Tko izvozi, a tko uvozi struju u Europi: Hrvatska ne 'stoji' dobro

U hrvatskom energetskom sustavu 2024. bila je godina ovisnosti o uvozu, i to znatno izraženije nego ranijih godina. Prema podacima Eurostata, neto uvoz električne energije dosegnuo je 25,8 posto električne energije dostupne za finalnu potrošnju. Time se Hrvatska svrstala među istaknutije neto uvoznike u Europskoj uniji, uz Maltu, Estoniju i Litvu.

U isto vrijeme Unija u cjelini bilježi blagi neto izvoz od 0,5 posto, što pokazuje da EU, promatrana kao energetski blok, uspijeva balansirati proizvodnju i potrošnju zahvaljujući povezanim tržištima i međudržavnim prijenosnim vezama.

Zašto Hrvatska uvozi toliko struje

Na hrvatski energetski saldo utječu tri glavna čimbenika. Prvi je hidrologija pa u sušnijim godinama proizvodnja iz hidroelektrana naglo pada, pa se manjak nadoknađuje uvozom. Drugi je energetski miks, u kojem obnovljivi izvori snažno rastu, ali su promjenjivi; kada nema dovoljno vjetra ni sunca, sustav se mora osloniti na prekogranične isporuke. Treći faktor je strukturna veza sa Slovenijom. Budući da Hrvatska sudjeluje u vlasništvu Nuklearne elektrane Krško, dio te energije se u statistici vodi kao uvoz.

Prema IEA-i, Hrvatska je 2023. bila blizu energetske ravnoteže, dok je 2024. zbog niže proizvodnje i viših cijena goriva ponovno prešla u uvoznu poziciju. U odnosu na 2022., kad je uvoz bio nešto manji od 10 posto, sadašnji postotak pokazuje koliko su vremenske prilike i tržišna kretanja presudni u elektroenergetici.

Njemačka: od izvoznika od uvoznika

Na razini Europe, 2024. je bila godina velikih kontrasta. Najveći neto izvoznici bili su Švedska (-26,7%) i Francuska (-21,8%), zahvaljujući kombinaciji nuklearne i hidroelektrične proizvodnje. Slijede Slovenija (-18,5%), Norveška (-14%) i Slovačka (-12,9%). Na suprotnoj strani su Luksemburg (83,4%), Litva (46,1%), Estonija (36,6%), Malta (33,4%) i Hrvatska (25,8%) — sve zemlje koje uvoze znatan udio električne energije za domaću potrošnju.

Posebno je zanimljiv slučaj Njemačke, koja je nakon dva desetljeća prešla u neto uvoznika. Nakon gašenja posljednjih nuklearnih elektrana u travnju 2023., Njemačka je ostala ovisna o termoelektranama na ugljen i plin, a rast cijene emisijskih jedinica CO₂ dodatno je smanjio konkurentnost njezine proizvodnje.

Istodobno, susjedne zemlje, posebno Francuska, Belgija i Danska su povećale proizvodnju iz obnovljivih i nuklearnih izvora, pa se njemački energetski višak pretvorio u deficit. Udio neto uvoza u njemačkoj potrošnji 2024. iznosio je oko 5 posto, što se donedavno smatralo nezamislivim za industrijskog diva kontinenta.

Italija najveći uvoznik

U apsolutnim količinama, Italija je 2024. bila najveći neto uvoznik u Europi, s oko 51 teravatsat (TWh) uvezene električne energije. Slijedi Njemačka s oko 26 TWh. Na izvoznom vrhu je Francuska, s rekordnih 90 TWh neto izvoza — količinom koja premašuje godišnju potrošnju cijele Belgije. To je rezultat oporavka nuklearne proizvodnje nakon višegodišnjih zastoja te porasta proizvodnje iz vjetra i sunca za dodatnih 10 posto. Druga po veličini izvozna zemlja je Švedska s 33 TWh.

Što se Hrvatske tiče, s visokim udjelom obnovljivih izvora i snažnom ovisnošću o hidrologiji, još ćemo neko vrijeme biti neto uvoznik. No, ako se planirani projekti iz Nacionalnog energetskog i klimatskog plana ostvare, do kraja desetljeća mogla bi dosegnuti energetsku ravnotežu pa čak i povremeno postati izvoznik, osobito u godinama s povoljnim hidrološkim i vjetrovnim uvjetima.