Sudeći prema analizi engleskih lingvista, čovjek nije poznavao osjećaj usamljenosti do 19. stoljeća. Kako prenosi marketinški medij The Drum, riječju ‘usamljen‘ (engl. lonely) služilo se da bi se opisala fizička odvojenost od drugoga, a ne osjećaj. Točnije, usamljenost je bila sličnija onomu što danas poznajemo kao samoću, nikakva nelagoda ili emocionalna praznina. Usamljenost je, zaključili su, bila toliko rijedak fenomen da je nije trebalo ni izraziti. Ili, kako to objašnjava The Drum, život većine bio je uređen tako da se povezanost s drugima podrazumijevala, trebalo je uložiti napor da biste bili sami, a danas se napor ulaže da biste s drugima bili povezani.
Suvremeno je doba sa sobom donijelo jasniju granicu između pojmova samoća (ona fizička) i usamljenost (ona emocionalna), a rezultati različitih istraživanja potvrđuju tezu da usamljenost nije samo suvremeni fenomen već i suvremena pandemija. Tako, primjerice, studije iz Ujedinjenoga Kraljevstva uvjeravaju da se četvrtina odraslih osjeća usamljeno, a prilično je problematično što mladi između 16 i 29 godina tu neugodnu emociju osjećaju dvostruko češće nego stariji od sedamdeset. Istraživačka kompanija Gallup otkrila je da se 23 posto globalne populacije usamljeno osjeća većinu dana. Ti usamljeni češće od drugih osjećaju tugu (36 posto), brigu (31 posto), stres (30 posto) i ljutnju (20 posto), a njih 20 posto i fizički bol. Usamljenost je globalni izazov, napominju u Gallupu, ali ne pogađa sve države jednako i od nje pate ljudi različite dobi. U 22 zemlje svijeta usamljeno je 30 posto odraslih, a najviše stope među mladima zabilježene su u SAD-u i Kini. S obzirom na to da stopa usamljenosti raste i, što je najstrašnije, najviše među mladima, istraživači smatraju da je vrijeme da se poduzmu neki ozbiljni koraci ne bi li se ta nova pandemija sasjekla u korijenu jer… bit će i gore.
Wellbeing burnout
Naime, na taj se trend naslanja još jedan zanimljiv fenomen: što se svijet više bavi mentalnim zdravljem, to se osjeća lošije. Društvene platforme posebno pritišću mlade da rade na svome mentalnom zdravlju, a oni, ne znajući se pozabaviti time kako treba, već onako kako kažu influenceri, doživljavaju wellbeing burnout. Global Wellbeing Report 2024, koji je objavila američka kompanija Lululemon, pokazao je da se dvije trećine ispitanika bori upravo s pritiskom društva (platformi) da na sebi rade na određen način, a pola njih zbog toga doživljava spomenuti, vrlo specifičan burnout koji perpetuira osjećaj usamljenosti, neshvaćenosti i praznine. Na taj se način, pojednostavnjeno rečeno, vrte na mjestu, a sa svakim se sljedećim krugom osjećaju gore (i usamljenije) nego kad su započeli raditi na sebi.
E sad, osim stručnjaka koji bi se, uz potporu institucija, trebali pozabaviti tom suvremenom pandemijom, u priču bi se mogli (i trebali) uključiti oglašivači, kojima su posljednjih godina usta puna svrhe. Srećom, marketinški mediji kakav je i spomenuti The Drum uspijevaju pronaći svijetle primjere kompanija kojima su porazni rezultati globalnih istraživanja dovoljan signal da zasuču rukave i pomognu svojim kupcima da pobijede osjećaj usamljenosti. Jedan od takvih je Nivea, koja je također provela istraživanje i došla do podatka da je 86 posto ispitanika sigurno da će se osjećaj usamljenosti pogoršati. Stoga je lansirala projekt ‘Nivea Connect‘ koji bi do 2026. trebao zaživjeti u četrdeset zemalja svijeta. Ideja je spojiti zajednicu i stručnjake, destigmatizirati usamljenost jer, kako se pokazalo, mnogi se srame priznati da se osjećaju nepovezano s drugima, kao da ne pripadaju zajednici, i, naravno, pomoći im u kreiranju dubljih, smislenijih odnosa.
Zajednice su ključ
Sa sličnom je misijom na američkom tržištu nastupio poduzetnik Adam Neumann sa svojim startupom Flow, čija je vrijednost procijenjena na milijardu dolara, zbog čega je još jedan jednorog iz Silicijske doline, i to prije nego što je uistinu počeo poslovati. Naime, Flow je u biti koncept gradnje neke vrste zajedničkog naselja sa stanovima za kupnju i najam. Prvu je takvu, kako je zove, coliving-zajednicu Neumann otvorio u Saudijskoj Arabiji, u Rijadu, gdje se stanovi mogu unajmiti za prilično visokih tri i pol tisuće dolara, a zatim u Miamiju i Fort Lauderdaleu, gdje je cijena stanovanja malo prihvatljivija, ali je taj osjećaj stanovanja i pripadnosti zajednici ‘neprocjenjiv‘.
Budući da si ne može svatko priuštiti selidbu u tako luksuznu, modernu verziju kibuca, postoje neki prihvatljiviji i praktičniji načini pobjede nad usamljenošću. Zapravo, rastuća industrija butik-fitnesa od ‘obične‘ se razlikuje upravo po toj svojoj misiji i predviđa se da će do 2026. narasti na vrijednost od 66,2 milijarde dolara. Globalne franšize poput SoulCyclea, Barry‘s Bootcampa i F45 svoje su brendove izgradile na ideji umrežavanja i kreiranja čvrstih zajednica. Osim što je njihovim obožavateljima zajedničko to što žele biti u formi, živjeti zdravo, pobrinuti se za svoju dobrobit, vole što je vlasnicima i trenerima stalo da se zbliže s fitnes-kolegama, ali i što inzistiraju na toploj, familijarnoj atmosferi zahvaljujući kojoj se polaznici osjećaju ‘kao kod kuće‘.
Ulaganje u rješenja
Spomenuti Lululemon najavio je pak da će 3,1 milijun dolara uložiti u bitku protiv usamljenosti, i to u partnerstvu s organizacijama United for Global Mental Health, The Global Coalition for Youth Mental Health koju vodi UNICEF i National Alliance on Mental Illness (NAMI). Kako je izjavio u priopćenju, ključno je da se različiti dijelovi društva, kompanije koliko i institucije, pozabave mentalnim zdravljem; da udruže snage i zajedno se pozabave destigmatizacijom psihičkih problema, rastućom usamljenošću i poduzmu konkretne akcije na globalnoj razini. U suprotnome, svijet će za mnoge postati još tužnije mjesto, a to nitko svojoj djeci ne želi ostaviti u nasljeđe.