U vječnom pitanju je li bolje javno ili privatno visoko obrazovanje uglavnom pobjeđuje javno jer se smatra da se u privatnom sve previše vrti oko novca. No, slika se ipak mijenja...
To pokazuje i nedavna anketa EduCentra po kojoj bi 40 posto ispitanika da ima novca radije upisalo privatni fakultet zato što smatraju da je privatno obrazovanje bolje, manje je stresa, a profesori se mogu posvetiti svakom studentu. Javno obrazovanje im je zastarjelo i umjesto budućnosti okrenuto je prošlosti. Za 35 posto njih su privatni fakulteti mogućnost, ali smatraju da ostavljaju loš dojam na poslodavce te da im je promidžba loša. Među 25 posto ispitanih javlja se mišljenja da su privatni fakulteti lošiji, da se plaćanjem fakulteta plaća diploma i da, iako su usklađeni s tržištem rada, nisu na cijeni kod poslodavca. Loše mišljenje poslodavaca o privatnim fakultetima koje su isticane u istraživanju odbacuju mr. sc. Mislav Balković, predsjednik HUP - Udruge poslodavaca u obrazovanju i mr. sc. Zdeslav Milas, prodekan Edward Bernays Visoke škole za komunikacijski menadžment. Po njima poslodavci su neopterećeni time jesu li diplome s privatnih visokih učilišta te da zapravo loš dojam ostavljaju nekvalitetni studiji, javni ili privatni.
- Poslodavci zaziru od nekvalitetnih studija koji studente ne opremaju potrebnim znanjima i vještinama bili oni javni ili privatni. Ako se pažljivije pogledaju rezultati istraživanja vidi se da je riječ dobrim dijelom o dojmu tek manjeg postotka studenata kao posljedice ‘negativno nastrojene okoline‘. Činjenica je da privatno visoko obrazovanje u Hrvatskoj djeluje tek petnaestak godina te da nasljeđe socijalizma u kojem je gotovo sve bilo državno, posebice obrazovanje, i dalje dijelom oblikuje sustav vrijednosti našeg društva u kojem je postojao zazor od privatnog vlasništva. Ipak, sve je veća osviještenost građana o neefikasnosti pojedinih državnih poduzeća i ustanova, pa se i percepcija privatnog obrazovanja mijenja. Sa svakim zaposlenim diplomantom koji dolazi s privatnih studija, a vrlo je lako provjeriti radni status i jednih i drugih, ona je pozitivnija. Ključno pitanje je kvaliteta obrazovanja u određenoj ustanovi, a ne tko je njezin osnivač – uvjeren je Balković.
Tko je bolji
Razumljivo mu je da dio javnosti u društvu koje još uvijek prolazi tranziciju prema tržišnom gospodarstvu na njega isprva gleda s nepovjerenjem. Međutim, ističe Balković, među deset najboljih sveučilišta u svijetu, prema Šangajskoj listi, njih je čak osam privatnih, a u Hrvatskoj je pak najbolje ocijenjeni stručni studij upravo privatni. Kako naše privatne visoko obrazovne ustanove brzo mijenjaju svoje programe prema stvarnim potrebama tržišta, u njih uključuju stručnu praksu kod poslodavaca, osiguravaju rad u manjim grupama i veliku posvećenost profesora, raste pozitivna percepcija privatnih studija.
Pojašnjava da za razliku od nižih razina obrazovanja za koje postoje međunarodne usporedbe, poput primjerice PISA istraživanja koje provodi OECD, usporedbi za visoko obrazovanje nema pa stoga nema ni objektivnih parametara za njegovu usporedbu s visokim obrazovanjem drugih država. Stoga, dodaje, kao objektivan i relevantan kriterij usporedbe mogu se uzeti rezultati provedenih reakreditacijskih postupaka koje prema istim kriterijima i prema istom zakonu Agencija za znanosti i visoko obrazovanje provodi u svim visokoškolskim ustanovama - privatnim i javnim. Nakon završenog petogodišnjeg ciklusa reakreditacija koji je uključio sve visoko obrazovne programe i ustanove u zemlji rezultati pokazuju da najkvalitetniji stručni studij provodi privatna ustanova - Visoko učilište Algebra, dok najbolji sveučilišni studij provodi državna ustanova - Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER).
