujem sucima Visokoga trgovačkog suda RH, predsjednicima trgovačkih sudova, sucima prvostupanjskih trgovačkih sudova, sudskim savjetnicima, službenicima i namještenicima VTS-a i svih prvostupanjskih trgovačkih sudova. Naravno, posebna zahvala upućena je mojim dugogodišnjim najbližim suradnicima u sudu, na timskom radu, inicijativama, raspravama, a posebno na kritikama. Sve dobro što smo napravili zajedničko je djelo, a sve su pogreške moje. Još jednom hvala svima!