Oči s 'greškom': Zašto gubim oštrinu vida?

Piše: doc. dr. sc. Sonja Jandroković, prim. dr. med.

Kad razgovaram s ljudima svojih godina, a to su srednje godine, jedan je od češćih problema oštrina vida, osobito na udaljenosti za računalo i još više za čitanje. Ta se tema počne otvarati sredinom četrdesetih i stanje se stalno pogoršava. Važan je uzrok tog problema gubitak akomodacije. U oku, naime, imamo vrlo precizan sustav za refrakciju, koji nam omogućava izoštravanje slike. Svjetlosna zraka koja dolazi na oko prolazi kroz nekoliko različitih medija različite gustoće koji omogućavaju njezin lom kako bi se fokusirala na mrežnici, u točki najjasnijeg vida, koji nazivamo makula. Macula lutea ili žuta pjega mala je, diskasta regija na središnjem dijelu mrežnice oka odgovorna za našu centralnu vidnu oštrinu. Žućkasta je u odnosu na okolnu crvenkastu mrežnicu zbog prisutnosti posebnih pigmenata, prije svega zeaksantina i luteina.

U oku postoji dinamički sustav koji precizno hvata svjetlosnu zraku i prilagodbom je fokusira tako da padne točno na makulu. Taj sustav naziva se akomodativnim aparatom oka, a proces izoštravanja slike akomodacijom. U njemu sudjeluju zjenica, leća, nježni mišići (cilijarni) u oku koji zatežu i otpuštaju nježne niti spojene na leću. Akomodacija se događa kad se cilijarni mišić napinje ili opušta, mijenjajući oblik leće i omogućavajući joj da se fokusira na predmete na različitim udaljenostima. Kad gledamo bliske objekte, cilijarni se mišić ​ napinje, leća postaje deblja i njezina se dioptrijska/lomna moć povećava. S druge strane, kad gledamo daleke objekte, cilijarni se mišić​ opušta, leća se stanjuje i njezina se moć refrakcije smanjuje. Zato često savjetujemo ljudima koji cijeli dan rade na računalima da odmaraju oči gledanjem u daljinu.