Zeleno i digitalno
StoryEditor

Kako postati izvoznik zelene energije

21. Listopad 2023.
Vjetar, Sunce, bioplin, biomasa, geotermalna energija, tj. novi obnovljivi izvori energije u Hrvatskoj, odgovorni su za proizvodnju oko 18 posto električne energije. Najviše je instaliranih kapaciteta u vjetroelektranama, najmanje u geotermalnim, a solarne su instalacije samo unatrag godinu dana narasle dvostruko. No nužna su ulaganja u infrastrukturu

Na krilima zelene tranzicije i borbe protiv klimatskih promjena energetski sektor snažno se mijenja u nadi da ćemo u budućnosti više ovisiti o obnovljivim izvorima energije (OIE) nego o fosilnima. Do čistog svijeta, čistom energijom. Tako bismo mogli opisati trenutačno najglasnije političko mišljenje, ali fosilna goriva i dalje igraju važnu ulogu u svijetu. Svejedno, prevladavajuće je mišljenje da je izraz ‘fosilna goriva‘ dizajniran za svijet prošlosti. Jer, predugo su generacije i generacije njima pogonile tvornice, promet, svakodnevne živote bez razmišljanja kako će to utjecati na okoliš. Pa iako su i dalje u primjeni, iako i dalje imaju nevjerojatan utjecaj na cijenu našeg života, energetska transformacija jedan od najvažnijih izazova (i prilika) danas.

– Ove smo godine, kažu znanstvenici, imali najtopliji srpanj u posljednjih 120 tisuća godina, a NASA tvrdi da je to bilo najhladnije ljeto u usporedbi o onima koja dolaze. Zbog klimatskih promjena više nitko ne propitkuje važnosti energetske tranzicije, pa ni energetske tvrtke koje rade s fosilnim gorivima. Hrvatska nije iznimka – ističe Maja Pokrovac, direktorica Obnovljivih izvora energije Hrvatske (OIEH).

Paradoks u sektoru

Energetski stručnjak Igor Dekanić ističe da su upravo prelazak na OIE te razvoj novih energetskih tehnologija i sustava glavni trendovi u sektoru, a glavni izazovi su: odnos ciljeva tranzicije, gospodarskog stanja i cijena energije te geopolitički izazovi. No, situaciju u globalnoj energetici opisuje kao paradoksalnu. Zašto?

Za bržu energetsku tranziciju, osim ulaganja u primarne izvore, nužna su ulaganja u infrastrukturu, od izolacije zgrada do distribucije električne energije. Proces elektrifikacije prometa složeniji je i skuplji nego što se činilo

– Pariškim sporazumom iz 2015. svijet se odlučio za tranziciju ka održivoj energetici, a već osam godina najveći gospodarski rast i razvojne uspjehe nove industrijske sile u Aziji i Južnoj Americi ostvaruju na temelju fosilne energetike. Skuplja energija iz fosilnih izvora potiče bržu tranziciju, ali istodobno i inflaciju, koja usporava gospodarski rast, čime se smanjuje sposobnost za razvoj novih energetskih tehnologija. Geopolitički izazovi i rat u Ukrajini destabiliziraju energetske sektore održavajući postojeću strukturu i potrošnju. Financiranje se fokusira na oružje, streljivo i borbena sredstva, a ne na nove energetske sustave. Za uspješniju tranziciju treba mijenjati razvojni model, a on je još utemeljen na tržištu i kapitalu kao dokazanim sredstvima gospodarskog rasta – smatra Dekanić.

Inače, fosilna goriva još uvijek čine veliki postotak proizvodnje električne energije u mnogim zemljama, uključujući SAD, gdje su fosilna goriva odgovorna za 60,3 posto proizvodnje električne energije.

Dobar smjer

U ovakvim vremenima države koje su istodobno prirodno pogodne za razvoj OIE-a te su se na vrijeme počele okretati toj energiji kao da su osvojile na nagradnoj igri. A s obzirom na hrvatsko more i sunce (kojima se za sada i dalje najviše koristimo za turizam) teško je ne primijetiti potencijal koji imamo. No, pitanje koje je stalno prisutno jest je li Hrvatska na dobrom putu kada je u pitanju OIE? Dekanić smatra da je.

