
Europska unija suočava se s novim valom kontroverzi zbog prijedloga izmjena pravila o održivosti koji bi mogli omogućiti da proizvodi koji sadrže potencijalno opasne kemikalije dobiju oznaku ekološke prihvatljivosti. U sklopu šireg plana za smanjenje birokratskih prepreka, Europska komisija razmatra smanjenje popisa kemikalija čija bi prisutnost isključila proizvode s liste održivih investicija. Konkretno, želi smanjiti broj kemikalija koje automatski diskvalificiraju neki proizvod od dobivanja ‘zelene oznake‘ ili ulaska na popis održivih investicija.
Trenutno postoje stroga pravila – ako neki proizvod sadrži određene štetne kemikalije (npr. kancerogene tvari, hormonske disruptore ili vječne kemikalije (PFAS), on se ne može smatrati ekološki prihvatljivim i ne može imati koristi od povoljnih investicijskih uvjeta u okviru Zelenog plana EU-a.
Međutim, Komisija sada predlaže da se taj popis suzi na samo 247 najopasnijih kemikalija, što znači da bi mnoge druge potencijalno štetne tvari mogle ostati dopuštene u proizvodima koji će se i dalje smatrati ‘zelenima‘. To bi moglo koristiti industriji jer bi smanjilo regulativne prepreke, ali bi moglo oslabiti zaštitu potrošača i okoliša.
Kritičari upozoravaju da bi ovaj potez mogao dovesti do greenwashinga proizvoda te da će narušiti vjerodostojnost europskih ekoloških standarda.
Što se mijenja u propisima?
Predložene izmjene nalaze se u ‘omnibus‘ prijedlogu za deregulaciju, koji je predstavljen prošlog mjeseca. Ključna promjena odnosi se na smanjenje broja kemikalija koje automatski diskvalificiraju proizvode iz održivih investicija – s potencijalno tisuća tvari na samo 247 supstanci označenih kao ‘tvari vrlo visokog rizika‘. Ovim potezom, proizvodi koji sadrže tvari poput PFAS kemikalija, poznatih i kao „vječne kemikalije“, mogli bi proći pod zelenim certifikatom EU-a, unatoč njihovoj dokazanosti u zagađivanju okoliša i mogućim zdravstvenim rizicima.
Ekološke organizacije i stručnjaci za regulaciju kemikalija smatraju da bi ove izmjene ozbiljno oslabile Zeleni plan EU-a. Theresa Kjell, voditeljica politike u neprofitnoj organizaciji ChemSec, upozorila je da Europska komisija ovime odustaje od načela ‘ne nanosi značajnu štetu‘, što je dosad bilo temelj održivih politika Unije.
- Time se destabilizira investicijsko okruženje i dovodi u pitanje gospodarski rast, jer investitori više neće imati jasne smjernice o tome što se smatra održivim ulaganjima - upozorava Kjell.
Osim toga, kritičari ističu da bi pojedine industrije mogle iskoristiti ovu deregulaciju za plasiranje proizvoda koji sadrže problematične tvari – poput mirisa galaxolida, koji može poremetiti hormonski sustav, ili TFA, kemikalije povezane s dugoročnim zagađenjem okoliša.
Nužan korak kaže EU
S druge strane, Europska komisija tvrdi da predložene izmjene nisu deregulacija, već nužan korak prema pojednostavljenju i učinkovitijoj provedbi ekoloških propisa. Komisija naglašava da je cilj smanjiti administrativno opterećenje za poduzeća i povećati privlačnost održivih investicija. Podršku ovoj inicijativi daje i predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola, koja tvrdi da bi smanjenje regulatornog opterećenja moglo potaknuti inovacije i ubrzati prijelaz na održivo gospodarstvo.
- Europski parlament će odigrati svoju ulogu u daljnjem provođenju inicijative pojednostavljenja - rekla je Metsola.
Investitori su podijeljeni oko ovih izmjena. Neki smatraju da će fleksibilniji okvir omogućiti veće investicije u zelene projekte, dok drugi upozoravaju da bi oslabljeni propisi mogli dovesti do nepovjerenja na tržištu. Nedavno je skupina investitora koji upravljaju s 6,6 bilijuna eura upozorila EU da ne popušta pod pritiskom deregulacije, jer bi to moglo otežati procjenu stvarne održivosti projekata.
Za potrošače, smanjenje standarda moglo bi značiti da proizvodi s oznakom EU održivosti više ne garantiraju ekološku i zdravstvenu sigurnost na način na koji su to činili dosad. Time bi se dugoročno moglo narušiti povjerenje u europske oznake održivosti, što bi imalo šire posljedice na tržište.
Konačna odluka još uvijek nije donesena – prijedlog mora proći raspravu u Europskom parlamentu i Vijeću. Javni konzultacijski period traje do 26. ožujka, nakon čega će se vidjeti hoće li EU popustiti pod pritiskom industrije ili zadržati strože kriterije za ekološki prihvatljive investicije.