Hrvatski kvalifikacijski okvir
Pri tome privatne ustanove ažurnije usklađuju svoje programe s potrebama društva i gospodarstva te s razvojem tehnologije zato što moraju voditi računa o svojoj konkurentnosti. No, javni sektor kojega financira država mijenja se sporije i inertan je.
- Najznačajnija pozitivna promjena koja se upravo događa i koju vjerujem da će iskoristiti veći dio institucija visokog obrazovanja je izrada novih studijskih programa korištenjem metodologije Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Iako ovaj pristup nije obavezan i ne moraju ga prihvatiti sve ustanove, one koje to odluče učiniti osigurat će usklađenost svojih programa s potrebama društva i gospodarstva te time osigurati globalne karijere svojim studentima. U hrvatskom visokom obrazovanju je loše to što sustav financiranja koji novcem poreznih obveznika financira isključivo ustanove, umjesto da studente i uslugu visokog obrazovanja. Promjena pristupa i financiranje studenata umjesto ustanova bila bi financijski povoljnija i poštenija. Roditelji i studenti mogli bi slobodno birati ustanovu koja im nudi najbolji program, pa bi sve ustanove morale jednako voditi računa o svojoj konkurentnosti i kvaliteti svojih programa i usluga. Obrazovanje i njegova kvaliteta jedan od temeljnih alata u društvenoj transformaciji – tvrdi Balković.
Mladi za privatne studije
Današnji poslodavci, misli, pak Milas, u potrazi za novim kadrom nastoje pronaći ljude koji uz znanja posjeduju i vještine potrebne za uspješno obavljanje posla. Bernays, primjerice, surađuje s gotovo 70 partnerskih institucija iz komunikacijske industrije, korporativnog i neprofitnog sektora gdje studenti odlaze na praksu, a upravo su one bile mjesta gdje su mnogi studenti počeli graditi svoje karijere. To je za njega dokaz da poslodavci itekako vjeruju privatnim visokoobrazovnim institucijama. Povjerenje poslovne zajednice prema privatnim visokoobrazovnim institucijama Milasu potvrđuje i to da su i iskusni poslovni ljudi koji su upisom i završetkom studija na njima odlučili napraviti onaj dodatni iskorak u svojim karijerama te poboljšati poslovanje.
- Kada su se pojavile, privatne visokoobrazovne institucije su bile neopravdano negativno stigmatizirane i morao se uložiti silan trud da se ta pogrešna predodžba promijeni. Iako jedan dio hrvatskoga društva s nepovjerenjem gleda na privatna visoka učilišta, mladi ih vide odavno kao obrazovne institucije koje nude kvalitetne programe i brojne mogućnosti nakon stjecanja diploma. Ključ uklanjanja negativne percepcije nalazi se u kontinuiranoj edukaciji javnosti, dokazivanju i isticanju vlastitih kvaliteta. Treba se ulagati u unaprjeđenje rada te pratiti svjetske trendove kako bi studenti po završetku studija bili konkurentni i na tržištima rada izvan svoje zemlje – kaže Milas.
Povezivanje studenata s poslodavcima
Jedina mjerila razlike među visokoobrazovnim institucijama trebala bi po njemu biti kvaliteta studijskih programa koje sveučilišta, veleučilišta i ostala visoka učilišta izvode i kolika je zapošljivost njihovih diplomanata. Nikako činjenica potječu li oni iz privatnog ili javnog sektora. Dosadašnja Bernaysova iskustva, prenosi Milas, pokazala su da je upravo povezivanje studenata s poslovnom zajednicom od samoga početka njihovoga akademskog obrazovanja jedna od naših najvećih prednosti i aduta u odnosu na ostale.
Iz istraživanja koje je proveo EduCentar vidljivo je, veli Milas, kako uloga privatnih visokoobrazovnih institucija unutar hrvatskoga obrazovnog sustava iz godine u godinu raste, no unatoč kvaliteti studijskih programa, i dalje su u inferiornijem položaju prema javnima. Kako bi se pozicija javnih i privatnih visokoobrazovnih institucija izjednačila i Milas predlaže kao jednu od mogućnosti koje bi novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta mogao razmotriti - uvođenje vaučera za studiranje. Studentima koji na to imaju pravo podmirili bi se troškovi studija te na taj način dodatno omogućio studij i na privatnim visokim učilištima.