70 posto proizvedene električne energije, prema podacima za kolovoz, tvorili su obnovljivi izvori energije, što se može zahvaliti ponajprije hidroelektranama i kišnoj godini

– Kod nas se sve više ulaže u obnovljive izvore energije. Zagovornicima brže energetske tranzicije to je premalo, ali ne treba zaboraviti da su za bržu energetsku tranziciju, osim ulaganja u primarne izvore, nužna ulaganja u infrastrukturu, od izolacije zgrada do distribucije električne energije. Proces elektrifikacije prometa složeniji je i skuplji nego što se činilo – smatra Dekanić.

Na vrhu i začelju

Voditelj Odjela za obnovljive izvore energije, klimu i zaštitu okoliša Energetskog instituta Hrvoje Požar Matija Vajdić slaže se da Hrvatska ima vrlo dobar potencijal za korištenje OIE-a, ponajprije jer je geografski smještena na iznimnoj poziciji – prije svega zbog potencijala energije Sunca, vjetra i mora u Dalmaciji, geotermalne energije u panonskom bazenu te biomase i bioplina diljem kontinentalne Hrvatske.

– Hidropotencijal je iskorišten gotovo do maksimuma i hidroenergetski sustavi diljem Hrvatske svrstavaju nas među države Europske unije koje gotovo 60 posto svoje električne energije proizvode iz OIE-a. Energija vjetra je relativno dobro pokrivena i taj se sektor već godinama razvija. Brojni realizirani vjetroparkovi u nekim mjesecima proizvedu i više od 15 posto ukupne hrvatske potrošnje električne energije – iznio je Vajdić.

Uza sve sunce koje imamo navodi da, ako uzmemo trenutačno instaliranu snagu sunčanih elektrana (malo više od 300 MW), onda nas tih 80-ak W po stanovniku stavlja na začelje zemalja EU-a. Razloga za kaskanje u tom segmentu ima više: od mrežne infrastrukture, zakonskog okvira, manjka kvalitetne radne snage do kupovne moći građana i ograničenih financijskih resursa.

Oslanjanje na hidrocentrale

Pokrovac u tom smislu ističe da je vrijeme da se maknemo od podcrtavanja uloge OIE-a i potencijala te ih doista počnemo razvijati.

– Kada pogledate statističke podatke, Hrvatska unutar svojih granica uspijeva proizvesti najveći dio električne energije, od čega najviše iz obnovljivih izvora. Ali ti su podaci varljivi i ovise ponajviše o proizvodnji naših hidroelektrana. Podaci za kolovoz pokazuju da je OIE činio 70 posto proizvedene električne energije, i to možemo zahvaliti ponajprije hidroelektranama i kišnoj godini. No prošla je bila sušna i omjer je bio na strani neobnovljivih i fosilnih izvora tako da se ne možemo oslanjati zauvijek na hidrocentrale – objašnjava Maja Pokrovac.

Dodaje i da su ostali obnovljivi izvori, koje nazivamo i novim OIE-om – vjetar, Sunce, bioplin, biomasa, geotermalna energija – odgovorni za proizvodnju oko 18 posto električne energije te da najviše instaliranih kapaciteta imamo u vjetroelektranama, a najmanje u geotermalnim. Pri tome, solarne instalacije konstantno rastu i u godinu su dana narasle dvostruko.

Neiskorištena moć solara

– Hrvatska je 1. kolovoza 2022. imala 172 MW solara, a ove smo godine na isti dan imali 353 MW, što je više nego duplo. OIEH predviđa da bismo samo uz 2500 MW solara mogli izbjeći uvoz električne energije ljeti, a potencijali za razvoj mnogo su veći od tih 2500 MW. Golem je potencijal obnovljivih izvora energije na moru. Naša je studija identificirala mogućnost za razvoj pučinskih vjetroelektrana i solarnih elektrana od 25 GW, i to samo u sjevernom Jadranu, na području koje malo utječe na okoliš. Kada bismo razvili samo četvrtinu tog potencijala, mogli bismo postati i izvoznik zelene energije. Bioplinska postrojenja iznimno su važna za Hrvatsku, ali zbog nerazumijevanja dopustili smo da se gase – ističe Pokrovac.

