U u auli Sveučilišta u Zagrebu danas su predstavljeni rezultati četverogodišnjeg istraživačkog projekta „Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize“.
Projekt je proveo istraživački tim sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, na čelu s voditeljicom projekta prof. dr. sc. Marinom Ajduković, a financirala ga je Hrvatska zaklada za znanost, uz podršku Grada Zagreba.
U ovom trogodišnjem istraživanju sudjelovalo je ukupno 1402 učenika koji su praćeni u razdoblju od prvog do trećeg razreda srednje škole (2016.-2018.) te 843 majke tih učenika. Uključeno je 29 srednjih škola iz šest županija središnje Hrvatske: Međimurske, Varaždinske, Karlovačke, Sisačko-moslavačke, Zagrebačke županije te Grada Zagreba.
Učenici su procjenjivali različite aspekte vlastitih ekonomskih prilika i nepovoljnih životnih događaja, zatim svoje subjektivne dobrobiti, mentalnog zdravlja te rizičnih ponašanja.
Podaci pokazuju da 69,2% učenika procjenjuje materijalnu situaciju svoje obitelji prosječnom, 19,7% iznadprosječnom, a 11,1% učenika ispodprosječnom. 13,2% učenika percipira novac kao izvor sukoba u obitelji, dok 8,4% smatra da su odnosi u njihovoj obitelji narušeni zbog problema s novcem.
Rezultati vezani uz mentalno zdravlje srednjoškolaca pokazuju da je situacija najalarmantnija u prvom razredu srednje škole. Tada je čak 12,8% učenika iskazalo ozbiljnije simptome depresivnosti, 20,3% simptome anksioznosti, 13,4% ozbiljne simptome stresa, 15,7% se jednom ili više puta namjerno povrijedilo, a 20% je razmišljalo o tome da počini samoubojstvo. Tri četvrtine učenika izražava generalno zadovoljstvo svojim životom, pri čemu su najmanje zadovoljni svojim izgledom i školom, a najviše svojom obitelji i prijateljima.
Među učenicima 1. razreda srednje škole polovica sudionika konzumirala je alkohol, cigarete i bila u kasnonoćnom izlasku. U istoj dobnoj skupini, 12% njih jednom mjesečno ili češće je kockalo, a 12,2% mladih počinilo je vršnjačko nasilje. Nekoliko puta godišnje ili češće 15,3% učenika prvih razreda počinilo je neko prekršajno i lakše delinkventno djelo, 14,8% njih počinilo je nasilje u obitelji i bliskim odnosima, dok je 11,9% njih koristilo psihoaktivne tvari.
Rezultati istraživanja pokazuju kako su mladi, čije su obitelji izložene ekonomskim teškoćama, u povećanom riziku za doživljavanje različitih nepovoljnih životnih događaja, manje su zadovoljni svojim životom, iskazuju više problema depresivnosti, anksioznosti i stresa, čine više nasilja u obitelji i bliskim odnosima te više konzumiraju psihoaktivne tvari u odnosu na vršnjake koji ne žive u obiteljima s ekonomskim teškoćama.
Posebna pozornost je posvećena mladima koji su prekinuli srednjoškolsko obrazovanje u školama sudionicama istraživanja. Mladi koji su napustili školovanje najčešće su bili polaznici strukovnih srednjih škola i najveći broj njih je napustio srednju školu tijekom prvog razreda. Većim dijelom su to mladi koji se ne nalaze u procesu obrazovanja, zapošljavanja ili osposobljavanja (tzv. pripadnici NEET populacije).
Iz perspektive mladih koji su sudjelovali u ovom dijelu istraživanja rano napuštanje školovanja povezano je s međudjelovanjem školskih čimbenika, stresnih životnih događaja, doživljavanja vršnjačkog nasilja, problema mentalnog zdravlja i rizičnih ponašanja. Ovi rezultati jasno upućuju na potrebu za preventivnim programima usmjerenim na rano prepoznavanje učenika pod rizikom od napuštanja srednje škole, kao i kreiranje intervencija koje su usmjerene na specifične potrebe svake od prepoznatih skupina mladih u riziku za napuštanje škole.
U kontekstu sveukupnih rezultata, na konferenciji su problematizirane postojeće socijalne i obrazovne politike usmjerene na mlade koji žive u obiteljima s ekonomskim teškoćama te mlade s poteškoćama mentalnog zdravlja.
Doc. dr .sc. Marijna Kletečki Radović je naglasila da rješavanju problema siromaštva treba se sustavno pristupiti oslanjajući se ne kombinirane pristupe dugoročnog socijalnog ulaganja i socijalnu zaštitu kroz primjerene materijalne naknade. Intervencije i konkretna materijalna pomoć treba se ciljano usmjeriti na djecu i mlade koji žive u najnepovoljnijim materijalnim prilikama kako bi se osnažili potencijali i prevenirali rizici koji proizlaze iz života u siromaštvu i ekonomskog pritiska.
Centri za socijalnu skrb trebaju se kapacitirati i organizirati na način da problemu siromaštva pristupaju kroz metode stručnog rada, a ne samo kroz priznavanja novčanih prava. Kao što je istaknula prof. dr. sc. Gordana Keresteš, članica istraživačkog tima, ponovno se pokazalo da je škola, uz obitelj, najznačajniji kontekst cjelokupnog razvoja djece i adolescenata te da je nužno voditi računa o svim potrebama učenika, ne samo o obrazovnim ishodima.