Prošle je godine u časopisu Science objavljena studija Cambridgea koja je pokazala kako projekti kompenzacije ugljika značajno precjenjuju svoj učinak. Studija kaže kako se kompenzacije ugljika prodaju kao način da se smanji utjecaj stakleničkih plinova dopuštajući zagađivačima da kupe kompenzacije ili kredite koji im omogućuju da nastave emitirati tj. zagađivati u zamjenu za financiranje projekata koji smanjuju emisije negdje drugdje. Te kompenzacije su postale pravi biznis visokog profita za korporativne klimatske akcije koje očito ne daju željeni uspjeh.
Sada su i Ujedinjeni narodi (UN) iznijeli svoju procjenu tj. protivljenje tvrtkama koje koriste ugljične kredite kako bi nesmetano mogli nastaviti sa zagađivanjem. UN vjeruje da bi tvrtke trebale ulagati u načine za smanjenje vlastitih emisija umjesto da se oslanjaju na višemilijunsko tržište trgovanja ugljikom.
Veliki zagađivači poput Chevrona i ExxonMobila, kao i tehnološke tvrtke poput Microsofta i Applea uključili su kompenzaciju ugljika u svoje planove za ispunjavanje svoji klimatskih obećanja danih investitorima. Industrije koje proizvode intenzivno ugljik, kao što su proizvodnja čelika i cementa, također se oslanjaju na ugljične kredite na privatnim tržištima kako bi nadoknadile svoje emisije stakleničkih plinova i kako bi ispunile neto nulte ciljeve koje zahtijevaju regulatori s obje strane Atlantika. U teoriji, prihodi od svakog kredita financiraju projekt koji smanjuje ili štedi CO₂ iz atmosfere, što bi moglo značiti zaštitu područja prašume od krčenja šuma ili hvatanje i skladištenje CO₂ pod zemljom. Međutim, mnoge su sheme kritizirane jer je količina uklonjenog ili izbjegnutog ugljika neprovjerljiva ili nije trajna ili uopće nema nikakvog utjecaja.
No, iako studije pokazuju da su kompenzacije ugljika ‘pucanj u prazno‘, podaci iz industrije pokazuju da tržište karbonskih kredita raste a predviđaju da će rasti i dalje. Boston Consulting Group u partnerstvu sa Shellom prošle je godine objavio procjenu da bi trgovanje ugljikom moglo porasti na između 10 i 40 milijardi dolara godišnje do kraja desetljeća.
Međutim, vrijednost iskorištenih ugljičnih kredita pala je prošle godine na 900 milijuna dolara s 1,4 milijarde dolara 2022., prema pružatelju podataka AlliedOffsets.
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda António Guterres je jasno iznio svoje protivljenje oslanjanju na ugljične kredite u prošlogodišnjem govoru kada je rekao da bi se poslovanje, ulagači, gradovi i regije trebali usredotočiti na smanjenje vlastitih emisija i na ‘izbjegavanje sumnjivih kompenzacija ili ugljičnih kredita‘.
- Upotrijebljeni ugljični krediti ne mogu se računati kao njihova (od zagađivača) vlastita smanjenja emisija kada su kupljeni na dobrovoljnim tržištima izvan shema koje regulira vlada u kojima tvrtke mogu trgovati dozvolama koje im daju pravo na onečišćenje – piše u UN-ovom dokumentu.
Dokument je pripremila UN-ova radna skupina za globalna tržišta ugljika, skupina koju je sazvao klimatski akcijski tim glavnog tajnika UN-a. Radna skupina imala je doprinos vodećih agencija UN-a, uključujući Okvirnu konvenciju UN-a o klimatskim promjenama, koja nadzire koordinaciju globalnih napora u vezi s klimatskim pitanjima, uključujući COP, godišnje međunarodno okupljanje o klimi, gdje je razvoj tržišta ugljika u fokusu.
Ugljični offset – kompenzacija ugljika
Ugljična kompenzacija postala je danas glavna uzdanica najvećim svjetskim zagađivačima jer niti jedan od njih nije spreman zaista smanjiti svoje emisije, a kamoli ih svesti na nulu, na što su se obavezali.
U praksi to izgleda ovako. Tvrtka ispušta stakleničke plinove u atmosferu pa to kompenzira na način da negdje drugdje posadi stabla ili uloži u neke oblike obnovljive energije, recimo u vjetroelektrane. Jedan od mnogih problema ove prakse je taj da recimo, izgradnja vjetroelektrane u konačnici generira više emisija nego li ih je kompenzirano u startu.
Osim što velike korporacije kompenziraju ugljikom, pojavio se i veliki broj malih privatnih tvrtki koje nude takve kompenzacije. Recimo, tu je tvrtka ‘YepYou‘ koja nudi da kompenzirate za 70 dolara godišnje svoj dah, tj. zrak koji dišete, jer ‘svi smo zajedno u tome‘ i ‘svatko treba napraviti svoj dio‘. Reklo bi se to ‘prodavanje nečega pod bubrege‘ na našim prostorima, ali izgleda da je to postao trend. Tako možete kompenzirati vaše emisije i kod nekih zrakoplovnih kompanija, ali i običnih trgovaca. Ista ta tvrtka, ‘YepYou‘, nudi i kompenzacije ugljika za vaše ljubimce, a cijena ovisi o veličini samog ljubimca. Eto, ako ste mislili da ne može gluplje, ipak može.