
Teflonska dijeta, mlijeko s češnjakom i kravozebre među najluđim znanstvenim otkrićima

Ig Nobel prize
Nagrada za mir otišla je njemačko-nizozemsko-britanskom timu koji je dokazao da jedna čašica votke poboljšava sposobnost govora stranih jezika
Već desetljećima liječnici, znanstvenici i javnozdravstveni stručnjaci pokušavaju pronaći rješenje za globalnu krizu pretilosti. Tračak nade pojavio se sa lijekovima, ali tu je sad i nova nagrađena Nobelom radikalna ideja za pretilost tj. mršavljenje. Jedite teflon!
Inspirirani beskaloričnim pićima, istraživači su predložili da prehrambena industrija u proizvode dodaje prah od politetrafluoretilena (PTFE) kako bi potrošači ranije osjetili sitost, dok bi ta tvar, kako kažu, 'neprimjetno kliznula van' iz organizma.
Taj tim istraživača tek je jedan od deset nagrađenih na ovogodišnjoj svečanoj dodjeli nagrada za Ig Nobela. Priznanje je to koje odlikuju znanstvena istraživanja zbog kojih se ljudi prvo nasmiju, a potom zamisle. Za razliku od 'pravih' Nobelovih nagrada, koje će u listopadu i prosincu biti dodijeljene u Švedskoj i Norveškoj, Ig Nobel dolazi s papirnatim avionima i mnogo humora. Ig Nobel pokrenuo je američki znanstveni humoristični časopis Annals of Improbable Research (AIR), a ceremonija se od samih početaka održava u Bostonu.
Na ceremoniji održanoj na Sveučilištu Boston, pobjednike su nagradili pravi nobelovci, a publika ih je za nagradu obasula papirnatim aviončićima.
Među laureatima su i istraživači koji su pokazali da umjerene količine alkohola poboljšavaju sposobnost govora na stranom jeziku, da krave obojene poput zebri imaju manje problema s ubodima insekata te da ljudi postaju narcisoidniji kad im se kaže da su pametniji od prosjeka pa čak i kad to nije istina. Još jedna nagrada pripala je liječniku koji je 35 godina marljivo mjerio rast vlastitih noktiju.
--Osjećam se počašćeno - rekao je dr. Rotem Naftalovich sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyju, čija mu je 'teflonska dijeta' donijela nagradu za kemiju. Ideju je razvio u razgovoru s bratom Davidom, a u časopisu Obesity Technology predložili su da PTFE može činiti i do četvrtine volumena hrane. Naftalovich je čak izradio i pojeo čokoladice s teflonom, no američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) ostala je hladna prema tom prijedlogu.
--Mislim da ga nisu htjeli ni razmatrati jer je zvučao previše luckasto - priznao je.
Nagrada za mir otišla je njemačko-nizozemsko-britanskom timu koji je dokazao da jedna čašica votke poboljšava sposobnost govora stranih jezika.
--Mali gutljaj povećao je samopouzdanje, a da riječi nisu potpuno popucale - rekao je dr. Fritz Renner sa Sveučilišta u Freiburgu.
No učinak nije bio dramatičan.
--Nije to značilo da su ljudi nakon pića odjednom postali savršeni govornici nizozemskog - dodao je prof. Matt Field sa Sveučilišta u Sheffieldu.
Avijatičarska nagrada, pak, otišla je istraživačima koji su voćnim šišmišima iz Egipta davali etanol. Njihov let postao je nesiguran, a eholokacija otežana, slično kao što se ljudski govor uspori i zamagli pod utjecajem alkohola.
Češnjak za bebe
Hrana je i ove godine dominirala nagradama. Pedijatrijska nagrada pripala je istraživačima koji su dokazali da bebe dulje sisaju kada majke pojedu češnjak. Talijanski fizičari nagrađeni su za objašnjenje faznog prijelaza u tjestenini cacio e pepe, zbog kojeg nastaje neugodno grudanje. Nutricionistička nagrada otišla je timu koji je otkrio da gušteri u Togu imaju izrazitu sklonost prema pizzi 'četiri sira'.
Indijski istraživači dobili su inženjersku nagradu za konstrukciju police za cipele koja neutralizira neugodne mirise pomoću UV svjetiljke koja u kartonskoj kutiji u nekoliko minuta ubije bakterije, iako usput spali i tenisice. Psihološka nagrada otišla je radu koji je pokazao da ljudi, kada im se kaže da imaju iznadprosječnu inteligenciju, to doista povjeruju i počnu se hvaliti.
Biološku nagradu osvojio je dr. Tomoki Kojima iz japanske Nacionalne organizacije za poljoprivredna i prehrambena istraživanja, koji je dokazao da krave s obojenim crnim prugama doista imaju manje problema s ubodima muha.
Nagrada za književnost posthumno je pripala dr. Williamu Beanu sa Sveučilišta u Iowi, koji je u nizu radova bilježio rast vlastitih noktiju kroz 35 godina.