Život
StoryEditor

Imposter i Dunning-Krugerov simptom: Nije dobro varati na poslu, ali niti misliti da si varalica

29. Travanj 2023.
Piše: Dario Car, DeeP Project

Zaposlenike treba upoznati i razumjeti. Ne kaže se bez vraga da probamo s nekime živjeti da bismo shvatili tko je i što je ta osoba. U poslovnom okruženju to je malo teže. Danas se mnogo piše o quiet quittingu, ali nitko ne piše previše o razlozima zbog kojih dolazi do ‘tihog odustajanja‘. Radi li se samo o financijskom apektu, nedostatku motivacije, nedostatku podrške, bezizlaznosti pojedinca, manjku izazova, lošoj korporativnoj kulturi ili nečemu sasvim desetom?

Često smo za nekoga znali primijetiti da je perfekcionist, a to može biti i pohvala. Za nekoga ćemo reći i vidjeti da je sklon mikromenadžiranju. S druge strane, pojedince ćemo učiti kako da delegiraju. Sigurno imamo u blizini i zaposlenike koji se nadprosječno trude, dokazuju, koji žele apsolutnu kontrolu nad svime i svačime. Imaju li oni možda sindrom varalice?

Nedostojni uspjeha

Imposter sindrom ili sindrom varalice psihološki je fenomen pri čemu osoba ima konstantni osjećaj da iz nekog, njoj neznanog razloga, nije dostojna svojih postignuća te da ne zaslužuje uspjeh koji je postigla (i da će uskoro biti otkrivena kao varalica). Osoba s imposter sindromom često misli da će biti opisana kao neiskrena ili nekompetentna u bilo kojem trenutku. I sve se to događa bez i jednog konkretnog razloga.

Ovo stanje obično pogađa ljude koji su vrlo uspješni i postigli su značajne uspjehe (u odnosu na druge). Bez obzira na njihove konkretne uspjehe, osobe s imposter sindromom imaju stalni osjećaj da su oni samo sretni slučajevi i da su ostali uspješni ljudi daleko bolji od njih.

Imposter sindrom može biti vrlo destruktivan i može utjecati na osobno zadovoljstvo, karijeru i životni uspjeh. Pozadina imposter sindroma može biti povezana s različitim faktorima, a neki mogu biti izloženost čestoj kritici u djetinjstvu, kao i različiti socio-kulturološki čimbenici.

Upravo zato imposter sindrom često prave ljude ostavlja na krivim mjestima. Njihovo znanje i stručnost neće biti prepoznato, samim time niti adekvatno plaćeno ili nagrađeno. Međutim, s druge strane, oni koji traže brza i jednostavna rješenja, pa eto, ako se i dogodi greška, nije bila skupa, mogu biti prepoznati kao agilni.

No, što ako oni, pak, imaju problema s Dunning-Krugerovim sindromom?

Neprepoznavanje vlastitih slabosti

Dunning-Krugerov sindrom totalna je suprotnost imposter sindromu. Taj psihološki fenomen opisuje tendenciju nekih ljudi da precijene vlastite sposobnosti i znanje, dok istovremeno podcjenjuju sposobnosti i znanje drugih ljudi. Ove osobe vjeruju da su vrlo kompetentne u područjima u kojima su zapravo slabo informirane ili neiskusne, dok istovremeno nisu u stanju prepoznati svoje nedostatke ili slabosti.

No, je li takvu osobu teško uvjeriti u pogrešnost stavova, čak i kada joj se pruže jasni i nedvosmisleni razlozi i dokazi protiv njihovog mišljenja? Takvi ljudi su poprilično otporni na učenje i osobni razvoj.

Dunning-Krugerov sindrom nazvan je po psiholozima Davidu Dunningu i Justinu Krugeru, koji su ga prvi put opisali u svom čuvenom članku iz 1999. godine. Proveli su niz eksperimenata koji su pokazali da ljudi s Dunning-Krugerovim sindromom imaju tendenciju da budu manje sposobni procijeniti vlastite sposobnosti i da se oslanjaju na nepouzdane izvore informacija, što dovodi do pogrešnih zaključaka i odluka.

Važnost samosvijesti

U svom članku nazvanom ‘Unskilled and Unaware of It: How Difficulties in Recognizing One‘s Own Incompetence Lead to Inflated Self-Assessments‘, Dunning i Kruger opisuju niz studija koje su proveli kako bi istražili razlike u sposobnosti procjene vlastitih sposobnosti između pojedinaca koji su bili stručni u nekom području i onih koji nisu.

Rezultati studije pokazali su da su neiskusni pojedinci često precijenili svoje sposobnosti i podcijenili sposobnosti drugih, dok su iskusni pojedinci bili skloniji realistično procijeniti svoje sposobnosti i sposobnosti drugih.

Dunning i Kruger su objasnili ovaj fenomen time što su sugerirali da neiskusnim pojedincima nedostaju znanja i vještina potrebnih za procjenu vlastitih sposobnosti i sposobnosti drugih. To znači da su neiskusni pojedinci manje svjesni svojih nedostataka i ograničenja, što dovodi do precjenjivanja njihovih sposobnosti.

Također su otkrili da su neiskusni pojedinci manje skloni tražiti povratne informacije o svom radu ili razvijati svoje vještine, što će dodatno pogoršati njihovu nesposobnost prepoznavanja vlastitih nedostataka.

Sam članak ukazuje na puno više jer ističe važnost kritičkog razmišljanja, samosvijesti i razvoja vlastitih sposobnosti, kako u privatno vrijeme, tako i u poslovnom okruženju. Neposredno ističe važnost učenja i razvoja zaposlenika.

Pojednostavljeno rečeno, imposter sindrom mnogima oduzima priliku da zablistaju, dok će gospoda Dunning i Kruger ‘dozvoliti‘ da nam pogrešni ljudi budu u središtu naše pozornosti. Biti varalica nije u redu, ali ako osoba misli da je varalica, to je tek loše.

Stoga, ako i mislimo da u našoj kompaniji postoje ljudi koji se vode principima ‘quiet quittinga‘, razmislimo od kojih smo principa i mi, kao voditelji, odustali.

23. veljača 2024 11:30