353 MW solara imala je Hrvatska 1. kolovoza 2023., a na isti dan prethodne godine 172 MW solara

Geoterma ‘jej‘, bioplin ‘joj‘

Važno je priznati i da OIE ima manjkavosti. Kako je već spomenuto, energija nam je potrebna 24 sata na dan, ali količina sunca, vjetra ili vode ne ovisi o našim željama. Zbog toga su potrebna veća ulaganja u projekte skladištenja energije kako bismo mogli skladištiti energiju stvorenu OIE-om, ali i razvoj ostalih izvora. Primjerice, geotermalna energija, za koju postoji potencijal, uz nekoliko iznimaka, bila je zapostavljena, smatra Vajdić, no sada doživljava renesansu.

I Dekanić ističe da razvoj geotermalne energije u Hrvatskoj ide ubrzano. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja objavilo je 1. listopada završetak natječaja iz prosinca 2022. te dodjelu više koncesija za istraživanje i eksploataciju geotermalne energije u Slavoniji, Podravini i Međimurju. Osim toga, županije i gradovi provode natječaje za razvoj geotermalne energije.

– Bioplin i biomasa u nezavidnoj su situaciji zbog volatilnosti tržišta sirovine, ali i drugih problema vezanih uz operativne troškove. Korištenje energije mora kontinuirano se razvija i niz je uspješnih projekata zbog kojih ćemo u idućim godinama promijeniti način grijanja i hlađenja zgrada u priobalju. Važno je da se kontinuirano radi na kombinaciji svih obnovljivih izvora za koje postoji dokazani prirodni potencijal jer je rješenje u energetskom miksu, a ne u isključivo jednom izvoru energije – navodi Vajdić.

Realne mogućnosti

Sve to reći će: na energetskoj se tranziciji radi, a priča o OIE-u je više od postavljanja dva solarna panela. Prema Strategiji energetskog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050., koju je Hrvatska usvojila početkom 2020. godine, u scenariju ubrzane tranzicije trebalo bi svake godine do 2050. ulagati po dvije milijarde eura novih investicija, kako bismo do 2050. imali 65 posto obnovljivih izvora u bruto potrošnji energije. A s obzirom na to da je Hrvatska deindustrijalizacijom znatno smanjila potrošnju energije te da uslužno orijentirano gospodarstvo treba manje energije, može se reći da se naša energetska tranzicija odvija u skladu s realnim mogućnostima, smatra Dekanić.

15 posto ukupne potrošnje električne energije Hrvatske, pa i više od toga, u nekim mjesecima proizvedu vjetroparkovi

I da, prostora za napredak ima. Jer ako tranziciju želimo znatno ubrzati onda odluke moraju biti liderske.

– Primjerice, da se sve investicije vezane uz plinski sektor prebace u ubrzani razvoj elektroenergetske infrastrukture ili da se većina investicija u cestovnu infrastrukturu prebaci u razvoj elektrificirane željezničke infrastrukture, da se u potpunosti implementira strategija biogospodarstva u sve grane gospodarstva, da se sve to provede uz minimalni utjecaj na okoliš i sl. Investitori će, prije svega zbog visokih tržišnih cijena energije i relativno niske kapitalne investicije kod nekih oblika energije (npr. solara), i dalje razvijati projekte obnovljivih izvora energije. Uskoro će isto napraviti i građani, kao i industrija radi neizbježnog poskupljenja maloprodajnih cijena energije. Svakako treba postojati spoj liderskih odluka na razini upravljanja državnim resursima, ali treba stvoriti i tržišne preduvjete kako bi privatni i institucionalni ulagači tu mogli pronaći svoje mjesto – navodi Vajdić.

Hoće li sve to biti dovoljno da se riješimo fosilnih goriva i trebamo li ih se riješiti? Neki smatraju da hoće, a neki se ne slažu. Jer koliko god tražili čišću budućnost, na mnogo pitanja tek trebamo ponuditi odgovore: kako ćemo pogoniti velike tvornice, smatramo li nuklearnu energiju čistom, možemo li dekarbonizirati plin…? Nema sumnje da je OIE ključan za energetsku budućnost, ali svoju punu snagu tek treba pokazati. 

21. veljača 2024 05:45