Digitalna sloboda: Europa traži izlaz iz zamke tehnoloških divova

Donedavno isključivo politički pojam – suverenost – dobio je i digitalni oblik, ali to ne znači da je time izgubio i politička obilježja, baš naprotiv. Da igra nije bezazlena, pokazuje i nedavni primjer sa sve popularnijim kineskim asistentom za umjetnu inteligenciju DeepSeekom. Južnokorejski regulator osobnih podataka objavio je prije nekoliko dana priopćenje nakon provedene istrage u kojem je optužio kinesku tvrtku da je prikupila osobne podatke korisnika DeepSeeka te ih bez njihova dopuštenja prebacila u Kinu i SAD. Preciznije, podaci su transferirani na cloud-platformu Beijing Volcano Engine Technology, koja je, navodno, jedna od podružnica kompanije ByteDance, a koja stoji iza megapopularne društvene mreže TikToka. Prema napisima CNBC-a, DeepSeek i ByteDance nisu se očitovali na te navode.

Taj primjer još je jednom upozorio na rastuću potrebu za digitalnom suverenošću u državama koje u današnjem digitalnom svijetu ne žele biti tek drugorazredni promatrači. Sam pojam prilično je širok, a najkraće bi ga se moglo opisati kao posjedovanje nacionalne industrijske baze u ICT sektoru koju štiti visoka razina kibernetičke sigurnosti. Drugim riječima, vlastiti hardverski i softverski proizvodi, vlastiti proizvodni pogoni i podatkovna infrastruktura. Da je riječ o gorućoj temi, svjedoči i nedavna vijest da je više od stotinu čelnika europskih kompanija i lobista združeno i službeno pozvalo Europsku uniju da osigura prednost autohtonoj tehnologiji. Osim toga, digitalna suverenost, kao i ona politička, znači i da država samostalno donosi i definira pravila primjenjiva na digitalni svijet. U tehnološkom svijetu kojim dominiraju američki tehnološki divovi, a sve im više konkuriraju njihovi kineski pandani, ima li Europa prostora i snage za svoju digitalnu suverenost?

Tehnologija za sljedeća desetljeća

Pitanja vezana uz europsku tehnološku samodostatnost već dulje zauzimaju mjesto u javnoj i stručnoj diskusiji, a posebno su postala aktualna uslijed nedavnih geopolitičkih šokova, ističe Zlatan Letica, viši menadžer u Odjelu poslovnog savjetovanja konzultantske tvrtke EY Hrvatska.

– Nije sporno da su fizičke i pravne osobe unutar Europske unije neodvojivo povezane s tehnološkim tvrtkama smještenim izvan njezinih granica. U slučaju iznenadnog prekida suradnje velik postotak ključnih sustava i usluga mogao bi postati nedostupan, što bi imalo ozbiljne posljedice za gospodarstvo i društvo u cjelini. S obzirom na to da svakodnevno mijenjamo način na koji pristupamo rješenjima i uslugama (prelazak s on-prem na service-based), negativan utjecaj takvog scenarija postaje sve izraženiji – tvrdi Letica.

U tom kontekstu osiguravanje prednosti autohtonoj tehnologiji ne bi nužno rezultiralo potpunom samodostatnošću, no odluči li Europska unija krenuti u tom smjeru, mogla bi znatno smanjiti negativne posljedice u slučaju nedostupnosti usluga koje dolaze izvan njezinih granica, dodaje EY-ov stručnjak.

– Dugoročno gledano, za postizanje samodostatnosti Europska unija ne smije ograničiti svoje napore isključivo na smanjenje trenutačne ovisnosti o tehnološkim tvrtkama izvan svojih granica, već bi trebala razmišljati o budućnosti i tehnologijama koje će oblikovati sljedeća desetljeća – smatra Letica, a u te tehnologije ubraja kvantna računala i opću umjetnu inteligenciju.

Kontrola nad infrastrukturom

Potpuna samodostatnost možda nije realna u svim segmentima, ali digitalna suverenost – u smislu kontrole nad podacima i ključnom infrastrukturom – svakako jest, ocjenjuje Filip Olujić, Databoxov izvršni direktor.

– Europa ima snažnu regulativu, visok standard sigurnosti i sve više ulaže u vlastite tehnologije, poput inicijativa GAIA-X i European Chips Act. Cilj nije izolacija, nego neovisnost u odlučivanju, da podaci europskih građana i kompanija mogu ostati unutar EU-a i biti pod europskim pravom. U tom procesu i Hrvatska može igrati ulogu razvojem lokalne infrastrukture i sigurnih interoperabilnih rješenja – smatra Olujić.

O važnosti tehnološke suverenosti u Bruxellesu se govori već nekoliko godina, a rezultat tih razgovora je Digitalni kompas. Riječ je o dokumentu koji sadrži viziju i načine kako snažno podignuti stupanj digitalizacije EU-a u četiri glavne točke do 2030. godine. Na tom tragu i Hrvatska je prije tri godine donijela Strategiju digitalne Hrvatske 2032. U toj strategiji postavljena su četiri cilja: razvijeno i inovativno digitalno gospodarstvo; digitalizirana javna uprava; razvijene, dostupne i korištene mreže vrlo velikih kapaciteta te razvijene digitalne kompetencije za život i rad u digitalno doba. Stručnjaci su vrlo brzo prepoznali da glavni ključ u postizanju europske digitalne suverenosti leži u digitalizaciji javnog i privatnog sektora uz pomoć stručnih pružatelja ICT usluga koji imaju podatkovne centre na području Europe. Olujić se apsolutno slaže s tom tvrdnjom.

