Drski brendovi u ekonomiji pozornosti: Autoironija definitivno pali

Vjerojatno je jedna od najgorih stvari kada nekom nešto pričate, a on(a) vas ne sluša i još u pola rečenice prekine i počne pričati nešto sasvim deseto. Mnogi od nas poznaju takve osobe koje ne obraćaju pozornost na to što priča netko drugi, nego vrte neki svoj film. Jednostavno, ne zanima ih takvo što. Dobro, svi mi imamo averziju prema nekoj temi, ne da nam se o tome slušati, pa kad je to već jasna ljudska karakteristika, baš bi bilo zanimljivo čuti kako marketinški stručnjaci reagiraju u takvim situacijama.

Prisilna konzumacija

Kolika je onda pozornosti njihova ciljanoga korisnika i kako ga privući i isprovocirati? Luka Mavretić, kreativni direktor reklamne agencije Imago, kaže da se o slučajevima manje pozornosti primijećene kod ciljanih korisnika već neko vrijeme priča. Ipak, dodaje, nije to problem koji bi marketingašima stvarao glavobolju jer je to, objašnjava, zapravo 'tehnički izazov kojem se može relativno lako doskočiti attention grabbing-momentima u zvuku i slici'. Da to prevedemo na hrvatski za nas iz 18. stoljeća (tako autoru ovog članka tepaju njegove kćeri), riječ je o skraćivanju formata oglasa. Naš sugovornik upozorava da za razliku od filmova, serija ili društvenih profila prema izboru, korisnici reklamni sadržaj konzumiraju prisilno. To vam je ono kad se prikazivanje filma prekine da bi se prikazalo '150 minuta' reklama (sva sreća postoji opcija da film gledamo naknadno pa samo prevrtimo reklame), a Mavretić veli da je svijest o prisilnoj konzumaciji reklama najvažniji faktor kad pokušavamo privući pozornost konzumenta.