Ako ste se ikad pitali kad je dobro vrijeme za davanje otkaza, prvi logičan odgovor, posebice u uvjetima kakvi trenutačno vladaju na tržištu rada, bio bi - nikad. Međutim, ljudi su različiti, različite su okolnosti u kojima žive, snovi koje imaju također.
Realan je savjet da se otkaz ne daje dok se ne stvore uvjeti u kojima se može posvetiti svojem snu. No što ako baš silno želite svoje vrijeme potpuno posvetiti svojoj strasti, novom poslu - odmah? Kako u tom slučaju ocijeniti je li pravo vrijeme za takav potez? Kad će uopće biti pravo vrijeme? I koliko novca, vremena, resursa, investitora i sličnoga treba imati prije nego što se odlučite na takav velik korak? Svatko će imati drukčiji odgovor na to pitanje zato što su različiti ljudi spremni na različite razine rizika u životu. Neki vole sigurne stvari, drugi se stalno kockaju.
Jedno ipak vrijedi u svakom slučaju, ili bar u većini: prije negoli se upustite i u što, dobro utvrdite što je za vas prihvatljiv gubitak. Morate znati koliko ste voljni izgubiti prije nego što uopće počnete razmišljati o počinjanju nečega novog i morate napraviti sve što se može da ne prijeđete preko toga. Jasno, u pitanju je varijacija upravljanja rizikom: ako želite igrati igru neizglednog ishoda, nemojte uložiti/platiti više nego što očekujete zauzvrat i nemojte uložiti/platiti više nego što ste spremni izgubiti. Obje te ideje mogu se svesti na frazu ‘prihvatljiv gubitak’, koncept u kojem razmatrate moguće nedostatke rizika na koji se spremate, poput pokretanja nove kompanije ili drugog pothvata koji će zahtijevati mnogo vašeg vremena, novca ili drugih sredstava, i stavite na kocku onoliko koliko bi vam bilo prihvatljivo izgubiti ako stvari ne ispadnu kako ste željeli.
Što vas može slomiti Kao što se može vidjeti, uporaba tog koncepta osigurava da gubici budu mali. U idealnoj varijanti nikad ne izgubite više nego što ste spremni i ono što ste spremni riskirati jasno je definirano. To će vas natjerati i da promislite o drugim potencijalnim troškovima i gubicima, ne samo financijskimaa. Zapravo, pet je razreda resursa koje može ugroziti vaša odluka. Najočitiji je, jasno, novac, što ne iziskuje nikakva dodatna objašnjenja. Drugi je vrijeme, resurs koji želite zaštititi jednako kao svoj novac. I jednako kao što imate iznos koji bi vam bio prihvatljiv gubitak, morate imati i ograničenje vremena. Primjerice, ‘voljan sam ideji dati šest mjeseci da vidim hoće li uspjeti’.
Tu je i profesionalni ugled. Svi ga imamo, s iznimkom onih koji tek počinju karijeru. Nema ničega lošeg u neuspjehu ako je ideja bila dobra i ako ste joj se dovoljno posvetili. Nije uspjelo, dali ste sve od sebe, idemo dalje. Međutim, ako vas drugi dožive kao nekoga tko nije predvidio očite probleme ili nekoga tko ne može racionalno iskorištavati resurse, taj neuspjeh može nanijeti veliku štetu onomu što ćete sljedeće raditi. Može vam se dogoditi da u budućnosti mnogo teže prikupite novac, uvjerite druge ljude da ste u pravu ili dobijete nove prilike. Šteta nanesena profesionalnom ugledu može biti velika. Logično, sljedeći je osobni ugled. Ljudi možda mrze pitanje: ‘Čime se bavite?’ jer vjeruju da su više od posla kojim se bave, no ono kako vas drugi doživljavaju na neki je način uvjetovano poslom kojim se bavite i načinom na koji zarađujete za život. Sasvim sigurno ne želite da vaš novi pothvat sramota, zato što će to štetiti vašem samopoštovanju ili vas predstaviti u pogrešnom svjetlu. Taj gubitak sliči gubitku profesionalnog ugleda, ali često mnogo više boli. Dapače, može slomiti čovjeka i njegovu volju za novim pokušajima. Užasno je izgubiti status u očima onih koji su vam dragi.
Prioriteti se mijenjaju Posljednji su problem propuštene prilike jer ako se bavite poslom X, ne možete se istodobno baviti poslom Y, a potonje bi moglo biti mnogo bolja ideja. U poslu se to zove oportunitetni trošak, trošak nerealiziranih drugih prilika. Pametno je stoga dobro procijeniti čime se nećete baviti i prepoznati drugi oblik tog troška - cijenu koja se plaća zbog propuštanja trenutka. Netko drugi mogao bi se dosjetiti iste stvari i provesti je prije vas. Cijena za neaktivnost može biti cijeli život na poslu koji mrzite ili propuštanje velike prilike kakva se pojavljuje jedanput u životu.
Prihvatljiv gubitak ne ovisi o pothvatu i želji, nego o pojedincu. Varira od osobe do osobe i tijekom života. Primjerice, možete biti skloniji riziku dok ste mladi, svjesni da ćete imati desetljeća za oporavljanje ako stvari pođu po zlu, i neskloni u zreloj dobi, kad vam djeca trebaju krenuti na fakultet. Prioriteti se mijenjaju, dođe vrijeme kad treba uštedjeti koliko se može, ali i vrijeme u kojem se može malo i igrati s novcem. Ukratko, kad je riječ o određivanju prihvatljivog rizika za bavljenje strasti ili snom, uputno je postaviti si sljedećih nekoliko pitanja: ‘Što su moji resursi?’; ‘Koliki si gubitak mogu priuštiti?’; ‘Što sam voljan izgubiti u najcrnjem scenariju?’ Posljednje pitanje iznimno je važno. Nije dovoljno znati što je prihvatljiv gubitak, važno je pripremiti se i na najcrnji scenarij, prema kojem gubite mnogo više nego što ste zamislili. To, doduše, mnogo ljudi gotovo u pravilu odbija od bilo kakvih nesigurnih pokušaja i promjena, ali nuždan je dio procesa. Kad ste uvjereni da ne možete uspjeti zbog tehničkih, tržišnih ili osobnih razloga zato što biste prebacili svoj prihvatljivi gubitak, onda očito nije najbolji trenutak za napuštanje posla. Međutim, primjenom koncepta možda ćete se u nekom trenutku moći približiti svojem snu, držeći pritom rizik na prihvatljivoj razini.
Resursi koji mogu biti ugroženi
- novac
- vrijeme - često podcijenjeno, ali jednako važno kao novac
- profesionalni ugled - njegov gubitak može štetiti budućim prilikama
- osobni ugled - sličan profesionalnom, samo bolniji kad se ošteti ili izgubi
- propuštene prilike - jedna stvar uglavnom isključuje druge, treba pomno birati čime se baviti