Zbog pokušaja da zadovolje nerealna očekivanja lideri su posebno ranjivi

Piše: dr. sc. Milan Milošević, izv. prof.

U doba u kojem je radna učinkovitost mjerilo osobne vrijednosti, a postizanje rezultata često se stavlja ispred dobrobiti pojedinca, sindrom izgaranja na poslu sve je prisutniji fenomen – ne samo među zaposlenicima već i među onima koji upravljaju drugima, vode ih i inspiriraju – menadžerima. Iako se često smatraju snažnima i otpornima, menadžeri nisu imuni na posljedice kroničnog stresa, emocionalnog iscrpljivanja i osjećaja profesionalne praznine. Upravo suprotno: zbog svoje odgovornosti, izloženosti i pozicije često su iznimno ranjivi.

Što je burnout

Sindrom izgaranja (engl. burnout syndrome) definira se kao psihofizičko stanje iscrpljenosti koje nastaje kao posljedica dugotrajnog izlaganja stresu na radnome mjestu, osobito kada su očekivanja visoka, a resursi za njihovo ispunjenje ograničeni. Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila je 2019. sindrom izgaranja u Međunarodnu klasifikaciju bolesti (ICD-11) kao profesionalni fenomen koji se očituje u tri ključne dimenzije: emocionalnoj iscrpljenosti, depersonalizaciji (cinično stajalište prema poslu i kolegama) te smanjenom osjećaju osobnog postignuća.

Menadžeri su kao nositelji organizacijske strukture često u poziciji u kojoj se te tri dimenzije isprepleću i pojačavaju. Dugotrajna izloženost velikoj odgovornosti, stalan pritisak da se donose brze i pritom ispravne odluke te emocionalni zahtjevi koje upravljanje ljudima podrazumijeva mogu izazvati stanje u kojemu menadžer osjeća da više ne upravlja situacijom, nego da ona upravlja njime.

Menadžerske pozicije nose svojevrstan prestiž, ali i specifičan skup izazova. Očekuje se da menadžeri budu dostupni 24 sata na dan svih sedam dana u tjednu, da brzo reagiraju, motiviraju tim, istodobno održavaju visoku razinu osobne i timske produktivnosti te da budu primjer drugima. Uz to, često se nađu između dvije vatre: s jedne strane izvršnog menadžmenta i vlasnika, koji postavljaju ciljeve, a s druge strane tima, kojem trebaju osigurati potporu, jasnoću i sigurnost.

U mnogim je organizacijama prisutan tzv. herojski model liderstva, koji promiče ideju da dobar lider sve može sâm, da ne pokazuje slabost, ne traži pomoć i ne pravi pogreške. Takav pristup stvara štetnu kulturu u kojoj su emocionalna iskrenost i ranjivost tabu-teme, a sindrom izgaranja javlja se kao rezultat pokušaja da se neprekidno zadovolje nerealna očekivanja.

Simptomi i posljedice

Simptomi sindroma izgaranja kod menadžera rijetko se javljaju odjednom – češće se pojavljuju postupno, u fazama. Najprije nastupa emocionalna iscrpljenost, osjećaj da je svakodnevni radni ritam postao nepodnošljiv, da se energija istrošila i da ni odmor ne donosi olakšanje. Slijedi osjećaj otuđenosti – menadžer se distancira od tima, pokazuje sve manje empatije, komunikacija postaje hladnija, a frustracije sve češće.

U završnoj fazi slabi osjećaj osobnog uspjeha – menadžer osjeća da mu ništa ne polazi za rukom, bez obzira na trud. Fizički, sindrom izgaranja manifestira se u simptomima poput nesanice, kroničnog umora, glavobolja, bolova u mišićima, probavnih problema i smanjene imunosti. Psihički, česti su anksioznost, razdražljivost, depresivne misli, pa i potpuna demotivacija. U profesionalnom kontekstu to rezultira lošijim odlukama, narušava učinkovitost tima i pogoršava organizacijsko ozračje.

Put do održivog liderstva

Prevencija sindroma izgaranja kod menadžera zahtijeva pristup koji uključuje i individualne i organizacijske strategije. Na individualnoj razini menadžeri trebaju naučiti postavljati granice, reći 'ne' kada je potrebno i prihvatiti da perfekcionizam često vodi u iscrpljenost. Razvoj emocionalne inteligencije, sposobnosti upravljanja stresom, delegiranja i upravljanja vremenom ključni su za dugoročnu otpornost. U tom kontekstu edukacije, coaching i psihološka potpora trebaju postati sastavni dio profesionalnog razvoja menadžera. Nažalost, u mnogim organizacijama još postoji stigma vezana uz traženje pomoći, što dodatno otežava oporavak.

Na organizacijskoj je razini potrebno redefinirati što znači 'dobar menadžer'. Umjesto traženja samo rezultata treba nagrađivati stilove vođenja koji uključuju empatiju, timsku potporu i zdrav odnos prema radu. Uvođenje fleksibilnoga radnog vremena, potpore za mentalno zdravlje, mentorskih programa i redovitih supervizija može znatno smanjiti rizik od sindroma izgaranja.

Prilika za promjenu

Organizacije koje uspijevaju stvoriti psihološki sigurno ozračje – u kojem je u redu reći 'ne mogu', 'trebam pomoć', 'preopterećen/a sam' – pokazuju bolje rezultate i veću otpornost u kriznim situacijama. Takva kultura zahtijeva da lideri, pa i najviši menadžment, budu primjer u brizi za vlastito mentalno zdravlje.

Iako se sindrom izgaranja često doživljava isključivo negativno, on može biti i prilika za dublje promišljanje o smislu rada, o osobnim vrijednostima i životnim prioritetima. Mnogi menadžeri koji su prošli kroz faze izgaranja govore o tome kako im je to razdoblje omogućilo da bolje upoznaju sebe, da preispitaju profesionalne ciljeve i uspostave zdravije obrasce ponašanja.

Povratak nakon sindroma izgaranja zahtijeva vrijeme, potporu i promjene – ne samo kod pojedinca već i u organizaciji te u privatnom životu. Ako se osoba vrati u isto radno okružje koje je kumovalo izgaranju, bez ikakvih promjena, postoji visok rizik od recidiva. Stoga se oporavak mora gledati kao zajednički proces – pojedinca i sustava.

Liderstvo novog doba

Sindrom izgaranja kod menadžera ne smije se promatrati kao osobni neuspjeh, nego kao signal da je sustav – i unutarnji i vanjski – došao do točke pucanja. U vremenu u kojem se sve više cijene autentičnost, ravnoteža i održivost pravi lideri bit će oni koji će znati prepoznati granicu, stati, usmjeriti pozornost prema sebi i svom timu te graditi radnu okolinu u kojoj se ne traži savršenstvo, nego prisutnost, integritet i ljudskost. Prevencija sindroma izgaranja kod menadžera ne smije biti luksuzna opcija – ona je nužan temelj svakog uspješnog i dugoročno održivog sustava upravljanja. Kada lideri izgore, sa sobom povlače i cijele timove. A kada sjaje – svojim primjerom obasjavaju sve oko sebe.