– Digitalna suverenost ne može postojati bez lokalne kontrole nad infrastrukturom, što uključuje i činjenicu da se ključni podaci i sustavi nalaze u europskim podatkovnim centrima i pod upravom pružatelja usluga koji djeluju unutar europskoga pravnog okvira. Ulaganja su velika, ali nužna, i to ulaganja u infrastrukturu, energetsku učinkovitost, kibernetičku sigurnost, povezanost, ali i u obrazovanje i razvoj stručnjaka. Govorimo o stotinama milijuna eura na razini jedne države u idućih pet do sedam godina. U kontekstu Hrvatske, realno je da uz stratešku podršku države, fondove EU-a i partnerstvo privatnog sektora do 2030. možemo izgraditi otporan sustav koji podupire digitalnu suverenost. Privatni sektor ključan je nositelj digitalne transformacije i može najbrže odgovoriti na potrebe tržišta. Bitno je naglasiti da nije riječ samo o izgradnji 'željeza', već i o razvoju povjerenja. Digitalna infrastruktura postaje temelj za sve, od e-zdravstva i pravosuđa do industrije i financijskog sustava – tvrdi Olujić.

Vlastiti oblaci

U Hrvatskoj kapacitete za potrebe javne uprave osiguravaju dva podatkovna centra kojima upravlja APIS IT, dok, primjerice, u Njemačkoj takve kapacitete za sve razine državne uprave i lokalne samouprave osigurava nekoliko regionalnih i saveznih agencija, napominje Saša Bilić, predsjednik Uprave APIS IT-a.

– U tom smislu dodatna ulaganja u podatkovne centre svakako će i dalje rasti jer raširenijom primjenom tehnologija u oblaku rastu i potrebe javnog sektora, no središnji izazov u idućem razdoblju ostaje uspostava vlastite infrastrukture u oblaku – ističe Bilić.

On je od 2023. i predsjednik EURITAS-a, europske organizacije javnih pružatelja ICT usluga javnom sektoru sa sjedištem u Beču koja okuplja 13 tvrtki i institucija iz deset europskih zemalja. Članice EURITAS-a osiguravaju digitalne javne usluge za 124 milijuna europskih građana. Kako dodaje Bilić, infrastruktura za računalstvo u oblaku i dalje je najvećim dijelom pod kontrolom tvrtki sa sjedištem izvan Europe (hyperscaleri), a čak i rješenja otvorenoga koda, koja često smatramo neutralnima, uvelike se oslanjaju na američke doprinose ili sustav financiranja.

– Ovisnost o njima posebno je alarmantna u ovom trenutku kada se trgovinski odnosi i dalje zaoštravaju. Zato kao EURITAS pozivamo na definiranje zajedničkih standarda u vezi s hyperscalerima kako bismo stekli potrebnu pregovaračku moć za osiguranje usklađenosti s propisima EU-a. Tu ponajprije mislim na mehanizme za zaštitu osobnih podataka i podataka javne uprave kojima se osigurava njihova zakonita obrada, zaštita od bilo kakvih zloporaba ili prijenosa u treće zemlje. Kao alternativni model zagovaramo mrežu infrastrukturnih rješenja u oblaku koju bi formirale i dijelile javne uprave na području EU/EFTA-e, a koja bi zadovoljila visoke zahtjeve sigurnosti, povjerenja i očuvanja digitalne neovisnosti javne uprave. Tu ne računamo s velikim izdacima jer je infrastruktura već uspostavljena, ali se suočavamo s nekim regulatornim zaprekama koje bi trebalo ukloniti – pojašnjava Bilić.

Kriteriji za odabir

APIS IT glavninu svojih usluga pruža javnom sektoru, a tržištu je okrenut u samo jednom dijelu usluga, gdje poslovnom sektoru nudi smještaj IT infrastrukture i podataka u svojim podatkovnim centrima u Zagrebu i Jastrebarskom. Saša Bilić ističe da trenutačno primjećuje veći interes, prije svega financijskih institucija zbog usklađivanja s Uredbom o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor (DORA), koja se primjenjuje od siječnja ove godine.

– Zbog toga smo i uložili i u proširenje kapaciteta, tako da danas možemo ispuniti zahtjeve svih korisnika, uključujući i one koji, kao financijske institucije, posluju pod najstrožim regulativnim uvjetima – dodaje Bilić.

Ipak, kad je riječ o ulaganju u hardver, softver ili IT usluge, je li proizvedeno u EU-u ili Hrvatskoj (još) ne igra presudnu ulogu prilikom odabira. Zlatan Letica napominje da kriteriji poslovnih korisnika u Hrvatskoj pri odabiru IT proizvoda obuhvaćaju nekoliko ključnih aspekata, među kojima se ističu cijena, kvaliteta i sposobnost proizvoda da odgovori na specifične poslovne potrebe.

– Ti faktori igraju presudnu ulogu u procesu donošenja odluka, jer poslovni korisnici nastoje osigurati maksimalnu vrijednost za svoj novac, istodobno održavajući visoke standarde kvalitete i funkcionalnosti. Proizvođač i vlasnik IT proizvoda, iako može biti relevantan u određenim kontekstima, ne igra važnu ulogu u konačnom odabiru samog IT proizvoda. Poslovni korisnici daju prioritet funkcionalnim karakteristikama i performansama proizvoda, a ne njegovu podrijetlu, fokusirajući se na to kako određeni proizvod može zadovoljiti njihove specifične zahtjeve i izazove – objašnjava Letica.

Ipak, ubrzo bi se moglo pokazati da nešto što je naoko povoljnije i bolje u konačnici može postati vrlo skupo.