U nekim odnosima s kolegama, čini nam se da smo „zapeli“ i da nas ništa ne dovodi do konačnog (i pozitivnog!) rješenja. Premda bismo istinski željeli da se stvari pomaknu s mrtve točke, je li uvijek realno očekivati da će se u stvarnosti nešto promijeniti ili treba mijenjati jedino na što imamo potpuni utjecaj - svoj doživljaj?
Pitanje:
Radim na poziciji koja zahtijeva suradnju i koordinaciju sa kolegama. U toj suradnji zadaci su uvijek jasno podijeljeni te rijetko dolazi do sukoba, a ukoliko dođe riješavam ih bez većih poteškoća osim s kolegicom koja ima povremenu tendenciju zanemarivanja zadatka koji su joj dodijeljeni. Kad god ona ne obavi svoje zadatke ja ih odrađujem umjesto nje, a kada joj ukažem na propust ona sve spušta na osobnu razinu te unosi nelagodu u odnos tako što odbija svaku komunikaciju i drži se uvrijeđeno. Tako se ponaša i prema većini drugih kolega povremeno. Nakon što ju upozorim, osjećam se loše i narušeni su odnosi, a ukoliko joj ne ukažem na propuste, ja odrađujem umjesto nje što ne smatram pravednim, stoga bih voljela naći način na koji će svatko odraditi svoj zadatak, a da odnosi ne budu narušeni i da nisam emocionalno ucijenjena. Šef nije upoznat sa situacijom. Glupo mi je da ju tužakam što mislim da bi dovelo do većeg konflikta. Sve to me muči, utječe na mene osobno i otežava posao te ne znam kako se postaviti.
Odgovor:
Malo znam o šahu, no čini mi se da bi se ovako „raspoređene figure“ kako ih navodite u opisu situacije mogle nazvati pat-pozicija. Kao da ste već isprobali sve moguće korake i svaki od njih Vas ne dovodi do zadovoljavajućeg rješenja. Kažete da biste voljeli naći način na koji će svatko odraditi svoj zadatak, a da pritom odnosi ne budu narušeni te da ne budete emocionalno ucijenjeni. I to je legitimna i lijepa želja, no obratite pažnju, na koji dio te želje imate potpuni utjecaj?
Imate li utjecaj na to hoće li svatko odraditi svoj zadatak? Ne. To možete garanitrati samo za svoj dio. Tko je osoba koja bi mogla (i trebala) imati više utjecaja na radne procese, kako kod pojedinaca, tako i na kolektiv? Vaš šef. Njemu je u opisu radnog mjesta da primjećuje propuste i ukazuje zaposlenicima na njih. Razni mogu biti razlozi zbog kojih to ne čini, no umjesto da ih elaboriram, samo ću ustvrditi da to, nažalost, nije rijetka pojava i da brojni nadređeni puštaju svoje ljude da se „sami snalaze“. Također, nadređeni postoji kako bi pomogao riješiti problem koji zaposlenici ne mogu riješiti sami (kao u Vašem slučaju). Kažete da bi njegovim uključivanjem nastao veći konflikt, i možda je to točno, ali to zapravo ne znamo (bar ja ne znam). Tu mogućnost još niste isprobali.
Tko ima utjecaj na to kakvi su odnosi, točnije, jesu li narušeni ili ne? Osobe u odnosu...dakle, Vaš utjecaj je samo polovičan. I važan je, ali ništa manji nije ni onaj sporne kolegice. Ona kao da je odabrala zanimljivu strategiju koju zasad uspješno provodi: samovoljno je smanjila obim svog posla, a kada ju se pozove na odgovornost, ponaša se kao uvrijeđena djevojčica koju tada svi za neko vrijeme ostave na miru...u svakom slučaju, „doktorirala“ je izbjegavanje - kako zadataka, tako i zdrave konfrontacije. Puno samovolje za nekog tko bi trebao biti jednak s jednakima. Budući da se radi o emotivno nezrelom obrascu rane razvojne dobi, nadam se da ne očekujete da će se ona jednog jutra probuditi i postati onaj odgovorni, poštujući, otvoreni za dogovor kolega kojeg biste voljeli imati u svom okruženju. Jer neće.
Što se samog odnosa tiče, on je čitavo vrijeme narušen. Jedino se, onda kada sve funkcionira, to ne vidi. Odnosi koji naoko dobro funkcioniraju samo onda kada nema stresa, imaju tek tanku glazuru korektnosti. Određena količina pritiska, tenzija i različitog mišljenja je prirodna, a tako i test istinske kvalitete svakog odnosa. Kako napominjete da se slična stvar dešava i s drugim kolegama, očito se radi o osobi čiji utjecaj naprosto nije konstruktivan.
Da sumiramo: 2/3 Vaših želje se izgleda neće ostvariti. Prvenstveno zato što na njih nemate isključivo Vi utjecaj. No želja da se ne osjećate emocionalno ucijenjenom se upravo zato može ostvariti jer ste Vi vlasnica svojih osjećaja! Nitko nema takav utjecaj kojim Vas može natjerati što da osjećate ukoliko im to ne dozvolite. . Jednako tako, to što si kolegica uzima za pravo da ne komunicira i uvrijedi se nakon što joj ukažete na propust, je njen odabir. Vi ju na tu reakciju niste prisilili. Zašto biste onda dozvolili da radite umjesto nje, budete ljuti i osjećate nepravdu, a samo zato kako se ona ne bi durila?
Durenje (koliko god nezrelo bilo) je njeno pravo. Možete li Vi na to ostati mirni, pribrani, fokusirani na zadatak i pri tome biti odgovorni isključivo za svoj posao,a ne i za njen posao i njenu emocionalnu reakciju?
Upravo na to imate potpuni utjecaj i kada promjenite svoj doživljaj, ucjena će nestati, a Vi ćete iskoračiti iz pat-pozicije.
Odnos se neće promijeniti (jer je za to potrebno dvoje, odnosno dvije), ali Vi ćete slobodnije disati. Vjerujem da možete prihvatiti jedan narušen u moru dobrih odnosa s drugim kolegama...to je i dalje visok prosjek radnog okruženja!
Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ana-Marija Vidjak, edukator i coachwww.sto-ako-ipak.hr